Fokus ROMI.HR

/
Print - KURIKULUM I ZA ROMSKU NACIONALNU MANJINU

INTERVJU: NADA JAKIR

21. 2. 2016.
KURIKULUM I ZA ROMSKU NACIONALNU MANJINU
Razgovarala: Maja Alivojvodić

Nada Jakir svoj je 40-godišnji radni vijek provela u državnoj upravi, posebno u sektoru obrazovanja. U tom sektoru radila je na zahtjevnim poslovima kao što su problemi djece s teškoćama u razvoju ili obrazovanje pripadnika romske nacionalne manjine. Posebno se ponosi radom na uključivanju romske nacionalne manjine u obrazovni sustav, čemu je posvetila zadnjih deset godina karijere. Rad na odgoju i obrazovanju pripadnika romske nacionalne manjine, koji je obavljala pod različitim vladama tijekom godina, vidi kao pozitivan izazov. Smatra da je rad na uključivanju Roma u obrazovni sustav predstavljao područje u kojem je trebalo i još uvijek treba provoditi promjene, ali i u kojem se očituje napredak.

Kao posebno koristan projekt izdvaja bazu podataka koju je njen ured oformio kako bi se znalo o kolikoj se nacionalnoj manjini zapravo radi i za koga se mjere provode. Upravo ta baza od 2005. godine bilježi pojačani obuhvat pripadnika romske nacionalne manjine u obrazovnom sustavu, što znači da obrazovanje romske populacije napreduje iako je u tom procesu još mnogo izazova i problema koje treba pojačano i sustavno rješavati.

Što radite kako biste financijski potpomogli obrazovanje Roma?

Mjere koje proizlaze iz donesenih dokumenata obuhvaćaju razdoblje od predškolskog odgoja do obrazovanja odraslih. U predškolskom odgoju financiramo predškolu za sve pripadnike romske nacionalne manjine, odnosno financiramo kadar, odgajatelja, didaktiku i prehranu djece.

Ono što nedostaje u pojedinim sredinama jest angažman lokalnih vlasti, a mi možemo financirati samo onoga tko od nas to traži.

Postoji problem prijevoza koji se po zakonu mora financirati na lokalnoj razini i taj dio nije u državnom proračunu, a mislim i da ne treba biti jer se odgovornost mora preuzeti i na nižoj razini odlučivanja.

U 2015. smo povisili ukupna sredstva za obrazovanje Roma tako što smo ih prebacivali s drugih stavki pa je ove godine za provođenje mjera utrošeno 9 441 252 kn.

Za predškolski odgoj/predškolu u 2014. godini isplaćeno je ukupno 2.816.781,36 kn iz Državnog proračuna (i to 1.659.798,91 kn za predškolski odgoj i 1.156.982,45 kn za predškolu).

Kada se predškola ne organizira u okviru dječjih vrtića organiziramo je u osnovnim školama i to plaćamo. To je jedini način da mi to organiziramo. Ministarstvo također plaća i roditeljski udio, odnosno onu cijenu koju bi roditelj platio u vrtiću. To su jako pozitivne mjere bez kojih ne bi bilo pomaka u obrazovanju. Zbog loše provedenoga ili uopće neprovedenoga predškolskog odgoja, mnoga se djeca tek u prvom razredu susreću s književnim jezikom i zbog nerazumijevanja testova ih se stigmatizira kao djecu s posebnim potrebama. Očito postoji potreba za prilagodbom kako bi ih se integriralo u školstvo.

PROBLEMI PREDŠKOLSKOG ODGOJA

Jesu li u okviru postojećih programa provedena istraživanja o stvarnim potrebama i problemima Roma?

Nije bilo sustavnih istraživanja. Kada su se donosile mjere, istraživanja su bila parcijalna, kontaktiralo se s udrugama pripadnika nacionalnih manjina, u ovom slučaju Roma. Radili su se seminari, radionice, brifinzi u organizaciji Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Ali ovako izravno, ne. Ministarstvo je nadležno samo za obrazovanje.

Radite li na programu obrazovanja odraslih Roma?

U mjerama Nacionalne strategije stoji da se s državne razine plaća opismenjavanje, tj. završavanje osnovne škole i osposobljavanje. Nažalost nemamo sredstva da se plaća prekvalifikacija, završavanje četverogodišnje srednje škole, nego samo osposobljavanje za prvo zanimanje.

U mjerama Nacionalne strategije stoji da se s državne razine plaća opismenjavanje, tj. završavanje osnovne škole i osposobljavanje. Nažalost nemamo sredstva da se plaća prekvalifikacija, završavanje četverogodišnje srednje škole, nego samo osposobljavanje za prvo zanimanje.

Za te je programe u 2014. godini utrošeno oko 631 000 kn, a za 2015. godinu će se izvješće raditi uskoro.

Koji su najveći problemi u planu obrazovanja Roma? Je li prema dosadašnjim iskustvima provođenja Nacionalne strategije vidljivo da se politika obrazovanja treba mijenjati?

Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina naručio je evaluaciju Nacionalne strategije za uključivanje Roma neovisno o tome što se ona provodi relativno kratko jer se nastavlja na prijašnje mjere tako da je održan kontinuitet.

Ona je učinjena, ali što se samog obrazovanja tiče ne postoji vanjsko vrednovanje koje bi nam dalo pokazatelje uspjeha, je li uopće uspješno, gdje treba pojačati nešto i učiniti.

Međutim Fond za obrazovanje Roma (REF) iz Budimpešte, koji je u jednom razdoblju sufinancirao neke mjere, naručio je nezavisno istraživanje koje provodi profesorica Vedrana Spajić Vrkaš s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i, po mojim saznanjima, rezultati tog istraživanja bit će vrlo brzo dostupni javnosti. To će biti temelj za promjenu politika ako je to potrebno, odnosno nadograđivanje.

Ne treba napuštati ovo što smo napravili dosad jer učinci u obrazovanju nisu jednostavni da bi ih se moglo vidjeti tako brzo. Mora proći najmanje osam godina da jedna generacija prođe osnovno obrazovanje.

U Švedskoj se strategija provodi tijekom 38 godina, kako bi vidjeli pokazatelje na ljudima koji će biti roditelji djece u školama. Da se vidi postoji li drukčiji socijalni status, uspjeh zajednice, razmišljanje.

STALNO NADOGRAĐIVANJE SUSTAVA

Postoji li kadar nastavnika Roma koji bi mogao sudjelovati u integraciji?

Moj je stav da Romi koji bi radili u školskom sustavu moraju završiti obrazovanje kao što bi to završili svi drugi i raditi sa svom djecom, ne samo s romskom.

Zagovaram to jer mislim da se na taj način prepoznaje jednaka vrijednost svih dionika u društvu i da nema škole samo za Rome i kadra samo za njih. To se odnosi na svu djecu, kvalitetno obrazovanje za sve. Kvalitetnim obrazovanjem za sve rješavat ćemo kadrovska pitanja, uvjete u školama i usavršavanje kadra.

Kakva je situacija s romskim pomagačima u nastavi?

Oni su uvedeni od samog početka 2002. godine, naročito u Međimurskoj županiji, i bili su posrednici između romske zajednice i škole, pripomoć u rješavanju domaćih zadaća, pratnji djece pri prijevozu itd. Do danas ih je zaposleno 23 na državnom proračunu te je za njih u 2014. godini izdvojeno 1 761 900 kn.

Međutim ta se mreža ne širi zbog činjenice da mi želimo da institucije preuzmu odgovornost hoće li djeca ići u školu. Da sustav socijalne skrbi, kao i romske udruge, vode brigu idu li djeca u školu. Država daje mogućnost kroz lutrijska sredstva da se prijave na rad u zajednici, ali projekte koji bi pripomogli nikada ne možemo dobiti. Neko vrijeme osnivali su se obiteljski centri putem sustava socijalne skrbi, na taj način smo mislili da bi situacija mogla poboljšati, ali svejedno mislim da svijest o odlasku u školu raste sve više.

Koji je stupanj segregacije u školama? Postoje li konkretni podatci o tome koliko je problem velik? Provodi li se desegregacija u školama? Koji su rezultati, a koji problemi?

Žalosno je da se broj povećava, iako broj učenika u tim odjelima nije velik.

Volja postoji u Vladi da se to riješi, ulaže se novac, postiže se napredak unatoč recesiji. No ono što nedostaje jest problem decentralizacije ove zemlje, ali ne mogu niže razine odlučivanja preuzeti odgovornost ako im nije preusmjeren porez.

Mađarski model pokušao je prevoziti djecu na druge lokacije da bi se izbjegla brojnost na određenome području, ali to nije polučilo dobre rezultate. Ako odrastate u jednoj zajednici i vodi vas se u drugu u školu, socijalna uključenost teško se ostvaruje. To je moguće provesti ako su škole blizu, ali nadležnost treba preuzeti županija.

Kada su u pitanju prava skupina i različitosti s kojima se suočavamo, trebamo raditi na standardima društvene prihvaćenosti drugih. No vidite koliko je problema bilo s uvođenjem građanskog odgoja u škole, a on uključuje i odgoj o ljudskim pravima.

Što Ministarstvo poduzima u sredinama u kojima roditelji neromi ispisuju djecu iz škola ili prosvjeduju protiv velike koncentracije djece Roma?

U vremenu u kojem živimo bojim se da će takvih situacija biti, iako se kod nas poštuju ljudska prava i prava manjina, i to je stvar rada u zajednici. To je politička stvar koju političke vođe u zajednici moraju javno zagovarati.

Tu su i mediji koji se ne bi trebali odnositi senzacionalistički prema problemima koji nastaju, nego se pozitivno postaviti prema situaciji i postavljati otvorena pitanja te upoznavati javnost s relevantnim ekspertima koji će pokazati problematiku na ispravan način.

PRAVO NA IZBOR JEZIKA

Treba omogućiti da Romi sami biraju između bajaškog i romani ćiba i treba donijeti paralelno kurikulum za oba. Nedavno je objavljen natječaj Ministarstva za radne skupine koje će raditi na kurikulumu za romsku nacionalnu manjinu.

Hoće li se u škole uvesti nastava na romskom jeziku?

Romska nacionalna manjina jedina je manjina u Republici Hrvatskoj koja ne uči materinski jezik i kulturu, što jamči Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, neovisno o Europskoj povelji o regionalnim i manjinskim jezicima. U Hrvatskoj značajno visok postotak Roma govori bajaško-rumunjskim, a ostatak govori romani ćib. Isto tako treba prepoznati važnost činjenice da je Vijeće Europe prepoznalo romani ćib kao službeni jezik Roma, ali treba imati u vidu i praksu zemalja kao što je Mađarska, koja dopušta i jedno i drugo.

Treba omogućiti da Romi sami biraju između bajaškog i romani ćiba i treba istodobno donijeti kurikulum za oba. Nedavno je objavljen natječaj Ministarstva za radne skupine koje će raditi na kurikulumu za njegovanje romskog jezika (model C).

Hoće li novi kurikulum uključivati i učenje o kulturi Roma?

Da, i po našem Zakonu o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina to obuhvaća učenje povijesti, zemljopisa, likovne i glazbene kulture, uz naravno jezik i književnost manjine.

Postoji veliki deficit u jednom dijelu povijesti romske zajednice i Roma, a to je nedostatno istraživanje o holokaustu nad Romima u Drugome svjetskom ratu, no knjiga o toj tematici će uskoro biti predstavljena javnosti. 

Koliko se Roma stipendira da nastave s obrazovanjem nakon osnovne škole?

Prema našoj bazi, 682 učenika u srednjim školama pripadnici su romske nacionalne manjine, a korisnika stipendije je 584 u 2014. godini. Razlika dolazi od toga da je prvo u pitanju proračunska godina, a drugo školska godina. No dajemo svima, bez iznimke.

Stipendiju od 500 kn mjesečno mogu dobiti svi pripadnici romske nacionalne manjine koji nisu ponavljači, a u 2014. godini u tu svrhu izdvojeno je 3 398 224 kn.

Pozitivan trend rasta broja učenika vidi se od 2012. kada je iznosio 425, već iduće godine bilo je 542 srednjoškolaca romske nacionalne manjine, prošle godine 584, a ove godine će ih jednako tako sigurno biti više.

U 2013. godini je za stipendije dano 2 429 656 kn, a 2014. godine 3 398 224 kn, to je gotovo milijun više. To znači da priča da broj učenika u srednjoj školi ne raste nije točna. Potrebna je vanjska evaluacija ovih mjera.

U mjerama Nacionalne strategije stoji da se s državne razine plaća opismenjavanje, tj. završavanje osnovne škole i osposobljavanje. Nažalost nemamo sredstva da se plaća prekvalifikacija, završavanje četverogodišnje srednje škole, nego samo osposobljavanje za prvo zanimanje.

 
Povratak na Fokus