Taj su zadatak već počeli provoditi. Pokrenut je novi koncept „Škole kao pokretači društvenog uključenja“, a osim toga se u suradnji s Europskim parlamentom, Parlamentarnom skupštinom Vijeća Europe i Kongresom lokalnih i regionalnih vlasti radi na izmjenama Europske povelje protiv anticiganizma.

Položaj Roma danas je daleko od onoga kakav želimo da bude. Previše je Roma bez identifikacijskih dokumenata, previše romske djece je izvan socijalnih i obrazovanih ustanova koje su dostupne većinskom stanovništvu, previše je romske djece koja žive u izrazitoj bijedi, koja ne pohađaju vrtiće, koja ispadaju iz obrazovnog sustava. Segregacija, niski stupanj obrazovanja i specijalne škole nastavljaju biti problem koji negativno utječe na Rome.

Romski tinejdžeri se suočavaju s poteškoćama u pristupu srednjim školama ili strukovnim školama, što nije slučaj kod njihovih neromskih vršnjaka.

Mladi Romi su  u kategoriji onih sa vrlo visokom stopom nezaposlenosti, odrasli Romi žive u većem postotku u siromaštvu, Romkinje su žrtve višestruke diskriminacije i imaju gotovo nemjerljivo nisku stopu zaposlenosti.

Europski Romi žive značajno kraće od ostatka stanovništva.

Nikad u povijesti nije bilo više Roma nego sada koji su na visokim pozicijama u parlamentima, vladama i međuvladinim organizacijama i nikad više novca nije potrošeno kako bi se riješilo pitanje društvene isključenosti naših sugrađana.

Imamo politike, rezolucije, dokumente i konkretni budžet za ta pitanja. Europska komisija i Vijeće Europe igraju veliku ulogu u borbi protiv anticiganizma i rješavanju pitanja društvene isključenosti Roma.

Ipak, to nije dovoljno i moramo dosta toga još učiniti.