Print
8. 3. 2018.
Melina haliloviY 1a ŠKOLA NA PRVOM MJESTU
Melina Halilović-Pirija
ŠKOLA NA PRVOM MJESTU

Razgovarali smo s Melinom Halilović-Pirija, Romkinjom mlađe generacije i članicom Općinskog vijeća Visokog u Bosni i Hercegovini. Kao aktivistica sudjelovala je u brojnim projektima usmjerenim na obrazovanje romske djece, a posebno djevočica kao i na osnaživanju žena, djece i mladih iz romske zajednice, njihovom opismenjavanju, buđenju svijesti o važnosti obrazovanja, stipendiranju, informiranju i pružanju besplatne pravne pomoći, prevenciji nasilja i ekonomskom osnaživanju Romkinja te na raznim zdravstveno-preventivnim programima. Melina je vanredno završila studij socijalnog rada na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu, a bila je i članica Odbora za Rome pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine.

Razgovarala: Irena Malovrh

Rođeni ste u Visokom, gradu u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Kako je bilo odrastati u Visokom kao pripadnica romske zajednice? Koliko je brojna romska zajednica u Visokom i kakva je povijesno iskustvo života Roma na području Visokog?

Na području općine Visoko romska populacija postoji više od 200 godina i na području cijele općine romske populacije brojčano ima negdje između 2.500 do 3.000. Visoko je općina koja ima negdje oko 40.000 stanovnika. Jedna mala čaršija, koja je jako lijepa za život. Malo mjesto, ali tako blizu svemu.

Diskriminacija je, nažalost, dio svakodnevnice najvećeg broja Roma. Jeste li se vi i na koji način susreli sa diskriminacijom i kako ste se s tim borili?

Romi i Romkinje se suočavaju sa mnogim problemima kao i svi, ali posebno mogu da istaknem diskriminaciju i konstantnu borbu za integraciju u društvo. Ja sam nekako uvijek bila za integraciju ne asimilaciju mada i toga ima, ali razumijem i one koji se totalno asimiliraju. Generalno, razlog bude diskriminacija sa kojom ne mogu da se nose. Ja definitivno za sebe mogu reći da sam neko tko se znao nositi sa time iz koje zajednice potječe. Nije lako kada te promatraju kao nekoga tko je drugačiji, pogotovo kada ste dijete. Zbog toga imam veliko razumijevanje za mnoge koji se stide svoga porijekla.

Ja sam u osnovnoj školi imala problema vezanih za moju nacionalnu pripadnost, ali ja sam još kao dijete uvijek znala šta hoću, a tada mi je cilj bio da završim školu jer voljela sam da idem u školu i nisam dala nikome da mi to pokvari. Kasnije tokom srednjeg obrazovanja i na fakultetu tih problema nisam imala jer sam još u srednjoj školi postala aktivistkinja i znala sam se izboriti za svoja prava.

Kako je tekao vaš proces obrazovanja? Je li postojao neki poseban trenutak koji vas je usmjerio ka tome da vi danas budete uspješna i obrazovana Romkinja?

Ja sam osnovno i srednje obrazovanje završila u Visokom, a na fakultet sam išla u Sarajevo. Tokom osnovnog obrazovanja sam definitivno osjetila na svojoj koži kako je to biti diskriminiran zato što si drugačiji. Međutim, ja sam kada sam krenula u srednju školu vidjela sebe kao mladu osobu u aktivizmu. Još tada, kada mi je bilo 15 godina, priključila sam se organizaciji Omladinska romska inicijativa „Budi mi prijatelj“ u Visokom. Tada je krenula moja borba i moj aktivizam koji traje i dan danas.

Uključili ste se i u politički život Bosne i Hercegovine. Možete li reći nešto više o tome? Šta vas je potaknulo da se bavite politikom?

Ja sam trenutno vijećnica u Općinskom vijeću Općine Visoko. Ja sam u mnogobrojnim intervjuima rekla da ako ne budemo na mjestima gdje se donose odluke i ako se i mi kao manjine u BiH ne budemo pitali za pitanja bitna za sve nas od toga ništa biti neće. Zato uvijek kažem „Ništa o nama bez nas!“ i moramo biti uključeni u politički život. Ja lično sam tu da bi kroz Vijeće mogla da doprinesem svojoj zajednici i svome gradu. Mnoge strategije i lokalni akcioni planovi moraju biti usmjereni kako treba, a posebno na marginalizirane grupe, i ja radim na tim pitanjima kroz svoj politički angažman.

Koliko su Romi zastupljeni u političkoj sferi Bosne i Hercegovine? Kako bi, po vašem mišljenju, Romi trebali ulaziti u politiku, osnivanjem romskih stranaka, preko drugih stranaka ili na neki treći način?

Da je velika zastupljenost nije, ali kada napravimo usporedbu od prije 8 godina vidi se pomak. Mi smo na zadnjim lokalnim izborima u BiH imali više od dvadeset romskih kandidata na listama za općinska i gradska vijeća. Međutim, samo nas je deset prošlo i među tih deset sam i ja. Ali definitivno moramo biti i politički angažirani. Sad moje mišljenje o političkoj stranci i osnivanju nekih novih stranka pored svih već postojećih, mislim da BiH trenutno ne treba još jedna stranka, ima ih i previše, ali pri postojećim strankama, što da ne, ili kao nezavisni kandidati.

Nakon puno problema i odugovlačenja u Bosni i Hercegovini je 2013. godine proveden popis stanovništva. Koliko, prema rezultatima tog popisa, na području BiH živi Roma i u kojim područjima žive veće romske zajednice? Odgovaraju li rezultati popisa, prema mišljenju predstavnika romske zajednice, stvarnom stanju?

Podacima koje smo dobili Popisom 2013. godine nismo zadovoljni, jer je mnogo veći broj romske populacije koja živi na području BiH.

Aktivna ste članica Ženske romske mreže ''USPJEH'' u BiH koja okuplja Romkinje. Koliko ta mreža postoji i možete li reći nešto više o radu mreže? Koja je vaša uloga u mreži? Je li teško zainteresirati Romkinje za sudjelovanje u radu mreže?

Ženska romska mreža za cilj ima poboljšanje društvenog statusa romske nacionalne manjine sa akcentom na romske žene u BiH. U sklopu realizacije ovog pravca ŽRM "Uspjeh", a u skladu sa Strategijom za riješavanje problema Roma BiH koju je usvojilo Vijeće ministara BiH, osmišljava i kreira aktivnosti sa konkretnim mjerama i to: promoviranje međunarodnih instrumenata o ljudskim pravima koje je BiH ratificirala ili je njihova primjena propisana Ustavom BiH, drugim zakonskim i podzakonskim aktima i obavezama države da osigura zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda svima. Ženska romska mreža "Uspjeh" je neformalna mreža organizacija koje se bave pitanjem Romkinja, a koja je osnovana i pokrenuta na inicijativu udruženja žena Romkinja "Bolja budućnost" iz Tuzle. Mreža "Uspjeh" je formirana 13. lipnja 2010. godine. Ženska romska mreža "Uspjeh" broji 7 organizacija. Ja sam aktivistica u mreži i sve podjedanko doprinosimo u idjama koje ćemo realizirati u cijeloj BiH. Posebno mogu da istaknem našu kampanju za mjesec dana ženskog romskog aktivizma pod nazivom “Imam pravo da imam prava” koju već dugi niz godina implementiramo i simbolično kreće na 8. mart - Međunarodni dan žena, a završava na 8. april - Svjetski dan Roma.


Kakav je opći položaj Romkinja u Bosni i Hercegovini? Koji su temeljni problemi s kojima se Romkinje susreću i kako ih, po vašem mišljenju, riješiti?

Mogu slobodno da kažem da su problemi mnogobrojni. Međutim, u današnjem društvu teško je biti žena, a posebno kada se Romkinja onda ste i višestruko diskriminirani jer ste žena, još i Romkinja. Teška je borba za ekonomsku, političku i društvenu ravnopravnost. Ali zato smo mi tu da ukazujemo na postojeće probleme i da idemo ka tome da se mnogi problemi sistemski riješe, jer to je jedini način. Mora da postoji politička volja kako bi se ti problemi riješili.

Postoje li još neke organizacije u Bosni i Hercegovini koje pomažu Romkinjama i drugim pripadnicima romske zajednice?

Romski nevladin sektor je veliki u BiH. U svakom gradu ima po jedna ili više organizaciji i cijeli nevladin sektor je usmjeren ka rješavanju problema sa kojima se romska populacije susreće.

Kako je organizirana romska zajednica u BiH? Koliko su romske udruge organizirane i aktivne? Koliko romskih udruga ima kontinuitet u radu i financiranju i koliko ima udruga koje imaju jednog ili više stalno zaposlenih? Koji su izvori financiranja njihovog rada odnosno projekata?

Generalno, u BiH pa sam sigurno i u susjednim zemljama je slična situacija. Rijetko su udruženja na budžetima da li lokalnim ili nekim kantonalnim, rijetko ili nikako. U većini slučajeva organizacije se financiraju iz donatorskih sredstava i od stranih organizacija. I možda 70 % organizacija ima mogućnost da ima jednog ili više zaposlenih.

Jeste li upoznati s radom Roma u drugim državama? Postoje li razlike u položaju i načinu organiziranja i djelovanja u odnosu na Bosnu i Hercegovinu?

Da, upoznata sam, i kao i kod nas pa tako i u regiji generalno isti su problemi sa kojima se susrećemo.

Međunarodna inicijativa Desetljeće za uključivanje Roma 2005. – 2015. bila je prvi veliki europski projekt u kojemu su sudjelovale vlade zemalja s značajnim brojem Roma, i u kojemu su se države obvezale djelovati na unapređenju socijalno-ekonomskog položaja i uključivanje Roma. Kako ocjenjujete rezultate Dekade?

Pa ne mogu da kažem da nema pomaka, definitivno ima, ali mogu da kažem da još uvijek imamo mnogo posla i mnogo problema koji moraju da se riješe. Već sam napominjala, problemi sa kojima se romska populacija susreće moraju se sistemski riješiti i mora postojati politička volja za to.

Bosna i Hercegovina je i predsjedavala Dekadom u njenoj zadnjoj godini provođenja. U kojoj je mjeri predsjedanje BiH doprinijelo intenziviranju aktivnosti tijela vlasti BiH na poboljšanju položaja Roma?

Imalo je utjecaja i na lokalne vlasti koje su se manje ili više intenzivirale u aktivnosti ka rješavanju problema sa kojima se romska populacija suočava. Rade na izradama lokalnih akcionih planova i strategija, te pisanju projekata za rješavanje problema sa kojima se romska populacija susreće.

Prije gotovo deset godina, 2008. godine Vijeće ministara BiH donijelo je Akcijski plan o stambenom zbrinjavanju Roma. Je li kao rezultat provođenja tog Akcijskog plana došlo do značajnog poboljšanja položaja u području stanovanja? Kako ocjenjujete to što je u BiH prioritet stavljen na stanovanje, a ne na obrazovanje Roma? Držite li to dobrim definiranjem prioriteta?

U obrazovanje uvijek treba da se ulaže na prvom mjestu, jer kada je čovjek obrazovan onda može i sam za sebe da se bori. Međutim, mislim da je prioritet postavljen ovako jer je ovo bilo samo da se nešto uradi za romsku populaciju, mada treba još uvijek da se radi na rješavanju stambene problematike. U Visokom treba da se radi na tome jer imamo veliki broj porodica koje nisu stambeno zbrinute, ali treba da radimo na obrazovanju.

Šta vas potiče da nastavite s romskim aktivizmom, posebno u području zaštite prava Romkinja?

Što se tiče tog pitanja, ja sam uvijek za borbu za ekonomsku, političku i društvenu ravnopravnost i za to se i borim i to me i potiče mislim, želja da budemo ravnopravne.

Kada bi znali da će vaš savjet biti uvažen i prihvaćen, koji biste to savjet dali Romima, a posebno Romkinjama?

Moja poruka svima je da na prvom mjestu moramo da se obrazujemo kako bismo se mogli boriti za svoja prava, i jednostavno moramo da se izborima i sa predrasudama i barijerama. Prvo sami sa sobom, pa onda i prema drugima i na taj način ćemo naučiti šta je prava borba za svoja prava. Škola na prvom mjestu, zaposlenje i konstantno ulaganje u svoje znanje…