Print
5. 4. 2020.
24 a LJUBAV PREMA BOGU I LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU
LJUBAV PREMA BOGU I LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU

U srcu triju monoteističkih religija leže dvije ključne zapovijedi – Ljubav prema Bogu i Ljubav prema bližnjemu. Mnogi su prepoznali ovu zajedničku etičku osnovu kao teološki najpogodnije tlo za međuvjersku suradnju. Imajući u vidu ove zajedničke vrijednosti, Ujedinjeni narodi su 2010. godine odlučili proglasiti prvi tjedan veljače Svjetskim tjednom međuvjerske harmonije.

Autor: Božidar Kolov
Prijevod: Milica Kuzmanović

Bez kompromitiranja načela vlastite vjere, ljudi različitih vjeroispovijesti okupljaju se ovog tjedna kako bi razgovarali o zajedničkim izazovima i bolje razumjeli jedni druge. Tjedan harmonije omogućava da se međuvjerske skupine i inicijative međusobno upoznaju jedni druge i ojačaju pokret za mir povezujući se i izbjegavajući međusobno dupliranje svojih nastojanja.

Sve je počelo 2007. godine, kada je dio uvaženih muslimanskih učenjaka iz cijelog svijeta, koji su pripadali različitim pravnim i teološkim školama, kao i druge istaknute muslimanske političke i vjerske ličnosti napisali otvoreno pismo čelnicima kršćanskih crkava. Na temelju ovog pisma osnovana je inicijativa pod nazivom Zajednički svijet, koja je kasnije postala temelj za usvajanje UN-ovog tjedna međuvjerske harmonije. U uvodnom djelu njihovog pisma, navodi se:

“Muslimani i kršćani zajedno čine preko pola svjetske populacije. Bez mira i pravde između ove dvije religije ne može biti stvarnog mira u svijetu. Budućnost svijeta ovisi o miru između muslimana i kršćana.’’

‘’Temelji za mir i razumijevanje već postoje. Oni su dio osnovnih načela obiju vjera: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. Ovi principi se iznova i iznova pronalaze u svetim tekstovima islama i kršćanstva. Jedinstvo Božje, neophodnost ljubavi prema Njemu i ljubavi prema bližnjemu zajednički su islamu i kršćanstvu.’’

Doista, mir i nenasilje između kršćana i muslimana, ali i unutar obje religija, od presudnog su značaja za rješavanje mnogih velikih svjetskih sukoba. Okrutne igre moći između elita puno puta opravdavane su vjerskim i kulturnim razlikama, što je često rezultiralo velikim gubicima, a najveće gubitke su najčešće trpjeli obični ljudi. Zlouporaba religije kako bi se ljudi podijelili, antagonizirali i tako kontrolirali jedna je od najstarijih strategija onih koji žele vladati bez odgovornosti. Ali istinska vjera nije nasilje i isključivanje. Suosjećanje i nada je u temeljima vjerovanja milijuna vjernika.

Zato Tjedan međuvjerske harmonije ima veliki potencijal, osobito organiziran pod okriljem Ujedinjenih naroda kao svjetske organizacije. Kao istinski međuvjerski poduhvat, ova bi inicijativa bi imala ogromnu korist od šireg i dubljeg dijaloga za mir koji bi uključivao židovstvo kao treću veliku monoteističku religiju. Štoviše, veći i uključiviji međureligijski opseg Tjedna mogao bi poboljšati njegovu poruku. Na primjer, u područjima poput jugoistočne Azije, muslimansko-kršćanski dijalog treba dodatno obogatiti budističkom i hinduističkom perspektivom.

Romi širom svijeta utjelovljuju religioznu raznolikost svijeta. Iako pripadaju različitim vjerama, Romi kao narod dijele tradiciju, običaje i, nažalost, mnoge nesreće. Raznolikost vjerovanja među Romima rijetko je izvor napetosti i međusobnih nasilnih sukoba, što ponovo potvrđuje kako religija nije nužno izvor neprijateljstava. Međutim, Romi su, kao i mnogi drugi, tijekom povijesti često bili žrtve socijalne isključenosti utemeljene na vjeri i nasilne dominacije. Govoreći o Svjetskom tjednu međuvjerske harmonije imamo dobar  povod da se podsjetimo kako postoje milijuni načina da ljudi postanu neprijatelji, ali samo jedan da žive u miru, a to je solidarnost, ili kako bi vjernici rekli - ljubav.

 

 

At the heart of the three monotheistic religions lie two key commandments - Love of God and Love of the Neighbour. This common ethical underpinning has been recognised by many as the most solid theological ground for interfaith dialogue. From the perspective of these shared values, in 2010, the United Nations established the first week of February as the World Interfaith Harmony Week. 

Without compromising tenets of their own faiths, people of different confessional backgrounds gather on this week to discuss common challenges and engage in better understanding of each other. The Week of Harmony allows for interfaith groups and initiatives to become aware of each other and strengthen the movement for peace by building ties and avoiding duplicating each other’s efforts. 

It all began in 2007, when a number of eminent Muslim scholars from all over the globe belonging to different juridical and theological schools, as well as other prominent Muslim political and religious figures wrote an open letter to the leaders of the Christian churches. On the basis of this letter, the initiative called A Common World was established and became later the foundation for the adoption of the Interfaith Harmony Week by the UN. The opening paragraphs of this letter state:

‘’Muslims and Christians together make up well over half of the world’s population. Without peace and justice between these two religious communities, there can be no meaningful peace in the world. The future of the world depends on peace between Muslims and Christians.’’

The basis for this peace and understanding already exists. It is part of the very foundational principles of both faiths: love of the One God, and love of the neighbour. These principles are found over and over again in the sacred texts of Islam and Christianity. The Unity of God, the necessity of love for Him, and the necessity of love of the neighbour are thus the common ground between Islam and Christianity.

Indeed, peace and nonviolence between Christians and Muslims, but also within the two religions, is pivotal for the resolution of many of the world’s major conflicts. Cruel power games among elites have been many times justified with religious and cultural differences, often resulting in great losses for all ordinary people involved. The use of religion for dividing, antagonizing and thus controlling people has been one of the oldest strategies of the ones who want to rule with no accountability. But it is not violence or exclusion what genuine faith is about. Compassion and hope lie at the core of the beliefs of millions of faithful. 

That is why the Interfaith Harmony Week has great potential, especially under the umbrella of the United Nations as a global organisation. As a truly interfaith endeavour, this initiative would benefit enormously from a wider and deeper dialogue for peace - including Judaism as the third monotheistic religion, that is.  What’s more, a larger and more inclusive interreligious scope of the Week could only enhance its message. In regions like Southeast Asia, for instance, the Muslim - Christian dialogue is to be further enriched with Buddhist and Hindu perspectives.

Romani people around the globe embody the religious diversity of the world. They belong to different faiths, but nonetheless share common traditions, customs and, unfortunately, many common misfortunes. The variety of beliefs among Roma is rarely a source of tensions and violent conflicts, what reaffirms that religion is not necessarily a source of hostility. Roma, as many other, however, have often been victims of faith-based social exclusion and violent dominance throughout the history. The World Interfaith Harmony Week is a good occasion to remind ourselves that there are millions of ways for people to become enemies, but only one for them to live in peace – solidarity, or as the faithful would put it - love.