Dijalog između Vijeća Europe i organizacije Roma i Putnika je relativno nova inicijativa. Dijalog je razvijen 2015. godine kako bi služio kao forum za civilno društvo Roma i Putnika, Vijeće Europe i ostale koji su zainteresirani naučiti više „razmjenom iskustava i dijeljenjem primjera dobre prakse“, kao i „planiranje aktivnosti suradnje na nacionalnoj i lokalnoj razini“. Prethodni sastanci Dijaloga bili su usredotočeni na govor mržnje, prisilna iseljenja, migracije, političko predstavništvo, stambeno zbrinjavanje i brojna druga pitanja.

Glavne teme o kojima se raspravljalo na posljednjem sastanku Dijaloga bile su: osiguravanje prava na obrazovanje romskoj djeci, instrumenti Vijeća Europe kojima bi se uklonila diskriminacija iz školskog sustava i osigurale mogućnost korištenja pravnog lijeka i obeštećenja za kršenje prava djece.

Na sastanku Dijaloga je istaknuto nekoliko ključnih čimbenika značajnih za opći prikaz nejednakog pristupa obrazovanju i isključivanja Roma iz obrazovnog sustava. Prije svega, pravo na obrazovanje je jednoglasno potvrđeno kao jedno od osnovnih prava za svu djecu, što je i uneseno u brojne međunarodne dokumente. Europski sud za ljudska prava se već godinama pridržava ovog principa i njegovom je primjenom postavio ključni okvir za desegregaciju. Međutim,  vlade i organizacije civilnog društva treba poticati da djeluju kao partneri kako bi se osiguralo da se predložene mjere pretoče u djelo. Zaključci s nedavnog sastanka Dijaloga potvrđuju da su se „nacionalne vlade suočile s brojnim poteškoćama i naporima u procesu integracije romske djece u školski sustav. To može biti rezultat kulturoloških razlika ili određenog neprijateljstva koje pokazuju roditelji neromske djece“.

Zajedno s ovom procjenom, također je značajna presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju H.D. i ostali protiv Češke iz 2007 godine. Sud je utvrdio slijedeće:

"Kao rezultat njihove burne povijesti i stalnog progona, Romi su postali specifična  ugrožena i ranjiva skupina ... Stoga im je, kao što je Sud primijetio u prethodnim slučajevima, potrebna posebna zaštita ... ta se zaštita proširuje i na područje obrazovanja”.

Međutim, stati na ovom zaključku bio bi polovičan pristup.  U više slučajeva pokazalo se kako nacionalne vlasti u mnogim zemljama čine samo površne napore kako bi uključili romsku djecu u svoje školske sustave. Nadalje, učenici romske nacionalnosti su često pogrešno dijagnosticirani i u neopravdano visokom postotku usmjeravani u škole po posebnim programima. Kroz ovakvo i mnoge druge oblike postupanja nacionalnih institucija, u mnogim zemljama se razotkriva predispozicija za institucionalizirani rasizam. Kao što je naglašenu u zaključcima sa sastanka Dijaloga:

„Anti-romski rasizam, odnosno anti-ciganizam i anti-nomadstvo su glavni razlozi ponovnog kršenja prava na kvalitetno obrazovanje i prava na uključenost u školski sustav. Institucionalni, ideološki i međuljudski rasizam onemogućuju djece Roma i Putnika da ostvare svoja osnovna ljudska prava, što uključuje kvalitetno i uključivo obrazovanje.“

Povijest romskih zajednica doista je bila turbulentna, a te nevolje su u većini slučajeva bile uzrokovane odlukama i stavovima onih na vlasti koji su rijetko bili Romi. Zato se situacija u kojoj se Romi nalaze ne može promatrati kao „prirodni“ proces ili kao izravna posljedica nečije kulture, već prije kao posljedica turbulentnih odnosa.

U više država u posljednjim desetljećima odnosi između različitih vlasti i Roma bili su ključni u postizanju dobrobiti za Rome, a posebno za romsku djecu.

 „Iako su u pojedinim zemljama članicama tokom komunizma i socijalizma Romi značajno napredovali u obrazovanju, nepovoljan položaj romske djece danas se očituje u svakom aspektu školovanja i produbio se u posljednja dva desetljeća.“

Kako su porast razine rasizma i ksenofobije jedan od glavnih razloga pogoršanja situacije u kojoj se Romi nalaze, romsko civilno društvo preporučuje da se antidiskriminacijske politike posebno pozabave anti-ciganizmom na nacionalnim i na europskoj razini.

Još jedan važan zaključak sa sastanka Dijaloga je usredotočenost na sudsku pravdu. Kako bi se ostvarilo uključivo obrazovanje, od ključne je važnosti baviti se pitanjima odštete i pomirenja za prošle i sadašnje nepravde, uključujući neopravdano smještanje romske djece u posebne škole. Kao što je zaključeno na sastanku Dijaloga: „Naknada kroz sudske postupke trebala bi uključivati financijsku naknadu, odnosno kompenzaciju, odgovornost učitelja, omogućavanje da se čuje glas žrtve, izmirenje, utvrđivanje u prezentiranje istine i isprike za učinjeno“.

 

 

The 8th meeting of the Council of Europe Dialogue with Roma and Traveller civil society focused on fighting school segregation through inclusive education. The problem of segregation has been increasingly pressing in several European countries over recent years, however, little to no action has been taken by the respective national and local authorities. Among other things, the Dialogue aimed at “developing synergies with human rights defenders and institutions” for the effective monitoring of desegregation strategies and actions plans for school inclusion.

The Council of Europe Dialogue with Roma and Traveller Organisations is a relatively recent initiative.The Dialogue was developed in 2015 to serve as a forum for the Roma and Traveller civil society, the Council of Europe and other stakeholders to advance their knowledge by „exchanging experiences and sharing examples of good practices“ and „to plan co-operation activities at national and local level“. Previous meetings have focused on hate speech, forced evictions, migration, political participation, housing and many other issues.

The main topics discussed on the Dialogue's last meeting were: securing the rights of Roma children to and in education, the instruments of the Council of Europe to ensure the elimination of discrimination in the school system, as well as the possibilities for remedies and redress to the violation of children’s rights.  

Several key factors have been pointed out at the meeting as crucial for the general picture of Roma exclusion from equal access to education. First of all, education is consensually recognized as an essential part of the fundamental rights of all children and this has been reflected in a number of international law documents. The European Court of Human Rights’ rulings throughout the years have adhered to this principle and thus have established a crucial framework for desegregation. However, governments and civil society are to be encouraged to act as essential partners to ensure that suggested measures are translated into action. The Dialogue’s conclusions from the recent meeting acknowledge that “national authorities face numerous difficulties in their efforts to integrate Roma children in schools. This may be a result of cultural difference or a result of a certain hostility manifested by the parents of non-Roma children”.

Resonating with this assessment is also the on the landmark judgments of European Court of Human Rights Court in the case of D.H. and Others v. Czech Republic (2007). The Court found that:

“as a result of their turbulent history and constant uprooting the Roma have become a specific type of disadvantaged and vulnerable minority... As the Court has noted in previous cases, they therefore require special protection…this protection also extends to the sphere of education”.

However, a conclusion ending here would be at best only half-hearted. There are multiple instances showing that national authorities in many countries make only superficial efforts to include Roma children in their national schools systems. What is more, Roma students are frequently misdiagnosed and disproportionately streamed into special schools. Through these and many other practices of the national institutions in many countries expose predisposition to institutionalized racism. As the Dialogue’s conclusions state:

“Anti-Roma racism/anti-Gypsyism and anti-nomadism are root causes of the repeated violations of the right to quality and inclusive education. Institutional, ideological, and interpersonal racism drives the inability of Roma and Traveller children to access their fundamental human rights, including quality and inclusive education.”

The history of the Romani communities was indeed turbulent, but this turbulence was more often than not caused by decisions, actions, and attitudes of the ones in power, who were rarely Roma. Therefore, the situation of this minority is not to be seen as a “natural” process or as a direct consequence of anyone’s culture. This situation is rather a result of turbulent relations.

In recent decades, the relations between different authorities and Roma in multiple states have been particularly detrimental for the well-being of the latter and especially of Romani children.

„Although considerable advances were made for Roma in education during the socialist and communist period in some member states, the disadvantagement of Roma children manifests itself today in every aspect of schooling and has deepened over the last two decades.“

As the raising levels are racism and xenophobia are one the main reasons for the deterioration of Roma’s situation, the Roma civil society recommends that the anti-Gypsyism should be explicitly addressed in the anti-discrimination policies on national and European level.

The focus on legal justice is another important element of the Dialogue’s conclusions. In order to move forward to inclusive education, it is pivotal to deal with the issues of reparation and reconciliation for past and present injustices, including wrongful placement in special schools. As it has been concluded at the meeting: “Redress in the courts should include financial compensations, responsibility of the teachers, uplifting the voices of the victims, healing, truth-telling, and apologies.”