Fokus ROMI.HR

/
Print - ŽIVOT ROMA U BOSNI I HERCEGOVINI

ROMI U BOSNI I HERCEGOVINI

29. 6. 2018.
ŽIVOT ROMA U BOSNI I HERCEGOVINI

Položaj Roma u Bosni i Hercegovini obilježen je brojnim problemima.

Autorica: Irena Malovrh

Današnja država Bosna i Hercegovina (BiH) nastala je 1995. godine Dejtonskim mirovnim sporazumom. Struktura vlasti unutar BiH je složena, naime središnja vlast je ograničena, a nadležnosti su podijeljene između središnjih vlasti i dva entiteta Republiku Srpsku (RS) i Federaciju Bosne i Hercegovine (FBiH), te Brčko Distrikta. Federacija BiH se sastoji od deset kantona koji čine FBiH, dok su ovlasti u značajnoj mjeri decentralizirane na kantone.

Uz tijela vlasti koja nastaju prema rezultatima izbornog procesa u BiH djeluje i Ured Visokog predstavnika (OHR). To tijelo je uspostavljeno Dejtonskim mirovnim sporazumom s ciljem da  prati provođenje Dejtonskog sporazuma. Zbog te uloge tom tijelu dodijeljene su i značajne ovlasti koje ono, s većim ili manjim intenzitetom i uspješnošću, koristi već više od dvadeset godina.

Složena struktura vlasti u BiH je jedan od glavnih faktora koji ometa punu realizaciju prava, dovodi do nejasne komunikacije unutar i između tijela vlasti, nejednakog izdvajanja sredstava i loše koordinacije.

Jako je teško utvrditi točan broj Roma u Bosni i Hercegovini, pa tako prema popisu iz 1991. godine Roma je bilo oko 8.864, dok je popis stanovništva iz 2013. godine pokazao nešto drugačiju sliku. Broj Roma u BiH, prema popisu iz 2013. godine je 12.583 od čega njih 10.036 živi u FBiH, 2.057 u Republici Srpskoj i 490 u Distriktu Brčko.

Što se vjerske pripadnosti tiče, na zadnjem popisu stanovništva 88 % Roma se izjasnilo pripadnicima muslimanke vjeroispovijesti, dok je 12 posto ostalih (pravoslavaca, katolika, Jehovinih svjedoka, ateista i dr.)

Prema Posebnom izvještaj o položaju Roma, koji je pripremila Institucija Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine, uz podršku OSCE-ovog Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) i Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini iz 2013. godine, procjenjuje se kako na teritoriju BiH živi oko 50.000 Roma.

Iako su stoljećima dio bosansko-hercegovačkog života i kulture, većinsko stanovništvo još uvijek slabo prihvaća Rome i prisutno je opće nepoznavanje romske kulture, tradicije i običaja.

Problemi s kojima se Romi susreću u BiH su brojni. Loši uvjeti života, stambeni problemi, prepreke u obrazovanju, nedostatak mogućnosti za stvaranje prihoda, uskraćivanje pristupa osnovnim pravima i slobodama predstavljaju dodatno opterećenje za ionako loše stanje Roma u Bosni i Hercegovini.

Jedan od najvećih problema je to što mnogi nisu upisani u matične knjige ili ne posjeduju osobne dokumente, što ih sprječava u ostvarivanju ogromne većine prava. Bez odgovarajućeg statusa i dokumenata, Romi nisu zakonom zaštićeni u dovoljnoj mjeri, mnogi od njih imaju status apatrida, te su izloženi zloupotrebama, kao što je trgovina ljudima.

Nesumnjivo je da su se u BiH u posljednjih nekoliko godina dogodili značajni pomaci u cilju osiguranja ostvarivanja prava Roma i njihovog uključivanja u društvo, što je prije svega zahtijevalo uspostavu zakonodavnog i institucionalnog okvira. Ipak, još uvijek je prisutan jako veliki broj slučajeva diskriminacije nad Romima.

Značajan korak u unaprjeđenju položaja Roma u BiH učinjen je priključenjem međunarodnoj inicijativi „Desetljeće za uključivanje Roma 2005.-2015“. Pristupnu deklaraciju 4. rujna 2008. godine potpisao je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić, u okviru 14. sjednice Međunarodnog upravnog odbora Dekade u Beogradu. Dekada je imala za cilj da se vlade zemalja članica zajedno s proromskim te romskim udrugama, uključe u borbu protiv siromaštva, isključivanja i diskriminacije Roma u Europi, a s posebnim osvrtom na četiri prioritetna područja i to: obrazovanje, stambeno zbrinjavanje, zapošljavanje i zdravstvena zaštita Roma.

U Izvještaju Vijeća ministara BiH, navodi se kako je, u periodu od 2009. do 2016. godine, za zapošljavanje, stambeno zbrinjavanje i zdravstvenu zaštitu Roma iz proračuna Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, izdvojeno 19.522.000 KM (oko 10 milijuna Eura), a da su sredstva za sufinanciranje iznosila 9.378.308,57 KM (oko 4.7 milijuna Eura), što ukupno iznosi više od 28,9 milijuna KM (oko 15 milijuna Eura). Za potrebe Roma u ovom periodu izgrađena je 541 stambena jedinica, a 744 Roma koristilo je sredstva namijenjena za zapošljavanje i samozapošljavanje. Indikativno je da se u izvještaju ne spominje ulaganje u obrazovanje iako je obrazovanje jedan od ključnih prioriteta Dekade za Rome.

Usprkos čestoj percepciji da Romi nisu zainteresirani za obrazovanje, kvalitativna istraživanja pokazuju da većina Roma prepoznaje nizak nivo obrazovanja kao temeljni uzrok siromaštva i marginalizacije i smatraju obrazovanje važnim za svoju djecu.

Posebni izvještaj navodi kako jedno od troje romske djece školskog uzrasta u BiH još uvijek ne pohađa osnovno obrazovanje. Samo jedno od četvero djece pohađa srednju školu. Također, vjerojatnoća da će romsko dijete prekinuti školovanje je veća ako se radi o djevojčici.

Prema istraživanju koje je provelo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, stopa pismenosti Romkinja bez izuzetka je niža nego kod muškaraca, što naročito zabrinjava budući da je blagostanje obitelji, a naročito djece blisko povezano s nivoom obrazovanja majke. U BiH, stopa pismenosti iznosi 68,9 % za mlade Romkinje u dobu od 15-24 godine u usporedbi s 90,4 % stopom pismenosti kod mladih Roma istog uzrasta.

Mali broj žena u Bosni i Hercegovini sudjeluje u političkom i javnom životu i jednake mogućnosti nisu potpuno dostupne svima. Ovo je još više izraženo u romskim zajednicama, pa Romkinje trpe diskriminaciju kao žene i kao pripadnice romske populacije.

Bosna i Hercegovina je uspostavila mehanizme za promoviranje ravnopravnosti spolova kao i za prevenciju spolno motiviranog nasilja, ali većina ovih mehanizama ne štiti Romkinje u dovoljnoj mjeri.

Što se tiče romskog jezika i njegove uporabe, prema neslužbenim podacima koje je iznio romski aktivista Dervo Sejdić, tek 15 % Roma u BiH se aktivno služi romskim jezikom, a 75 % njih ne govori romski jezik (romani chib). Romski jezik se ne podučava u Bosni i Hercegovini, a također, nijedan od tri javna medijska servisa mu ne pridaje značaj. Koliko je romski jezik zapostavljen u BiH, dokazuje i to da je prvi “Bosansko-romski i romsko-bosanski rječnik” objavljen tek 2010. godine, iako je na ovim prostorima jezik i narod prisutan stoljećima.

Najučinkovitiji način za unapređenje položaja romskih obitelji u BiH jeste da se osnaži romsko i proromsko civilno društvo, te da se osnaže romske zajednice koje će tada biti u stanju zbrinuti i zaštititi vlastite obitelji, a naročito djecu.

Također, jedan od ključnih izazova za smanjenje isključenosti i povećanje sigurnosti Roma jest mijenjanje svijesti građana kao i mijenjanje svijesti onih na vlasti, kako bi prestali doživljavati Rome kao pasivnu i problematičnu populaciju jer su Romi, isto kao i svi, ljudi sa snovima o boljem sutra za sebe i svoje obitelji, s željama i nadanjima, a ponajprije s ljudskim dostojanstvom i pravom da budu poštovani.

 

Galerija slika:

Povratak na Fokus