Što to znači biti zdravstveni medijator za romsku populaciju? Što ste i gdje radili i na čemu ste bili angažirani?

Projekt romskih zdravstvenih medijatora u javnom zdravstvenom sustavu u Srbiji otpočeo je mislim 2008. godine, a ja sam se u potrazi za poslom prijavila na jedan natječaj tamošnjeg Ministarstva zdravstva i radila sam kao zdravstveni medijator godinu dana, od listopada 2014. Radila bih i duže, posao je bio iznimno zanimljiv i human, ali moram reći da su naknade odnosno plaće vrlo male i da se s takvim plaćama teško živi pa sam se vratila u Hrvatsku. Dakle radila sam u Domu zdravlja  Vlasotince, malom mjestu kod Leskovca.

Što je bio sadržaj Vašeg posla? Što rade zdravstveni medijatori?  

Medijatorski posao jest u prvom redu terenski posao. Išla sam po romskim naseljima za koja sam bila zadužena, od kuće do kuće, i informirala Rome o njihovim zdravstvenim pravima te im pomagala da ih ostvare. Npr. onima koji nisu imali izabranog liječnika pomagala sam da ga odaberu i da se ostvari kontakt, npr. da se upiše prvi pregled (a treba znati da većina Roma i nije imala izabranog liječnika, tako da je i to već veliki posao). Dalje, informirala sam roditelje o potrebi cijepljenja djece i dogovarala termine za to cijepljenje. Educirala sam ih o nekim stvarima vezanim za zdravlje  kao što je npr. zdrava prehrana ili higijena. Često se tu radi i o elementarnim stvarima, ali romska populacija je, kao što svi znamo, dosta neškolovana i onda treba dodatnu edukaciju.

VIŠE OD ZDRAVSTVENE MEDIJACIJE

Kako Vas je romska zajednica primila? Koliko su u romskim naseljima i domovima uopće bili zainteresirani za Vaš rad i pomoć koju im možete pružiti?  

Veliko je zanimanje romske populacije u Srbiji za ovakvim oblicima pomoći. Značajno je to da se uspostavlja dobar i kvalitetan odnos s romskim obiteljima i da im možete pružiti brojne informacija i savjete koji nisu vezani samo za njihove zdravstvene probleme, već i za djecu, njihovo školovanje, njihov odlazak u vrtić i drugo. Čak i kada se radi o nekim naizgled potpuno različitim područjima, kao što je problem dobivanja osobnih iskaznica, upis u matične knjige i sl., i tu možete pomoći i oni su jako zahvalni pa to omogućava bolju suradnju i komunikaciju i u zdravstvenim pitanjima.

Što Vas se posebno dojmilo u tim susretima?

Za mene je posebno bio dojmljiv odnos sa starijim Romima. Njihovi su zdravstveni problemi veliki, a oni su iznimno zahvalni za svaku pomoć i vrlo su zahvalni za suradnju .

S kojim ste se problemima susretali? Koji su bili najizraženiji?

Osnovni problem romske populacije prema mojim iskustvima bez sumnje je to što oni izbjegavaju odlazak liječniku, a kada se i privole na to, u početku su jako nedisciplinirani u slučaju da trebaju neku ozbiljniju terapiju, redovito uzimanje lijekova itd. i na tome treba s njima raditi. Tu su veliki otpori.

ZAHVALNO MEDICINSKO OSOBLJE  

Što je tome razlog?

Mislim da se radi o jednom specifičnom mentalitetu. Nije razvijena tradicija osobne skrbi za zdravlje. No kada se s njima radi, kada se razgovara, kada ih se upozna s prednostima zdravstvene zaštite, stvari se mijenjaju.  

Kakva je suradnja sa zdravstvenim institucijama? Kako su one prihvatile medijatore? Kako zdravstveni radnici prihvaćaju Rome, kako se prema njima odnose?

Pa, moje je iskustvo u tom pogledu pozitivno. Naravno, ne isključujem da je bilo neugodnih i diskriminirajućih scena prije toga. Možda je i to jedan od razloga romske odbojnosti prema zdravstvenim ustanovama.

Ali kada se uspostavi ovaj sustav medijacije, onda stvari mnogo bolje funkcioniraju, komunikacija je dobra i primjetno je zadovoljstvo zdravstvenog osoblja ulogom i pomoći medijatora.

Jesu li liječnici uvažavali Vašu pomoć i smatrali je značajnom?

Da. Postoji jedan važan aspekt koji su liječnici posebno cijenili, a to je da vi pomažete njihovim pacijentima da na odgovarajući način poštuju propisanu terapiju, uzimaju lijekove, dolaze na redovite preglede i kontrole itd. jer bez toga i njihov rad ostaje bez rezultata. A upravo je to bila funkcija medijatora, naša zadaća bila je da to osiguramo i to su zdravstveni djelatnici vrlo cijenili.

DOBRA EDUKACIJA OTVARA PERSPEKTIVU

Je li teško dobiti posao romskoga zdravstvenog medijatora? Kakvi su uvjeti natječaja?

Pa ja nisam imala većih problema da dobijem posao jer sam bila osoba sa završenom srednjom stručnom školom, a to je u tom području rijetkost. Ostali su uglavnom s osnovnom, a srednja škola je elementarni uvjet. Međutim, svi smo prošli kroz vrlo dobre edukacijske programe odnosno seminare koji su nas vrlo dobro osposobili za ovaj rad. Na tim seminarima predavači su liječnici i medicinske sestre, ali i psiholozi i pedagozi, tako da su to vrlo dobri programi i na njima sam mnogo naučila.

Imate li uvida u to kako taj projekt funkcionira u cjelini? Napreduje li, razvija li se ili ima problema u njegovoj provedbi?

A problema sigurno ima. Jedan od njih svakako su i male plaće za taj rad. No, ukupno uzevši, takva su moja iskustva i saznanja, projekt se stalno razvija i širi. Postoji interes i romske populacije i zdravstvenog sustava za to, a nastoji se potaknuti i još veća motiviranost među romskom populacijom da se jave za romske medijatore. Sada se nudi i mogućnost da se osigura i neko doškolovanje za njih pa da dobiju i određeni certifikat ili diplomu koja će im biti korisna i za neka druga zaposlenja.

Mislite li da bi bilo dobro da se taj projekt razvije i u Hrvatskoj?

Apsolutno. Mislim da bi razvoj projekta zdravstvene medijacije za Rome i u Hrvatskoj  bio dragocjena pomoć i romskim obiteljima i zdravstvenim ustanovama odnosno liječnicima i medicinskim sestrama. Mnogo se kroz taj projekt može napraviti i pružiti raznovrsna pomoć romskoj populaciji.