Fokus ROMI.HR

/
Print - ZA USPJEŠNU INTEGRACIJU ROMA NUŽNA JE OSVIJEŠTENOST VEĆINSKOG STANOVNIŠTVA

MEĐUNARODNOPRAVNE OBVEZE UKLJUČIVANJA ROMSKE NACIONALNE MANJINE U HRVATSKO DRUŠTVO

25. 2. 2016.
ZA USPJEŠNU INTEGRACIJU ROMA NUŽNA JE OSVIJEŠTENOST VEĆINSKOG STANOVNIŠTVA
Za uspješnu socijalnu integraciju Roma nije dovoljno provoditi isključivo mjere prema Romima i s njima, već je potrebno suzbijati stigmatizaciju Roma i predrasude prema njima te promicati prihvaćanje Roma, njihove kulture i običaja među ostalim stanovništvom te nastojati mijenjati samopercepcije Roma i njihove dominantne vrijednosne obrasce. Zato treba nastaviti educirati širu populaciju o nepovoljnom socio-ekonomskom položaju Roma, uzrocima njihove društvene isključenosti te poticati izgradnju duha razumijevanja, uvažavanja i tolerancije.
Autor: Antonija Petričušić

Zaštita i ostvarenje ljudskih i manjinskih prava osoba koje pripadaju romskoj nacionalnoj manjini u Republici Hrvatskoj jest prvenstveno dužnost koju nameće ustavno načelo jednakosti, ali je istovremeno i međunarodnopravna obveza hrvatskih vlasti. Naime, ostvarivanje ljudskih prava i prava manjina pripadnika romske nacionalne manjine predstavlja provedbu obveza iz međunarodnih ugovora, poglavito onih Vijeća Europe: Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; Europske socijalne povelje, Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina te Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima. Okvirna konvencija npr. zagovara da pluralističko i istinski demokratsko društvo treba ne samo poštovati etničku, kulturnu, jezičnu i vjersku samobitnost svakog pripadnika nacionalne manjine, već im također treba stvoriti odgovarajuće uvjete za izražavanje, očuvanje i razvijanje te samobitnosti. Odredbe Okvirne konvencije nalažu zabranu diskriminacije; promicanje djelotvorne jednakosti; promicanje uvjeta koji pogoduju očuvanju i razvijanju manjinskih kultura, religije, jezika i tradicija; slobodu okupljanja, udruživanja, izražavanja, mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti; pristup nacionalnih manjina medijima i njihovo korištenje; upotrebu manjinskog jezika privatno i javno kao i njegovu uporabu pred upravnim vlastima; uporabu vlastita imena na manjinskom jeziku; uporabu topografskih natpisa na manjinskom jeziku; obrazovanje na jezicima manjina te slobodu osnivanja obrazovnih ustanova; pravo manjinskih zajednica na prekogranične kontakte, međunarodnu i prekograničnu suradnju; pravo na sudjelovanje u gospodarskom, kulturnom i društvenom životu države u kojoj manjine prebivaju; pravo na sudjelovanje nacionalnih manjina u javnom životu; te, konačno, zabranu prisilne asimilacije.

PRESUDA EUROPSKOG SUDA

Osim toga, hrvatske su vlasti dužne provesti presudu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) u predmetu Oršuš i drugi protiv Republike Hrvatske koja je diskriminatornim ocijenila izdvajanje učenika i učenica Roma u odvojene isključivo romske razrede. Još su 2002. godine aktivisti udruga za promicanje ljudskih prava uime romske djece započeli borbu protiv organiziranja isključivo romskih odjeljenja u nekoliko područnih škola u Međimurju. No, kako u svojim zahtjevima nisu uspjeli pred domaćim sudovima, uime nekoliko hrvatskih državljana podnijeli su 8. svibnja 2003. tužbu ESLJP-u tvrdeći da im je uskraćeno pravo na obrazovanje i pravo da ne budu diskriminirani u ostvarivanju tog prava po osnovi njihove rase ili nacionalnog podrijetla. U presudi Velikog vijeća ESLJP-a u predmetu Oršuš i drugi protiv Republike Hrvatske ESLJP je smatrao da, usprkos tomu što ne postoji dokaz o općoj politici automatskog raspoređivanja romske djece u odvojene razrede, činjenica da se takvo raspoređivanje primjenjivalo isključivo na članove jedne etničke skupine, iz razloga nedostatnog vladanja jezikom, predstavlja neizravnu diskriminaciju, a kako nema objektivnih i razumnih opravdanja te nije popraćena dovoljnim jamstvima takva praksa krši zabranu diskriminacije te pravo na obrazovanje. Vijeće ministara Vijeća Europe, tijelo koje nadzire izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava, zahtijevalo je od Vlade da donese zakone ili propise vezane za raspoređivanje i testiranje, planove i programe, praćenje, kao i visoke stope napuštanja školovanja. Do raspoređivanja djece u posebne razrede zbog nedostatnog poznavanja hrvatskog jezika treba doći samo kada je to apsolutno nužno i uvijek na temelju dosljednih, objektivnih i sveobuhvatnih testova. Takvo raspoređivanje mora trajati samo ograničeno vrijeme, a njegova svrha treba biti podizanje znanja hrvatskog jezika do prikladne razine, što bi dovelo do automatskog preseljenja te djece u mješovite razrede. Ministarstvo obrazovanja i sporta proslijedilo je Vijeću ministara konkretan plan za provedbu ove presude. U cilju izvršenja presude ESLJP-a u ovom predmetu donesene su određene mjere, primjerice one koje su zahtijevale promjenu zakonodavnog okvira koji se odnosi na učenike pripadnike romske populacije; one koje ciljaju uspješnijem učenju hrvatskog jezika, kao i školskoj i izvanškolskoj socijalizaciji i integraciji romskih učenika. Pripremljene su izmjene i dopune Zakona odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kojima je predviđeno da su škole dužne pružati posebnu pomoć djeci koja nedostatno poznaju hrvatski jezik.

Kao primjeri dobre prakse okončanja segregacije Roma u obrazovnom sustavu možemo navesti projekt desegregacije iz Bugarske za koji se smatra da je pridonio poboljšanju pristupa kvalitetnom obrazovanju romske djece u toj zemlji. Projekt su provodile lokalne romske udruge u suradnji s lokalnim vlastima i školama, a sastojao se u organizaciji prijevoza romske djece iz udaljenih getoiziranih naselja u miješane škole te osiguravanja poslijenastavne podrške za te romske učenice i učenike. Putem tih mjera nastojalo se utjecati na stvaranje desegregativnih stavova, i među Romima i među ostalim dionicima obrazovnog procesa. Financiranje projekta bilo je osigurano iz donatorskih sredstava.

KRITIKE PROVOĐENJA OKVIRNE KONVENCIJE

Savjetodavni odbor, čiji su članovi neovisni stručnjaci iz područja zaštite prava nacionalnih manjina, prati provedbu Okvirne konvencije ispitujući na koji su način vlade poduzele mjere u postupku praćenja. Stoga međunarodno-pravnu obvezu predstavljaju i preporuke iz Trećeg mišljenja Savjetodavnog odbora i preporuke Parlamentarne skupštine i Odbora ministara Vijeća Europe jer se radi o provedbi pravno obvezujućeg instrumenta manjinske zaštite: Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina. U Trećem mišljenju iz 2010. godine Savjetodavni odbor je naprimjer primijetio da diskriminacija Roma u Hrvatskoj i dalje opstoji na području obrazovanja, zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja te pristupa zdravstvenoj skrbi i socijalnoj zaštiti, ali i da opstoje i etnički motivirani izgredi. Savjetodavni odbor primijetio je i da se Romi, kao i pripadnici još nekih nacionalnih manjina, suočavaju s teškoćama u ishođenju i stjecanju hrvatskoga državljanstva te naglasio da su, stoga što nemaju jasan status u pogledu državljanstva, izloženi diskriminaciji u svim područjima života. Slične je poruke hrvatskim vlastima Savjetodavni odbor uputio krajem studenoga 2015. godine kada je usvojilo Mišljenje u kojem od Vlade zahtijeva da izradi sveobuhvatnu strategiju kako bi se osiguralo da romska djeca imaju učinkovit i jednak pristup integriranom obrazovanju; da revidira Strategiju uključivanja Roma i poboljša njezinu provedbu putem suradnje između svih nadležnih ministarstava, dodjelom odgovarajućih resursa te putem uključivanja predstavnika romske manjine na svim razinama odlučivanja.

Kako je od 1. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska članica Europske unije, sada je obvezuju i Unijine politike i norme koje sankcioniraju društvenu isključenost i diskriminaciju, promiču socijalnu pravdu i zaštitu te potiču socijalno i ekonomsko uključivanje marginaliziranih skupina. Načela poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina, zajednička su svim državama članicama koje teže uspostaviti društvo u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost te jednakost žena i muškaraca. Pri utvrđivanju i provedbi svih svojih politika i aktivnosti, Unija je usmjerena borbi protiv diskriminacije između ostalog temeljem rase i etničkog podrijetla, ali i dobi i spola. Ovaj međunarodnopravni okvir, ali i obveze preuzete u procesu pristupanja Europskoj uniji, obvezuju dakle hrvatske vlasti na usklađivanje vlastite politike integracije Roma s Okvirom EU-a za nacionalne integracije Roma do 2020., s Europskom strategijom za pametan, održiv i uključiv rast: Europa 2020, s Europskom platformom protiv siromaštva i socijalne isključenosti te s dokumentom Socijalna i ekonomska integracija Roma u Europi.

U DEKADI SE MOGLO UČINITI VIŠE

Hrvatska je i jedna od dvanaest europskih država koje su sudjelovale u Desetljeću za uključivanje Roma za razdoblje od 2005. do 2015. godine, a od 1. srpnja 2012. do 30. lipnja 2013. godine predsjedala je Desetljećem. Iako su hrvatske vlasti predsjedanje ocijenile uspješnim, navodeći niz aktivnosti koje su tijekom godine dana napravljene glede ispunjenja ciljeva hrvatskog predsjedanja, moglo se prvenstveno napraviti mnogo više na osvješćivanju hrvatskih građanki i građana o problemima i pravima Roma. Naime, za uspješnu socijalnu integraciju Roma nije dovoljno provoditi isključivo mjere prema Romima i s njima, već je potrebno suzbijati stigmatizaciju Roma i predrasude prema njima te promicati prihvaćanje Roma, njihove kulture i običaja među ostalim stanovništvom te nastojati mijenjati samopercepcije Roma i njihove dominantne vrijednosne obrasce. Hrvatska se 2008. godine pridružila kampanji „Dosta“ Vijeća Europe čiji je cilj približavanje Roma građanima država članica Vijeća Europe te razbijanje predrasuda i stereotipa prema Romima. Na tragu iskustava iz te kampanje treba nastaviti educirati širu populaciju o nepovoljnom socio-ekonomskom položaju Roma, uzrocima njihove društvene isključenosti te poticati izgradnju duha razumijevanja, uvažavanja i tolerancije.

 

* Antonija Petričušić je predavač na Katedri sociologije na Pravnom fakultetu u Zagrebu i dodatna članica Savjetodavnog odbora Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe

 
Povratak na Fokus