Fokus ROMI.HR

Frizijci su germanska etnička skupina podrijetlom iz obalnih dijelova Nizozemske i sjeverozapadne Njemačke. Frizijci naseljavaju područje poznato kao Frizija i koncentrirani su u nizozemskim provincijama Friesland i Groningen te u Njemačkoj, Istočnoj Friziji i Sjevernoj Friziji, koje su bile dio Danske do 1864. godine.

Danas postoji tripartitna podjela Frizijaca na sjeverne Frizijce, istočne Frizijce i zapadne Frizijce, uzrokovana stalnim gubitkom teritorija Frizijaca u srednjem vijeku.

Sjeverno-frizijski jezik govori oko 9.000 ljudi na Sjeverno-frizijskim otocima u Sjevernom moru i na zapadnoj obali države Schleswig-Holstein, koja je najsjevernija njemačka savezna država. U prošlosti su se Frizijci uglavnom bavili poljoprivredom, ali to se promijenilo, te se sad najviše bave turizmom, osobito na otocima, a sve više i na kopnu. Nešto više od polovice Frizijaca se bavi uslužnim djelatnostima, jedna četvrtina proizvodnjom, jedna petina radi u prometu i trgovini, a samo 3 posto Frizijaca se danas bavi poljoprivredom i ribarstvom.

Osim sjevernih Frizijaca, drugi ogranak Frizijaca čine saterlandski Frizijci ili istočni Frizijci. Saterlandski se govori u okrugu Cloppenburg u njemačkoj saveznoj pokrajini Donja Saksonija, koja se proteže od nizozemske granice do rijeke Weser. Glavni dijalekti saterlandskog su dijalekti sela Ramsloh, Scharrel i Struecklingen. Saterlandski jezik govori oko 2.000 ljudi, što ga čini ugroženim jezikom. Stvarni broj Frizijaca u Donjoj Saksoniji je teško procijeniti, s više od 500.000 ljudi koliko ukupno živi u tim područjima.

Teško je odrediti broj Frizijaca i jer je "Friese" danas manje etno-genetska, nego kulturno-povijesna kategorija osobne identifikacije i regionalne pripadnosti. To je zbog činjenice da je pripadnost manjinskoj odnosno etničkoj skupini u Njemačkoj stvar slobodnog izbora i ne registrira se, ne provjerava niti može biti odbijena od strane države.

Treća glavna podskupina unutar Frizijaca su zapadni Frizijci. Zapadno-frizijski je zapadnonjemački jezik koji se uglavnom govori u pokrajini Friesland (Fryslân) na sjeveru Nizozemske i njime govore uglavnom oni koji su podrijetlom Frizijci. To je najrašireniji od tri frizijska jezika. Za lingviste iz Engleske, zapadno-frizijski je poznat kao jezik koji je najbliži engleskom jeziku izvan Britanije i često se smatra da je jezik "između" engleskog i nizozemskog.

S povijesnog stajališta, najraniji spomen saterlandskih Frizijaca je 1415. godine. Prvi književni dokument u Sjeverno-frizijskom prijevodu je prijevod Lutherovog katekizma iz razdoblja oko 1600. godine. Nakon toga, u periodu osamnaestog i devetnaestog stoljeća, Schleswigom i Holsteinom, dvjema ranije odvojenim državama, upravljala je Danska. Pruska je 1864. godine anektirala ovaj teritorij. Godine 1920., nakon poraza Njemačke u Prvom svjetskom ratu, stanovništvo Sjevernog Schleswiga glasalo je za povratak u Dansku, dok su oni u Središnjem Schleswigu glasali za ostanak u Njemačkoj. Živeći stotinama godina u pograničnim dijelovima Njemačke na sjeveru prema Danskoj, kao i na zapadu prema Nizozemskoj, prava frizijske manjine su zaštićena od strane njemačke države, a posebno savezne pokrajine Schleswig-Holstein. Saterlandski jezik je priznat kao manjinski jezik, a službena povjerenstva uspostavljena su za njegovo očuvanje i promicanje, nakon ratifikacije Europske okvirne konvencije o nacionalnim manjinama (FCNM).

Danas je glavno pitanje frizijskog jezika stalno smanjenje broja onih koji govore izvornim frizijskim, a time i gubitak kulturne baštine. Friisk, ili na hrvatskom, frizijski (zapadno-frizijski) primjerice, nije službeni jezik. Ponekad se koristi na sastancima mjesnih vijeća. Neka sela imaju prometne znakove na frizijskom jeziku. Novinski članci se ponekad objavljuju na sjeverno-frizijskom, a postoji i ograničen radio program. Jezik se podučava kao izborni predmet u većini škola u Nord-Frieslandu i kao jezik nastave u nekim osnovnim i nekoliko srednjih škola. No, čak i unatoč tim naporima, broj govornika stalno se smanjivao tijekom protekla tri desetljeća.

Većina Saterlandera radi izvan Saterlanda zbog ograničenih mogućnosti zapošljavanja. Saterlandski frizijski jezik je pod prijetnjom nestanka jer većina Frizijaca koji žive u gradovima radije koristi njemački jezik i želi da njihova djeca prije nauče njemački u odnosu na saterlandski odnosno frizijski jezik. Raspravu o kulturi i jeziku pokrenula je lokalna manjinska udruga Seelter Buund. Ulažu se napori da se jezik podučava u nekoliko osnovnih škola i povećava se broj nastavnika koji su osposobljeni za podučavanje u saterlandskim jezicima.

FRISIANS WITHIN GERMANY

One among the four autochthonous minorities living in Germany are the Frisians. The Term autochthonous minority describes ethnic groups that came into being as a result of developments in European history, or as a result of change in borders and other historical events.

There are an estimated 60,000 to 70,000 Frisians in total. The Frisians are a Germanic ethnic group indigenous to the coastal parts of the Netherlands and northwestern Germany. They inhabit an area known as Frisia and are concentrated in the Dutch provinces of Friesland and Groningen and, in Germany, East Frisia and North Frisia, which was a part of Denmark until 1864.

Today there exists a tripartite division of the Frisians, into North Frisians, East Frisians and West Frisians, caused by Frisia's constant loss of territory in the Middle Ages.

North Frisian is spoken by around 9,000 people on the North Frisian Islands in the North Sea and on the west coast of the State of Schleswig-Holstein, which is the northmost federal state of Germany. In the past North Frisians were mostly involved in farming but this has changed to tourism, especially in the islands and increasingly on the mainland. Just over half of the Frisians work in services, a quarter in manufacturing, one-fifth in transportation and trade, and only 3 per cent work in farming and fishing nowadays.

Besides north Frisain, the second branch of Frisian is Saterlandic Frisian, or east Frisian. It is spoken in the Cloppenburg district of the State of Lower Saxony, which stretches from the Dutch border up to the river Weser. Its main dialects are those of the villages of Ramsloh, Scharrel and Struecklingen. Saterlandic is spoken by an estimated number of 2,000 people, which makes it an endangered language. The actual number of Frisians in Lower Saxony is difficult to estimate, with more than 500,000 people living in all these areas. Their assignment is also difficult because "Friese" today is less an ethno-genetic, but rather a cultural-historical category of personal identification and regional assignment". This is due to the fact that the commitment to the minority / ethnic group is free in Germany, and is not registered, checked or denied by the state.

The third main subgroup within Frisian is west Frisian. West Frisian is a West Germanic language spoken mostly in the province of Friesland (Fryslân) in the north of the Netherlands, mostly by those of Frisian ancestry. It is the most widely spoken of the three Frisian languages. For English linguists, West Frisian is notable as being the most closely related language to English outside of Britain, and it is often considered to be "in between" English and Dutch.

From a historical point of view the earliest mention of Saterlandic Frisian is in 1415. The first literary document in North Frisian is a translation of Luther’s catechism from around 1600. Later on, Schleswig and Holstein, former two separated states, were ruled by Denmark from the eighth to the nineteenth centuries. In 1864 Prussia annexed the territory. In 1920, following German defeat in the First World War, the population of Northern Schleswig voted to return to Denmark, while those in Central Schleswig voted to remain within Germany. Living since hundreds of years in the bordering regions of Germanys north towards Denmark, as well as its west towards the Netherlands, Frisian rights are protected by the German state, and especially by the State of Schleswig-Holstein. Furthermore, Saterlandic is recognized as a minority language and official committees were established to its preservation and promotion, following the state’s ratification of the European Framework Convention on National Minorities (FCNM).

Today, the main issue of the Frisian is the constantly decreasing number of native speakers, and therefore the loss of the cultural heritage. Friisk, or in English, Frisian (West Frisian) for example, is not even an official language. It is sometimes used in local council meetings. Some villages have Frisian road signs. Newspaper articles are sometimes published in North Frisian, and there is limited radio programming. The language is taught as an optional subject in most schools in Nord-Friesland, and as a language of instruction in some primary and a few secondary schools. But even despite these efforts that the number of speakers has steadily decreased during the past three decades.

Most Saterlanders work outside the Saterland due to limited job opportunities. Saterlandic Frisian is under threat as most city-based speakers prefer to use High German and want their children to know this language in preference to Saterlandic. The topic of the culture and language has been raised by the local folk association Seelter Buund. Efforts are made so that the language is taught in a few primary schools and there is an increase in the number of teachers available to teach in Saterlandic.