Print
28. 12. 2017.
Goran YurYeviY 11 DOBRE IDEJE I INICIJATIVE TREBAJU PODRŠKU
DOBRE IDEJE I INICIJATIVE TREBAJU PODRŠKU

Ovih dana imali smo prigodu razgovarati s Goranom Đurđevićem uglednim predstavnikom romske zajednice i svojevrsnim romskim spiritus movensom bjelovarsko-bilogorskog kraja, koji je prijašnjih godina potakao niz zanimljivih inicijativa i projekata, a zadnjih godina je posebno poznat kao inicijator i voditelj projekta „Romska kuća“. Puno toga on ima za reći i vezano za prijašnju, ali i sadašnju situaciju u kojoj Romi žive u Hrvatskoj, te rada naših romskih predstavnika na državnoj razini. Iskreno i otvoreno s njim smo razgovarali o brojnim temama, no neke najzanimljivije naglaske izdvajamo za ovu prigodu.

Razgovarao: Antun Brađašević

KONTINUITET BORBE ZA PRAVA ROMA

Goran Đurđević - voditelj projekta „Romska kuća“, već tijekom srednje  škole, a posebno nakon diplomiranja na Poljoprivrednom institutu u Križevcima, definitivno nije bio uobičajeni pripadnik romske zajednice. Uvijek je imao potrebu pokretati i realizirati neke nove ideje na dobrobit svojih sunarodnjaka Roma. Rođen 1971. godine, odrastao je u bjelovarskom kraju gdje je već 1978. godine (među prvima u tadašnjoj Jugoslaviji) osnovano Društvo Roma Bjelovara koje je nakon prvih demokratskih promjena u Hrvatskoj preraslo u Stranku Roma Hrvatske, da bi se 2001. godine, kada je došlo do svojevrsne polarizacije u „romskom političkom korpusu“, među prvima u Hrvatskoj transformiralo ponovno u građansku udrugu „Udruga izvornih Roma Lovara“. Evo što o tom periodu kaže Goran Đurđević:

Postojanje Stranke Roma Hrvatske bilo je vrlo značajno početkom Domovinskog rata u Hrvatskoj kako bi se zaštitilo ljude iz romske zajednice u smislu identiteta i autohtonosti. Na nas su neki u to teško vrijeme gledali s prezirom, a činjenica je zapravo kako su mnogi Romi bili i dragovoljci koji su sudjelovali u obrambenim aktivnostima još u sklopu ZNG-a. U strahu od nadolazećeg rata značajan je broj i onih Roma koji su tada odselili u Austriju, Njemačku pa čak i u skandinavske zemlje. Nažalost, eto i danas je situacija teška u smislu depopulacije stanovništva u Hrvatskoj. Ulazak Hrvatske u EU je omogućio intenzivnije migracije radno sposobnog stanovništva, pa nažalost, prvenstveno  zbog ekonomskih razloga i naši mahom mladi Romi sa svojim obiteljima, dakle suprugama i djecom, odlaze u zapadne europske zemlje u potrazi za boljim životnim standardom.

Mi odavno na razne načine pokušavamo poboljšati životni standard ljudi iz romske zajednice, kako bi ostajali živjeti u Hrvatskoj, pa ću vas samo podsjetiti na činjenicu i projekte koji su svojedobno izazvali veliko zanimanje javnosti. U našem bjelovarskom kraju svojedobno smo realizirali ideju prvog integracijskog vrtića u Hrvatskoj, a također napominjem i podsjećam sve kako smo mi odavno obilježavali Svjetski dan Roma, inicirali osnivanje romskih zadruga, a također inicirali i održavali odavanje počasti Romima stradalim tijekom Drugog svjetskog rata u nacističkim logorima.

Moram priznati kako me malo smeta kako neki aktualni romski ''lideri'' ovih godina ističu neke svoje inicijative kao nešto originalno, novo, nikad viđeno, a riječ je o svojevrsnom „recikliranju“ onoga što se radilo još prije više desetaka godina.

Treba ipak reći kako je i danas dobrodošla svaka dobra inicijativa koja želi poboljšati kvalitetu života Roma, jer dinamika kojom se na državnoj i nižim razinama rješavaju problemi Roma u Hrvatskoj nije nikako dobra i zadovoljavajuća.


PROJEKT ROMSKA KUĆA

O „Romskoj kući“ kao neobičnom povijesnom muzeju Roma bjelovarskog kraja u stilu eko-etno tradicije, a službeno, o kulturno-edukacijskom hostelu i izvrsno osmišljenom projektu koji traje već 5 godina koji je uz ostalo korisna  platforma za volontiranje Goran Đurđević kaže slijedeće:

Projektom „Romska kuća“ željelo se približiti romsku kulturnu baštinu mladim Romima, ali i neromima. Na moderan način tu se prezentira romska arhitektura, povijest, običaji čime ovaj projekt vidljivo doprinosi općoj informiranosti stanovništva o socijalnom kapitalu zajednice kojeg ima romska manjinska nacionalna zajednica. U nemogućnosti realizacije projekta u gradu Bjelovaru, ideja je ostvarena u Općini Veliko Trojstvo uz potporu Ministarstva turizma Vlade Republike Hrvatske 2010. godine.

Cijeli kompleks sastoji se od drvene etno kuće Roma Lovara adaptirane sukladno tradicijskoj arhitekturi i primjereno tipu gradnje drvene kuće Roma Lovara dvadesetih godina prošloga stoljeća. Tu je Stalni postav trojezične povijesno-dokumentarne izložbe o povijesti i običajima autohtonih hrvatskih Roma Lovara te prostor za edukacijska i kulturna djelovanja uključujući prezentacije kulture Roma od strane Roma i neroma iz Hrvatske i svijeta, održavanja kulturnih manifestacija i izdavaštvo. Postoji i Centar savjetovanja za pružanje savjeta Romima i državnim ustanovama u smjeru bolje međusobne komunikacije i  poboljšavanja kvalitete života Roma kao i suvenirnica u kojoj se nalaze proizvodi od lavande, tekstila i proizvodi obližnjih OPG proizvođača.

Godine 2001. u Bjelovaru smo otvorili dvojezičnu izložbu (romsko-hrvatsku) te smo imali Centar savjetovanja za Rome. To je bila svojevrsna spona ljudi iz romske zajednice sa jedinicama lokalne uprave i samouprave. Već se tada vidjelo kako bismo mogli napraviti i puno više. Pokušali smo dobiti prostor za rad od lokalne samouprave no u tome nismo uspjeli. Uložili smo tada vlastita sredstva te pronašli lokaciju sedam i pol kilometara od Bjelovara. Na tu lokaciju u Velikom Trojstvu preselili smo sve postojeće sadržaje te još više osnažili taj koncept i osmislili nove sadržaje. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske nam je odobrilo glavne sadržaje, a imamo tu još i nasad lavande za koju se pretpostavlja kako su ju upravo Romi donijeli na ove prostore. Te se i to lijepo uklopilo u cijelu priču.

Želja nam je odmah u početku bila zaposliti što veći broj mladih kako na volonterskim poslovima, ali i na poslovima koji bi bili plaćeni, barem na određeno vrijeme. Također smo željeli pokrenuti otkup ljekovitog bilja. U tom kulturno-edukacijskom hostelu zamišljeno je i računovodstvo, kako bismo pružali podršku onim Romima koji se bave prikupljanjem sekundarnih sirovina ili pak proizvodnjom i prodajom voća i povrća i stoke, a često imaju poteškoća s redovnim poslovanjem u skladu s zakonima zbog nedovoljne informiranosti naročito u dijelu koji se odnosi na financijske obveze prema državi i jedinicama lokalne i područne samouprave gdje posluju. Dio tog projekta je zamišljen u formi zadrugarstva.

Sve je to počelo prije šest godina. Uložena su sredstva obitelji Đurđević. Udruga je vrlo angažirana na poslovima prezentacije sadržaja Romske kuće. Većinom nam dolaze neromi, puno učenika osnovnih, srednjih škola i fakulteta, koji boravak u Romskoj kući doživljavaju kao učionicu na otvorenom o našoj romskoj kulturi i životu.

Žao mi je što ne dolazi više naših sunarodnjaka Roma iako su neki od glavnih tzv. ''romskih lidera'' u Hrvatskoj rekli kako radimo jako dobar posao i kako je riječ o jedinstvenom projektu na koji romska zajednica u Republici Hrvatskoj može biti ponosna. Obećali su u više navrata kako će promovirati ovaj naš projekt koji nas Rome predstavlja na pravi način te da bi i naša romska djeca trebalo doći ovdje učiti o svojoj povijesti.

Za organizirani dolazak na ovu našu destinaciju Romska kuća potrebno je najaviti grupe posjetitelja, nemamo neke fiksne cijene nego to dogovaramo s posjetiteljima kako bi im bilo pristupačno te kako bi im omogućili odgovarajuću ponudu. U skladu s novim tehnologijama pokrenuli smo Facebook profil putem kojeg nas se može kontaktirati, a to mogu učiniti i putem mobitela. Mi smo si zadali važan zadatak – raditi na očuvanju i promicanju naše romske kulture i to ćemo činiti i nadalje s podrškom drugih ili bez nje.“

 

PODRŠKA LOKALNE ZAJEDNICE

Period ekonomske krize duboko je zahvatio i Bjelovarsko-bilogorsku županiju, pa je uslijedila depopulacija jer brojne obitelji, a pogotovo mlade romske obitelji odlaze u potrazi za boljim životom izvan Hrvatske. Mi pokušavamo stvoriti uvjete za njihov ostanak, ali to nije lak zadatak. To je prepoznato sa razine grada Bjelovara, naših općina i Bjelovarsko-bilogorske županije. U bjelovarsko-bilogorskom kraju nezaposlenost je dominantan problem svima, a posebno pripadnicima romske nacionalne manjine. Značajan problem je i legalizacija stambenih i drugih objekata, što prati i potreba da se komunalno urede i podignu na višu razinu i područja u kojima Romi žive.

Želimo se razvijati, napredovati i omogućavati kroz taj proces Romima da svojim radom ostvare stalne prihode i time osiguraju ekonomsku sigurnost za sebe i svoje obitelji, a time i da pomognu svojoj manjinskoj, ali i lokalnoj zajednici. Tijekom godine imamo u nekoliko navrata vrlo posjećene i važne kulturne manifestacije pa je tako nedavno bila vrlo uspješna manifestacija „Jesen na Bilogori“. Predstavnicima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG-ova) prezentirali smo naš rad sa lavandom. Imamo ideje i inicijative, ali dobre ideje i inicijative trebaju podršku.

Najmanje dvadesetak romskih obitelji moglo bi imati izravne koristi od provođenja projekta Romske kuće u njegovom planiranom obimu. Kada to gledamo individualno moglo bi se reći kako je oko 120 osoba tu na određeni način angažirano u ekonomskom smislu. To nije zanemariva brojka posebno u kontekstu veličine i potreba naše lokalne romske zajednice.

Mi radimo od travnja do pred kraj jeseni i početka hladnijeg doba godine, jer nemamo financijskih sredstava za grijanje prostora Romske kuće preko zime. Željeli bi smo biti na dispoziciji sa svojom ponudom tijekom cijele godine. Za posjetitelje smo osmislili  90-minutnu prezentaciju koja obuhvaća i prikaz romske arhitekture, tradicije, kulture, ali i kuhinje koju mogu kušati. Tu prezentiramo puno toga što Romi rade svojim rukama, od praktičnih predmeta do amaterske umjetnosti. Voljeli bi smo pronaći partnere u ovom poslu ili donatore koji bi podržali ovaj održivi projekt koji ima mogućnost i napretka.

Podrška koji imamo od Grada i Županije je dobrodošla, ali uglavnom se radi o načelnoj podršci, a ne prati je i konkretna financijska pomoć i podrška našem projektu. Mi se financiramo ponajviše od dragovoljnih priloga grupa posjetitelja Romske kuće i prodaje proizvoda od lavande. To nisu značajni prihodi, ali time i svojom požrtvovanošću i trudom uspijevamo održavati projekt Romska kuća živim i našu Udrugu aktivnom. Mi nemamo sredstva za plaćanje konzultantskih tvrtki za pisanje projektnih prijedloga i konzalting usluge, tako da smo u tom pogledu hendikepirani.

Imali smo određenu razinu očekivanja od Nacionalne strategije za uključivanje Roma, posebno u dijelu koji se odnosi na osnaživanje Roma za sudjelovanje u gospodarstvu. Jedan smo od vrlo rijetkih primjera Udruge odnosno projekta koji je sam svojim kapacitetima napravio prvu fazu nastanka i razvoja projekta koji ima i gospodarsku dimenziju, ali na žalost kroz Nacionalnu strategiju ni mi ni drugi nismo dobili potrebnu podršku i pomoć u razvoju projekta s ciljem zapošljavanja Roma.

Kao novi dokument, usvojen kako se navodi, u cilju poboljšavanja položaja Roma pojavio se prije nekoliko mjeseci i Operativni plan za romsku nacionalnu manjinu Vlade Republike Hrvatske, ali ni u tom dokumenti nismo vidjeli predviđene mjere za neposrednu podršku projektima kakav je naš, ili bilo kakvim drugim projektima Roma kroz čije bi provođenje dio Roma, najviše mladih, bio zaposlen. Mi ćemo sa zanimanjem pratiti izvješće Ureda za nacionalne manjine jer očekujemo da se ovaj naš pilot projekt obuhvati u Operativnom programu za Rome. Ukoliko se to ne dogodi vrlo teško ćemo moći ostvariti odgovarajuće kontakte s drugim ministarstvima te moći aplicirati prema natječajima za sredstava iz EU fondova.

Dokazali smo lokalnoj i područnoj zajednici na čijem području djelujemo kakav kapacitet imamo i nadamo se kako će doći bolji dani za ovo čime se bavimo. Nas petnaest deklariranih i aktivnih Roma od ukupno 1.430 autohtonih hrvatskih Roma ovoga kraja ovo shvaća kao moralnu obvezu prema svom romskom narodu i ustrajat ćemo i dalje na tom putu.

 

NEDOSLIJEDNOST ROMSKE POLITIKE

S obzirom na svoje dugogodišnje iskustvo u sferi promicanja romskih prava u Republici Hrvatskoj i vrlo značajan angažman u romskoj zajednici, Goran Đurđević kritički oslikava neka aktualna događanja vezana uz zastupanje i ostvarivanje drugih prava romske nacionalne manjine temeljem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i Nacionalne strategije za uključivanje Roma od 2013. do 2020. godine. Izdvojili smo neke njegove stavove.

Sjećam se kako smo velika očekivanja imali od Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina kada je prije 15-tak godina usvojen. Posebno za nas Rome je to bila velika stvar jer prije toga su nas uglavnom zaboravljali u raznim važnim dokumentima. Prema Ustavnom zakonu smo dobili pravo da zajedno sa drugim manjinama biramo svog zastupnika u Hrvatski sabor i da biramo svoja vijeća i predstavnike u općinama, gradovima i županijama. Dobili smo prava vezana za jezik i obrazovanje kao i pravo da osnujemo svoju Nacionalnu koordinaciju. Tu su bila i vrlo važna prava na zapošljavanje nacionalnih manjina na osnovu tzv. pozitivne diskriminacije po članku 22. Ustavnog zakona. Tada, krajem 2002. godine bili smo puni očekivanja. Sada, petnaest godina kasnije, krajem 2017. godine puni smo razočarenja. Ustavni zakon izgleda kao neki ukras u vitrini koji izgleda postoji da bi se moglo reći da postoji.

Što se tiče zapošljavanja, na području Bjelovarsko-bilogorske županije ni jedan predstavnik neke nacionalne manjine, a ne samo Romi nisu se pohvalili da je neki pripadnik nacionalne manjine po tom osnovu dobio posao. Surađujem i s Romima i s drugim nacionalnim manjinama u drugim krajevima Hrvatske i tamo je ista situacija. Postoji članak u Ustavnom zakonu, ali već 15 godina nitko nije dobio posao po tom ''pravu'', pa to onda i nije pravo nego ukras da se političari hvale kako imamo sjajan Ustavni zakon.

Ali nije sve do države. Pravo na zastupnika i vijeća smo dobili, ali od tog prava do sada nije bilo puno koristi za Rome u Hrvatskoj. Najprije se Romi nisu organizirali pa, iako su najveća manjina od tih 12 koje zajedno biraju zastupnika nismo iskoristili tu mogućnost do 2007. godine kada je Nazif Memedi kao prvi Rom bio izabran u Hrvatski sabor. Njegovog mandata se nemamo sjećati po čemu značajnom. Neke stvari su pokrenute, ali nijedna nije provedena do kraja i ništa značajno nije ostalo za nas Rome iz tog mandata Nazifa Memedija.

I sam model po kome 12 nacionalnih manjina zajedno bira jednog zastupnika da ih sve zastupa je apsurdan. Neka svaka manjina po nekom pravednom ključu ima svog predstavnika, a zastupnik za romsku manjinu neka se usredotoči na naše romske probleme. Toliko ih ima da bi imao što raditi cijeli mandat. Apsurdno je kako većina romskih problema u ovom 21. stoljeću još nisu ni riješeni, a za mnoge nije ni počelo rješavanje. Usprkos svim obećanjima, deklaracijama, nacionalnim strategijama i drugim važnim dokumentima i zakonskim propisima. Kao da su naši problemi manje važni, u nekom zadnjem redu, na začelju svih zbivanja i prioriteta.

Prije šest godina je za romskog i 11 drugih nacionalnih manjina izabran Veljko Kajtazi. Od njega smo svi imali puno veća očekivanja. Put mu je bio utrt i mogao je početi rješavati probleme Roma od prvog dana. Dok nas je tražio podršku prije izbora upoznali smo ga s romskim problemima u raznim područjima, i on je obećao da će ih u suradnji s nama riješiti. On se ranije nije bavio romskim pitanjima. Bio je časnik JNA i bavio se karateom. Poslije karijere u JNA, kao nekadašnji vrhunski sportaš bavio se uglavnom karateom i organiziranjem turnira preko svog karate kluba. Kada je izabran u Sabor zaboravio je obećanja i umjesto dogovaranja i suradnje s Romima koji se bave borbom za romska prava već desetljećima odlučio se biti ''lider'' koji se ne dogovara s drugima već ih samo povremeno pozove da ga slušaju kako ih informira što je on učinio za Rome.

Ponaša se kao da nitko ništa prije njegovog izbora u Sabor nije radio. Po njegovim izjavama prije njega ništa nije postojalo, i sve što je bilo koja institucija u Hrvatskoj napravila za Rome zadnjih šest godina on prisvaja sebi i proglašava samo svojim zaslugama. Jako nas je sve razočarao takav pristup. Nije to ono što je obećavao prije nego što je našim glasovima i zalaganjem izabran u Sabor.

Kroz šest godina nakupilo se jako puno grešaka koje je zastupnik Kajtazi napravio, ali ovo prilikom ću govoriti samo o jednoj. U kolovozu ove godine Vlada Republike Hrvatske je u dogovoru s zastupnicima nacionalnih manjina donijela Operativni program za nacionalne manjine. U njemu su programi za nacionalne manjine koje imaju zastupnike u Hrvatskom saboru pa i za romsku. Operativni program za romsku nacionalnu manjinu je prava slika kako Veljko Kajtazi zastupa Rome. Ne vjerujem da treba ponavljati, ali ponovit ću još jednom kako nema ni jedne nacionalne manjine u Hrvatskoj koja ima toliko problema kao romska. I država to priznaje pa je samo za romsku nacionalnu manjinu donijela posebnu Nacionalnu strategiju.

Kada sam pogledao Operativni program za Rome tamo je samo pet mjera i devet aktivnosti. Samo pet mjera. Od svih problema romske nacionalne manjine u Hrvatskoj Veljko Kajtazi je izabrao staviti samo nekoliko njih, a sve druge je preskočio ili zaboravio. Mogu vam sada nabrajati područje po područje, ali lakše je nabrojiti što je stavio u Operativni plan nego što je sve izostavio.

Za provođenje prve aktivnost (8.1.1.) Operativnog programa rok je kraj 2017. godine i u tom roku Vlada se obvezala ''provesti reviziju Nacionalne strategije'', ''donijeti novi Akcijski plan za provedbu Nacionalne strategije'' i ''izraditi smjernice za unaprjeđenje rada Povjerenstva''. Nacionalnu strategiju koju treba revidirati je donijela Vlada Zorana Milanovića koju je podržavao zastupnik Veljko Kajtazi koji u to vrijeme nije govorio kako Strategija nije dobra i kako je treba revidirati. Akcijski plan je istekao prije dvije godine iako je Vlada koju je Veljko Kajtazi podržavao trebala donijeti novi Akcijski plan prije isteka starog. A već dvije godine Veljko Kajtazi podržava Vladu koja nije donijela novi Akcijski plan. Nikakve smjernice za unaprijeđenje rada Povjerenstva, koje također duže od dvije godine nije radilo iako je cijelo to vrijeme Veljko Kajtazi bio zamjenik predsjednika Povjerenstva nisu objavljenje. Ili su možda te smjernice sadržane u tome da su u ime Roma u Povjerenstvo imenovani samo i isključivo oni Romi koji bezpogovorno podržavaju Veljka Kajtazija. Od Roma Lovara iz ovog dijela Hrvatske nije u Povjerenstvo ušao ni jedan Rom.

U Operativnom programu jedna je aktivnost vrlo konkretna i otvoreno pokazuje što je prioritet zastupnika Veljka Kajtazija, a to je novac, prostor i oprema za njegovu Udrugu koja se sada zove Savez Roma u Republici Hrvatskoj ''Kali Sara''. Kako je moguće da jedna Udruga bude upisana u Operativni program Vlade? Što je s drugima? Najveći broj vijeća i predstavnika romske nacionalne manjine nema svoj poslovni prostor i opremu. Isto važi za najveći broj romskih udruga, ali zastupnik Veljko Kajtazi je samo svojoj Udruzi ''Kali Sara'' osigurao posebni status. Uz to se ta Udruga predstavlja kao zastupnica interesa Roma u Republici Hrvatskoj iako na to nema pravo. Udruga može zastupati samo svoje članove, a ne cijeli jedan narod.

O mjeri (8.1.2.) za zapošljavanje Roma, koja se također mora provesti do kraja ove godine čekam izvješće jer me zanima kakvi će biti rezultati, posebno jer kroz provođenje Ustavnog zakona nitko nije zaposlen već 15 godina, a slično je i s nekoliko drugih mjera vezanih za legalizaciju i stambeno zbrinjavanje kao i model C u obrazovanju. Stavljanje modela C u Operativni program, bez rasprave o drugim modelima, primjer je kako on sam odlučuje što je najbolje za cijelu romsku zajednicu u Hrvatskoj.

Krajem veljače će Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina izvijestiti o provođenju ovog Operativnog programa pa ćemo svi moći, crno na bijelo, vidjeti rezultate rada zastupnika romske nacionalne manjine Veljka Kajtazija.