Fokus ROMI.HR

/
Print - HOLOKAUST - ZLOČIN S MNOGO ODGOVORNIH

HOLOKAUST - ODGOVORNOST MNOGIH

27. 1. 2024.
HOLOKAUST - ZLOČIN S MNOGO ODGOVORNIH

Kada govorimo o najstrašnijim i najmasovnijim genocidima u povijesti, prvo se sjetimo Holokausta. Vidljive strane priče čine milijuni žrtava i nacisti koji su bili njihovi počinitelji no, moramo shvatiti da odgovornost za Holokaust nije samo na plećima njemačkih nacista. 

Autorica: Adila Aghayeva
Prijevod: Morena Mlinar

Sile Osovine, koje su se borile protiv antihitlerovske koalicije, uključivale su Njemačku, Italiju i Japan. Do 1945. godine Mađarska, Rumunjska, Bugarska i međunarodno priznate zemlje pridružuju se Hitlerovoj koaliciji. Iako se Finska nije službeno pridružila Trojnom paktu, surađivala je sa Silama Osovine. Nakon raspada i okupacije Jugoslavije i Čehoslovačke, Hitler je uz pomoć lokalnih kvislinga stvorio tzv. „Nezavisnu“ državu Hrvatsku (NDH) i (Prvu) Republiku Slovačku čiji je čelnik bio Josef Tiso.

Na teritoriju današnje Hrvatske (bez većeg dijela jadranske obale, Međimurja i Baranje), kao i na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i manjim dijelovima Srbije (Srijem) Hitler i Mussolini dali su vlast ustašama, čiji je vođa (poglavnik) bio Ante Pavelić. Ustaše su bile rasistička, teroristička i diverzantska organizacija. NDH je odmah po proglašenju 1941. godine donijela rasne zakone i započela s provođenjem genocida nad Židovima i Srbima, a 1942. nad Romima. Genocid se tijekom rata provodio na svim područjima NDH, a kulminirao je koncentracijskim logorom Jasenovac, koju su samostalno osnovale i vodile ustaše, a u kojoj je, prema podacima Memorijalnog centra Jasenovac, u 4 godine rata ubijeno najmanje 83.145 ljudi: 47.627 Srba (uključujući 12.683 djece), 16.173 Roma (uključujući 5.608 djece), te 13.116 Židova (uključujući 1.601 dijete).

Mussolini je osnovao marionetsku državu Albaniju, vođenu Shefquetom Vërlacijem potom vodstvo preuzima Ibrahim Biçakçiu. U okupiranoj Francuskoj maršal Pétain, u okupiranoj Srbiji general Nedić, a u okupiranoj Norveškoj pukovnik Quisling preuzeo je ulogu nacističkog kolaboracionista. Mnogi su se pridružili Silama Osovine kako bi osvojili nove teritorije ili se borili protiv starih neprijatelja.

Na teritoriju "Nezavisne" Države Hrvatske formirana je 13. Waffen SS divizija Handschar (handžar) ili ''hrvatska br.1''. Divizija je bila poznata po svojoj nemilosrdnosti i barbarstvu. Osnivanje divizije aktivno je pomogao jeruzalemski Veliki muftija Amin al-Huseini. Divizija je bila sastavljena većinom od muslimanskih Bošnjaka te dijelom od Hrvata katolika i predvođena njemačkim SS časnicima. Ova je divizija vršila masakre nad Židovima i Srbima. Al-Husseini, koji je osobno upoznao Hitlera, također je predložio stvaranje arapskih legija pod zaštitom Wehrmachta. Tražio je da se spriječi iseljavanje 5000 židovske djece iz Bugarske u Palestinu, inzistirao je na bombardiranju Tel Aviva, a 1. ožujka 1944. preko Berlinskog radija pozvao je cijeli islamski svijet na sudjelovanje u džihadu protiv Židova.

 

 Veliki jeruzalemski muftija Amin al-Husseini

Još jedna nemilosrdna divizija bila je 14. Waffen SS dobrovoljačka (Freiwilige) divizija Galicija, sastavljena pretežno od etničkih ukrajinskih dobrovoljaca iz regije Galicija. Poljaci i drugi Slaveni koji prema nacističkoj ideologiji nisu bili cijenjeni kao ljudska bića, bili su žrtve te divizije. Jedan od najgorih primjera je masakr poljskog sela Huta Pieniacka, kada je partizansko i antinacističko lokalno stanovništvo bilo mučeno i nasmrt zapaljeno, a samo selo bilo je spaljeno do temelja i izbrisano s karte. U selu Pidkamin ukrajinski nacisti 14. SS divizije Galicija masakrirali su poljske žene i djecu koji su sklonište pronašli u samostanu.

Nažalost, zemlje zapada učinile su malo ili gotovo ništa da spase Židove prije ili tijekom Drugog svjetskog rata. Nacisti su u početku težili ka protjerivanju Židova. Nitko nije želio prihvatiti Židove koji su uvidjeli da moraju pobjeći iz Europe. Ujedinjeno Kraljevstvo, glavna članica Savezničkih sila, uvelo je ograničenja na ulazak u Palestinu pod svojom kontrolom. U srpnju 1938. američki predsjednik Franklin Roosevelt sazvao je Konferenciju o izbjeglicama u Evianu koja je završila potpunim neuspjehom; osim Dominikanske Republike nijedna druga država nije ponudila azil izbjeglicama. Godine 1939. brod St. Louis, koji je prevozio 937 putnika iz Njemačke na Kubu, nije dočekan prema dogovoru, te im nije dopušten ulazak u zemlju (uz 28 izuzetaka). Brod koji se približavao obali Floride dobio je odbijenicu Sjedinjenih Država. Odbijajući ponovno se vratiti u Hamburg, kapetan Schröder je čak razmišljao o potapanju broda kako bi ga Velika Britanija prihvatila. Kapetan je usmjerio brod do luke Antwerpen i vratio se u Njemačku bez putnika.

Kada danas čitamo, pišemo ili slušamo predavanja o Holokaustu, prvo se susrećemo s bezdušnim figurama. Sjećanja ljudi koji su uspjeli preživjeti ovu tragediju vode nas sa sobom u bezračne vagone, mračne sobe Auschwitza, Treblinke, Belzeca, Chelmna, Sobibora, Dachaua, Majdaneka, Mauthausena, Jasenovca i mnogih drugih logora, okrutnog radnog procesa, plinskih komora.

Kada gledamo arhivske slike i videozapise, kontempliramo koliko bi se čovječanstvo još moglo pognuti. Zastanimo na trenutak i razmislimo o tome da je svaka od ovih individua, odjevena u istu uniformu, s istim užasnitim izrazom lica, iščekujući istu sudbinu, imala svoje mirne živote- dom, posao, obitelji, odgovornosti i status. Tko je to lice koje je iz gomile gledalo u kameru, kakav je bio njegov život i kako je završio? U getima su ljudi još uvijek imali imena, ali u logorima su postojali samo brojevi. Jednostavno su počele postojati individue kojima su oduzete obitelji, domovi, pa čak i pravo da imaju ime.

Države koje su pretrpjele ovu tragediju dijele kolektivnu odgovornost za prevladavanje traume nastale nakon genocida, za nastavak učinkovite politike obilježavanja, za brigu o povijesnim mjestima te promicanje obrazovanja i istraživanja na ovu temu. Ova odgovornost zahtijeva obrazovanje mladih o uzrocima, posljedicama i dinamici takvih zločina kako bi se ojačao njihov otpor antisemitizmu, rasizmu i drugim ideologijama mržnje. Ova tema nikada nije bila relevantnija nego danas, jer se genocid i najteži zločini i dalje događaju u mnogim dijelovima svijeta. Milijuni ljudi, čije priče ne znamo, tijekom nekoliko godina dijelili su istu tragediju i postali dio povijesti. Trebali bismo barem iskazati poštovanje prema njihovom duhu tako da ne zaboravimo ovu tragediju i učinimo mir važnim dijelom naših života.

 

HOLOCAUST - A CRIME WITH MANY RESPONSIBLE

When we talk about the most horrific and mass genocides in history, we first remember the Holocaust. And the visible sides of the story consist of millions of victims and the Nazis who were their perpetrators. But we must understand that the responsibility for the Holocaust is not solely on the shoulders of German Nazis. 

The Axis powers, which fought against the anti-Hitler coalition, included Germany, Italy, and Japan. By 1945, Hungary, Romania, Bulgaria, and internationally recognized countries joined Hitler's coalition. Although Finland did not officially join the Tripartite Pact, but collaborated with the Axis powers. After the breakup and the occupation of Yugoslavia and Czechoslovakia, Hitler created with the help of local Quislings, the so-called "Independent" States of Croatia (NDH) and The (First) Slovak Republic led by Josef Tiso.

On the territory of modern-day Croatia (without most of the Adriatic coast, Međimurje, and Baranja), as well as on the entire territory of Bosnia and Herzegovina and smaller parts of Serbia (Sirmium) Hitler and Mussolini gave power to the Ustashas (ustaše), whose leader (poglavnik) was Ante Pavelić. Ustaše was a racist, terrorist, and saboteur organization. Immediately after its proclamation in 1941, the NDH passed racial laws and began carrying out genocide against Jews and Serbs, and against Roma in 1942. Genocide was carried out in all areas of the NDH during the war, and culminated in the Jasenovac concentration camp, which was independently founded and run by the Ustasha, and in which, according to the Jasenovac Memorial Center, at least 83.145 people, were killed during the 4 years of the war: 47,627 Serbs (including 12.683 children), 16.173 Roma (including 5.608 children), and 13.116 Jews (including 1.601 children).

Mussolini set up the puppet state Albania, led by Shefqet Vërlaci and later by Ibrahim Biçakçiu. In occupied France Marshal Pétain, in occupied Serbia general Nedić, and in occupied Norway colonel Quisling took on the shameful role of Nazi collaborator. Many joined the Axis powers either to gain new territories or fight against old enemies.

On the territory of the "Independent" State of Croatia, the 13th Waffen SS Division Handschar (handžar) or ''1st Croatian'' was formed. The division was known for its ruthlessness and barbarism. The establishment of the division was actively helped by the Grand Mufti of Jerusalem Amin al-Husseini. Division was consisted mostly of Muslim Bosniaks, and part of Catholic Croats and led by German SS officers. This division carried out massacres against Jews and Serbs. Al-Husseini, who met Hitler personally, also proposed the creation of Arab legions under the protection of the Wehrmacht. He demanded the prevention of the migration of 5,000 Jewish children from Bulgaria to Palestine, insisted on bombing Tel Aviv, and on March 1, 1944, he called for the entire Islamic world to engage in jihad against the Jews on Berlin Radio.

The Grand Mufti of Jerusalem Amin al-Husseini

Another ruthless division was the 14th Waffen SS Volunteers (Freiwillige) Division Galicia, composed predominantly of volunteers with Ukrainian ethnic background from the Galicia region. Poles and other Slavs, who were not valued as human beings according to Nazi ideology, were the most frequent victims of this division. One of the most terrible examples is the massacre of the Polish village of Huta Pieniacka, when the partisan and anti-Nazi population of this village was tortured and burned to death, and the village itself was burned to the ground and erased from the map. In the village of Pidkamin Ukrainian nazis from the 13 SS Galicia division massacred Polish women and children who took refuge in a Monastery.

Unfortunately, Western countries did little or almost nothing to save the Jews either before or during the Second World War. The Nazis initially sought to expel Jews. No one wanted to welcome Jews who realized they had to escape from Europe. The United Kingdom, a major member of the Allied powers, imposed restrictions on entry to Palestine under its control. In July 1938, U.S. President Franklin Roosevelt convened the Evian Conference on Refugees, which ended in complete failure: except for the Dominican Republic, no country offered asylum to refugees. In 1939, the St. Louis ship, carrying 937 passengers from Germany to Cuba, was not welcomed as agreed, and their entry to the country was not permitted (with 28 exceptions). The ship approaching the coast of Florida received a refusal from the United States. Refusing to return to Hamburg again, Captain Schröder even considered sinking the ship to be accepted by Great Britain. The captain steered the ship to the port of Antwerp and returned to Germany without passengers.

Today, when we read, write, or listen to lectures about the Holocaust, we first encounter soulless figures. The memories of people who managed to survive this tragedy take us with them to airless train cars, dark rooms of Auschwitz, Treblinka, Belzec, Chelmno, Sobibor, Dachau, Majdanek, Mauthausen, Jasenovac, and many other camps, cruel labor process, gas chambers.

When we look at archival photos and videos, we contemplate how much further humanity could stoop. Let's take a moment to think that each of these individuals, dressed in the same uniform, with the same expression of horror in their eyes, awaiting the same fate, had their own quiet lives – homes, jobs, families, responsibilities, and status. Who was this face looking at the photo camera from the crowd, what was his life like, and how did it end? In the ghettos, people still had names, but in the camps, only numbers existed. Individuals who were deprived of families, homes, and even the right to be named simply began to exist.

The states that suffered from this tragedy share a collective responsibility to overcome the trauma left after the genocide, to continue effective commemoration policies, to take care of historical places, and to promote education and research on this topic. This responsibility requires educating young people about the causes, consequences, and dynamics of such crimes to strengthen their resistance to antisemitism, racism, and other hate ideologies. This topic has never been more relevant than today, as genocide and atrocity crimes continue to occur in many regions of the world. Millions of people, whose stories we do not know, shared the same tragedy over several years and became part of history. And we should at least show respect to their spirit by not forgetting this tragedy and making peace an important part of our lives.

 

Galerija slika:

Povratak na Fokus