Fokus ROMI.HR

/
Print - BORBA PROTIV ANTICIGANIZMA TREBA UĆI U NACIONALNU STRATEGIJU

RAZGOVOR S ETEMOM FAZLIJEM

23. 12. 2017.
Etem fazli f1 BORBA PROTIV ANTICIGANIZMA TREBA UĆI U NACIONALNU STRATEGIJU
Etem Fazli
BORBA PROTIV ANTICIGANIZMA TREBA UĆI U NACIONALNU STRATEGIJU

Etem Fazli je član novoimenovanog Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma i predsjednik Udruge mladih Roma „Romska budućnost„ iz Rijeke.

Razgovarao: Stojan Obradović

Za bolju provedbu Nacionalne strategije treba više sredstava i bolja veza odnosno komunikacija s terenom i nadležnim institucijama. Vrlo značajna je i ulogu lokalnih i regionalanih vlasti odnosno donošenje akcijskih planova na nivou lokalnih i regionalnih zajednica. Važno bi bilo pokrenuti i neke nove institucije kao npr. Romski pravni centar koji bi bio povezan i s relevantnim institucijama EU i pružao edukacijsku pomoć Romima, a svakako bi bilo nužno da se kroz Nacionalnu strategiju osvijesti problem antigypsizma odnosno anticiganizma te da se pokrene šira društvena borba protiv tih pojava, smatra Etem Fazli jedan od članova novog Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalne strategije iz redova romske nacionalne manjine.   


Nedavno ste imenovani za člana Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma. Kako ocjenjujete trenutnu situaciju u provedbi Nacionalne strategije? Da li je došlo do zastoja i što su tome uzroci?

Po mom mišljenju glavni razlog zastoja u provedbi Nacionalne strategije za uključivanje Roma, te dugo čekanje na izbor novog Povjerenstva za praćenje provedbe te Strategije bez sumnje je bilo uzrokovano turbulentnom političkom situacijom kroz koju je Hrvatska prolazila zadnje dvije godine odnosno kratkotrajnost prethodne vlade i ponovljeni izbori. Puno je važnih stvari u realizaciji Nacionalne strategije u nadležnosti Vlade i resornih ministarstava i zato je važna stabilnost i kontinuitet. Mislim da je sada ostvarena potrebna stabilnost, izabrano je konačno Povjerenstvo tako da se može krenuti s operativnim radom, poticanjem nužnih mjera za poboljšanje položaja Roma te donošenjem novih, posebno tamo gdje se vide nedostaci i propusti.

BOLJA KOMUNIKACIJA

Novo Povjerenstvo je u studenom napokon počelo s radom. Kako vidite budući rad tog tijela?

Povjerenstvo već održava sjednice, a neke su u pripremi. Raščistili smo „ostavštinu” prethodnog saziva i mislim da sada imamo čistu i jasnu podlogu i okvir za daljnji rad. U tom kontekstu moramo razraditi dobru metodologiju rada svih članova, precizno utvrditi njihove zadatke i način realizacije. Vrlo je bitno da ostvarimo bolju komunikaciju i to višesmjernog tipa. S jedne strane prema terenu i romskim udrugama i institucijama, znači prema konkretnim romskim problemima, a s druge strane prema nadležnim institucijama, u prvom redu ministarstvima, ali i agencijama, zavodima i svima onima koji su pozvani, zaduženi ili odgovorni za rješavanje romskih problema.

Kada govorimo o terenu dobro je istaknuti da se planira održavanje sjednica i van Zagreba i to bi trebala biti učestala prksa, da Povjerenstvo odlazi među Rome i da se neposredno suočava s njihovim problemima. 

Kako dalje potaknuti i unaprijediti provođenje Nacionalne strategije? U kojim segemnetima vidite najveće probleme?

Za daljnje unapređenje i implemntaciju Nacionalne strategije od izuzetne je važnosti donošenje novog Akcijskog plana za provođenje strategije koji je u pripremi i nadam se da bi skoro mogao biti i usvojen. Siguran sam da nam za bolju provedbu treba više sredstava i posebno, kao što sam već rekao, bolja veza odnosno komunikacija s terenom, s romskom populacijom i njihovim problemima, ali i nadležnim institucijama. 

VAŽNOST LOKALNIH AKCIJSKIH PLANOVA

Kako je lokalna i regionalna samuprava uključena u rješavanje romskih problema? Kakav su vaša iskustva na tom planu? Kakvu bi im pomoć trebalo pružiti?

Posebno značajnim držim ulogu lokalnih i regionalanih vlasti odnosno potrebu donošenja Akcijskih planova na nivou lokalnih i regionalnih zajednica. Istina je, postoje lokalne sredine koji vode kvalitetnu brigu o rješavanju romskih problema i bez akcijskih planova kao što je to slučaj s gradom Rijekom i još nekim sredinama, ali to su izuzeci.

Akcijski planovi omogućavaju da se konkretno sagledaju potrebe, utvrde nužna sredstva, rokovi i nosioci, a kada se donesu lokalni akcijski planovi može se jasnije sagledati i kakva je pomoć i potpora potrebna određenim lokalnim sredinama odnosno u tim oklnostima puno je lakše ostvariti vezu s nadležnim ministarstvima i drugim institucijama i postići bolje rezultate. 

Na što bi se posebno trebalo fokusirati u daljnjem radu? Koji su do sada bili najizraženiji problemi?

Kao prioritene probleme na koje bi se trebalo posebno fokusirati istakao bih borbu protiv diskriminacije te obrazovanje, zapošljavanje i poboljšavanje stambenih uvijeta romske populacije.

Diskriminacija je izrazito prisutna na području zapošljavanja, a bez toga Romi nemaju perspektive i zato to zahtjeva posebne, odlučne i odgovorne mjere. O  tome kako se boriti protiv diskriminacije treba educirati i Rome, a ne samo javne službenika, suce ili policiju. Po meni bilo bi vrlo važno da se u Hrvatskoj osnuje Romski pravni centar koji bi bio povezan i s relevantnim institucijama EU i gdje bi razni eksperti mogli Romima na terenu pomoći u svim sektorima borbe protiv diskriminacije ili antigypsizma (anticiganizam). To bi značajno doprinijelo i boljoj implementaciji Nacionalne strategije. 

ROMSKI PRAVNI CENTAR

Zapošljavanje je jedan od gorućih problema romske populacije? Mogu li se tu napraviti neki novi pomaci i iskoraci? 
Rješavanje nezaposlenosti Roma ne može se svesti samo na javne radove. To je korisna mjera, ali nedovoljna i ona ne otvara perspektivu. A kada nemate egzistencijalnu perspektivu odnosno mogućnost zaposlenja onda to negativno utječe i na obrazovnu motivaciju pa su zadnje vrijeme imamao ponovno indikatore povećanog odustajanja od škole, a mnogi Romi više i ne traže perspektivu u Hrvatskoj nego vani.

Kakva je situacija s romskim udrugama i institucijama? Kakav je njihov doprinos implemntaciji mjera Nacionalne strategije? Kako vijeća i predstavnici romske nacionalne manjine mogu doprinjeti na tom planu?

Svakako mislim da bi važno bilo postići i veću uključenost romskih udruga i institucija, vijeća i predstavnika u riješvanje romskih problema. Oni bi trebali biti značajan činilac koji bi poticao lokalne vlasti da npr. donesu akcijske planove, da prate njihovo sprovođenje i alarmiraju nadležne službe kada stvari stoje itd. Zato bi značajnu pozornost u budućnosti trebalo posvetiti i izboru romskih predstavnika u te institucije.

Možemo li govoriti i o primjerima dobre prakse koji bi mogli poslužiti u daljnjam radu?

Kada govorimo o širenju dobre prakse mislim da je, generalno gledajući, važno istaći značaj daljnje uspješne provedbe Nacionalne strategije ne samo za Rome u Hrvatskoj nego i šire. Hrvatska je u datom momentu bila vodeća zemlja u regiji kada je počela Dekada za Rome i to je imalo pozitivni utjecaj i na druge zemlje u našem okruženju pa bi sigurno dobro provođenje Nacionalne strategije u Hrvatskoj mogao biti i dobar poticaj nekim našim susjednim zemljama s ciljem šireg poboljšanja položaja Roma.


ANTICIGANIZAM

Spominjete antigypsizam odnosno anticiganizam. U našoj javnoj komunikaciji taj termin relativno rijetko susrećemo. Kako vidite taj problem i odnos prema njemu?
 
Anticiganizam je relativno novi pojam za staru društvenu pojavu, za mržnju, marginalizaciju, progon, diskriminaciju Roma što ima dugu povijest i veliku raširenost u skoro svim dijelovima svijeta. Prema definiciji Europskog povjerenstva protiv rasizma i netolerancije (European Commission against Racism and Intolerance – ECRI) iz 2011. godine, ''anticiganizam je specifična forma institucionalnog rasizma, koja se povijesno i društveno oblikovala i razvijala , a pored ostalog se izražava nasiljem, govorom mržnje, eksploatacijom, stigmatizacijom i uopće različitim oblicima direktne i indirektne diskriminacije''.

Rekao bih da je anticiganizam  jedna široka praksa negativnog odnosa prema Romima koji se ne može u potpunosti zahvatiti, prepoznati i osjetiti samo kroz diskriminaciju. Anticiganizam se npr. očituje i kroz naglašenu socijalnu distancu prema Romima ili čak kroz  nekorektno i neadekvatno postupanje sudbenih vlasti ili policije prema Romima i onda kada se formalno postupa prema zakonu. O tome se nedovoljno govori i zna i institucije i mediji se time uglavnom ne žele baviti.

Zato želim istaknuti da je u okviru projekta Roma Civil Monitoring, koji se realizira uz podršku Europska Komisija i CEU iz Budimpešte, a u okviru kojega pripremam poseban izvještaj za Hrvatsku, jedan poseban segment posvećen upravo pojavama i problemima anticiganizma i to konkretno u hrvatskom društvu te mislim da ćemo uskoro moći prezentirati i vrlo zanimljive rezultate i pokazatelje o kojima se dosada uglavnom šutjelo. Nadam se da će onda taj problem naći mjesta i u Nacionalnoj strategiji i u Akcijskom planu, posebno kako prepoznati pojavne oblike anticiganizma i kako se protiv njih boriti.

Predsjednik ste udruge mladih Roma „Romska budućnost„ u Rijeci. Na čemu sada radite odnosno koji bi aktivnosti ili projekt posebno istakli?

Pa posebno bih želio istaknuti  projekt u okviru programa ERASMUS+ „Podrška međukulturalnim komunikacijskim vještinama„ čiji je nositelj berlinska udruga MEMOS, a okuplja partnere iz zemalja regije: Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Makedonije, i u kojem naša udruga aktivno sudjeluje. Cilj projekta je promovirati mobilnost, učenje i stjecanje posebnih komunikacijskih i drugih vještina važnih za rad s mladima. Još bih želio istaknuti da zajedno s kolegama iz slovenske udruge EPEKA iz Maribora, a također u okviru ERASMUS programa, pripremamo i poseban projekt o anticiganizmu odnosno potrebi da se upravo mladi osposobe i educiraju da prepoznaju taj problem, osvijeste njegove antidruštvne posljedice i razviju načine borbe protiv tih pojava.

 
Povratak na Fokus