Fokus ROMI.HR

/
Print - ROMI U MEKSIKU – ODLASCI I DOLASCI

ROMI U MEKSIKO STIGLI S KOLUMBOM

24. 8. 2020.
ROMI U MEKSIKU – ODLASCI I DOLASCI

Još od kako je Kolumbo otkrio Ameriku, pa sve do danas, Romi postepeno naseljavaju takozvani 'Novi svijet'. Otkako su stigli s Kolumbom, njihov se položaj poboljšao u odnosu na onaj koji su imali u Europi, a u slučaju Meksika, i kroz miješanje s lokalnim stanovništvom.

Autor: Stefano Cherubini
Prijevod: Zvonimir Rajković

U bajci 'Gente Bella', meksičkog autora Eraclia Zepede Ramosa, meksički diktator šalje svoje ljude u Europu da 'uvezu' 300 bijelih obitelji, kako bi 'zabijelio rasu pa da lijenost završi'. Međutim, austrougarski car Franjo Josip I ga je nasamario i umjesto traženih obitelji poslao Rome.

Autorova ideja bila je uputiti društvenu kritiku vezanu sa situacijom Roma u Meksiku te načinom na koji su ih Meksikanci vidjeli i još uvijek vide. Diktator kojeg se u bajci opisuje očito je predsjednik Porfirio Díaz, koji je živio od 1830. do 1915. godine. Autor prikazuje i brojne stereotipe o Romima u meksičkoj sociološkoj imaginaciji, što objašnjava trenutnu nevidljivost Roma, unatoč dubokim korijenima koje imaju u zemlji.

Prvi imigracijski valovi Roma u Meksiko počeli su 1498. godine, tijekom trećeg putovanja Kristofora Kolumba. Catalina, Macías, Antón i María bili su prvi Calé Romi u Americi. Ti su 'Egipćani', kako su ih tada nazivali, došli iz Španjolske, a poslani su u Novi svijet po zapovijedi katoličkih vladara. Iseljeni su iz Kastilje i Aragona kao dio politike ujedinjenja tih kraljevina. Vladari su naredili da Romkinje od 15 i 16 godina treba odvesti na kopno novih kolonija, a Rome muškarce poslati na karipske otoke. Ovom razdvajanjem žena i muškaraca pokušalo se izbjeći povećanje broja Roma, odnosno ograničiti postojeći broj Roma.

Budući da nije htio da romski narod prevladava u kolonijama, godine 1570. Fellipe II zabranjuje Romima da putuju u Ameriku te naređuje povratak u Španjolsku onih koji su već bili na američkom tlu. Međutim, mnogi od njih pronašli su način da izbjegnu povratak, neki ostankom u španjolskoj Americi, a drugi odlazeći prema sjeveru.

Posljednji imigracijski val prisilno izazvan od strane španjolskih vladara dogodio se 1864. godine, kada je Francisco José I poslao veliki broj Roma u Meksiko kako bi pomogao Maximilianu I u njegovoj kratkoj vladavini kolonijom. Romi su tu priliku rado prihvatili, zato što su je vidjeli kao način bijega od diskriminacije koju su trpili u Europi.

Najveći imigracijski val Roma dogodio se tijekom 19. stoljeća. Ovaj put nisu dolazili samo iz Španjolske, već i iz, između ostalih europskih država, Francuske, Grčke i Mađarske. Lokalnom stanovništvu poznati kao 'Mađari', imigrirano romsko stanovništvo činili su Romi Caló i Ludari. Neki su stigli iz Poljske, dok su Ludari stigli s Balkana uključujući Rumunjsku. Neki su se u Meksiku integrirali kroz stalna putovanja, dok su se drugi privremeno ili trajno naselili u gradovima i regijama zemlje.

Način naseljavanja počinje se mijenjati najprije među Romima Ludarima, tako što neke obitelji, napuštajući svoj tipični nomadski način života, počinju živjeti u kućama. Djeca, kao i odrasli članovi obitelji, svakodnevno sudjeluju u tradicionalnim životnim običajima kao i običajima usvojenim u Meksiku, kao što je to na primjer slavljenje Djevice od Guadalupe, koji je najpopularniji običaj ne samo među ovom skupinom Roma, već i među svim Romima u Meksiku.

Dok su se Romi Ludari usredotočili na umjetnički rad, primjerice na promicanje filma i plesa, drugi Romi su se usredotočili na gospodarske aktivnosti, kao što je trgovina.

U takozvanom međuratnom razdoblju, koje je trajalo od kraja Prvog do početka Drugog svjetskog rata, odnosno od 1918. do 1939. godine, mnogi su Romi napustili tadašnje mađarsko područje i stigli u Meksiko i Venezuelu. No, 1931. godine, kad se ondje već imigriralo mnogo Roma, imigracijski zakon izmijenjen je i dopunjen zabranom naseljavanja Roma u Meksiku, a do toga je došlo kao poslijedica velikog broja prijava protiv tih ljudi za kaznena djela.

Posljednji masovni dolazak u Meksiko dogodio se 1960-ih godina, ovaj je put to bila dijaspora iz Španjolske. Najvećim se je djelom smjestila u središnjoj četvrti Juárez u Ciudad de Mexico, a uglavnom su se bavili trgovinom tekstilom i kožnom odjećom.

Prema podacima Nacionalnog instituta za statistiku i geografiju, u Meksiku živi oko 15.000 Roma, no ta se brojka smatra nepotpunom zbog svojih ograničavajućih parametara koji su primjenjeni. Populacija novih generacija Roma i njihovih potomaka je znatno veća, u 2000. godini, procjenjuje se, dosegla je brojku višu od milijun. Mnogi živi od prodaje tekstila, automobila, kamiona i nakita te od podučavanja pjevanja i plesanja.

„Romi su 'dehistorizirani', njih nema u povijesti Meksika. O njima znamo vrlo malo, što stvara stereotipe i ružnu sliku o njima. Meksiko je mješavina različitih skupina s različitim povijestima i razvojnim putevima“, izjavio je David Lagunas iz Nacionalne škole za antropologiju i povijest govoreći za IPS.

Ovaj antropolog također navodi kako smatra da Romi netradicionalnim načinom raspolaganja svojim vremenom, radom i novcem povećavaju nepovjerenje među meksičkim stanovništvom.

Trenutno pronalazimo romske zajednice useljenika u glavnom gradu, Ciudad de Mexico, te u Veracruzu, na jugu savezne države Pueble, sjeverozapadu Guadalajare i sjeveru Monterreya, a najpoznatije skupine Roma Ludara živi na sjevernom djelu San Luis Potosí.

Meksičko je zakonodavstvo, kad su u pitanju manjine, uglavnom usmjereno na promicanje socijalnog uključivanja autohtonog stanovništva. Romi se ne smatraju manjinom budući da su imigrirali u Meksiko, usprkos činjenici da su Romi tamo bili prije stvaranja meksičke države.

U intervjuu s članovima romske obitelji u Guadalajari, Ramón, otac obitelji, je rekao: „Nazivani smo lopovima, i ljudi govore da otimamo djecu, ali to je laž. Njegova supruga, Isabel, dodala je:

„Htjela bih zamoliti sve da ne osuđuju druge ljude prije nego ih upoznaju. Ne bi nas trebali osuđivati zato što nosimo duge suknje ili zato što govorimo drugi jezik. Situacija je teška za sve, ne samo za nas ili za siromašne ljude. Mi smo ljudi kao i svi ostali!“

 

 

 

From the discovering of America by Christopher Columbus to the current day Roma have inhabited the so-called new continent. Since their arrival with Columbus, their position has improved from the one they held in Europe, in the case of Mexico sometimes by mixing with the local population.

 

In the tale "Gente Bella" written by the Mexican author, Eraclio Zepeda Ramos, the Mexican dictator of the time sent a mission to Europe in order to “import” 300 white families and in order to "whitewash the race so that laziness would end". However, the Austro-Hungarian emperor Franz Joseph I deceived him and sent him the Roma people instead.

The idea of the author was to make a social criticism regarding the Roma people situation and how they were and are seen by Mexicans. The dictator he describes is obviously President Porfirio Díaz (1830-1915), and it portrays the persistent stereotypes about this minority in the Mexican imagination, which explains their current invisibility, despite the deep roots they have in the country.

The first immigration waves of Roma people to Mexico took place in the year of 1498, during the third voyage of Christopher Columbus. They were the first Calés in America, whose names were Catalina, Macías, Antón and María. These “Egyptians”, as they were called at that time, came from Spain, and were sent by order of the Catholic Monarchs. They had been removed from the kingdoms of Castile and Aragon as part of their unifying policy. The Monarchs decreed that the female Roma of 15 and 16 years of age should be taken to the mainland of the new colonies, and Roma men sent to the Caribbean islands. This separatist measure tried to avoid reproduction between Roma, in order to control the number of existing Roma.

In 1570 Fellipe II forbid Roma to travel to America, as he did not want this ethnicity to be predominant among the colonies, and ordered the return to Spain of those who was already in American soil. However, many of them found their way to escape from being sent back, some staying in Spanish America, and some of them going north.

The last immigration wave forced by Spanish monarchs took place in 1864, where Francisco José I send many Roma to Mexico in order to help Maximilian I in his short reign over the colony. They accepted happily, as they saw it as a way to escape the discrimination they were suffering in Europe.

The biggest Roma immigration wave took place during the XIX century. This time they were not only coming from Spain but also from France, Greece, and Hungry, amongst other European countries. Known generically as “Hungarians“ by locals, we can find the Rom population, Caló, and Lludar. Some Rom arrived from Poland, the Ludar arrived from the Balkans and from Rumania. Moving throughout the territory, they integrated into Mexico while others settled temporarily or permanently in cities or regions of the country.

The way they settle starts to change amongst the Ludar, since some families started to live in houses, abandoning their typical nomadic lifestyle before the other tribes. Children and adults live their everyday life as members of the family participating in the life cycle rituals and rituals adopted in Mexico, being the most popular not only among this tribe but all Roma the Virgin of Guadalupe feast.

The Ludar focused on artistic work, such as promoting film and dance, and the Rom focused on economic activities, such as commerce.

In the so-called inter-war period, which runs from the end of the First World War to the Second (1918-1939), many Roma left the then Hungarian territory and arrived to Mexico and Venezuela. But in 1931, when there was already a large colony of Roma people, the immigration law was amended to prohibit their settlement in Mexico, following complaints against them about criminal acts.

The last mass arrival occurred in the 1960s, this time by a diaspora from Spain. They settled mainly in the central Juárez neighborhood of Mexico City and have been focused mainly to the trade-in textiles and leather garments.

According to data from the National Institute of Statistics and Geography, around 15.000 Roma people live in Mexico, although the figure is considered partial due to its reductive parameters. The Roma descendant population is way higher, raising up to more than 1 million in 2000. They make a living mostly from the sale of textiles, cars, trucks, and jewelry and the teaching of singing and dancing.

"The Gypsies have been 'dehistorized', they are not in the history of Mexico. We know very little about them, which generates stereotypes and ghostly projections. Mexico is a mix of various groups with different histories and trajectories," David Lagunas told IPS, from the National School of Anthropology and History.

This anthropologist considers that the fact that Roma people manage their time, work, and money in a non-traditional way raises suspicions among the Mexican population.

Currently, there are Roma colonies in the capital and cities of Veracruz, southern Puebla, north-western Guadalajara, and northern Monterrey. The best-known Lludar groups are located in the northern San Luis Potosí.

Mexico minorities legislation it is mostly aimed to promote in social integration and other aspects of indigenous people. Roma people are not considered as such as they are immigrants to the territory, even though they have been there before the creation of the current Mexican state. 

In an interview with a Roma Family in Guadalajara, Ramón, the father of the family said: “We have been called thieves, and people say that we kidnap kids, but that is a lie.“ His wife Isabel added:

“I would like to ask everyone not to judge people without getting to know them. We should not be judged by our long skirts or by the fact that we speak another language. The situation is difficult for everyone, not only us or for the poor people. We are humans such as everyone else.“

 
Povratak na Fokus