U borbi protiv diskriminacije nužno je jačati vlastitu informiranost Roma, ali i osposobiti lokalnu i regionalnu samoupravu da se s tim problemima nosi jer je to ključna razina za poboljšanje kvalitete njihova života. Tvrdokorne predrasude i izrazita degradiranost njihova društvena položaja prate Rome i drugim zemljama EU-a, ali to ne može biti opravdanje za hrvatsko društvo koje se mora početi sustavno boriti protiv diskriminacije Roma na svim razinama.

Temeljem pritužbi koje pristižu u naš Ured, terenskih posjeta koje smo proveli te informacija koje smo prikupili od udruga s kojima surađujemo, možemo reći kako su za romsku nacionalnu manjinu problemi i poteškoće već godinama konstantno isti. Kako možemo tumačiti činjenicu da unatoč postojanju nacionalnih strateških dokumenta, ali i zakonodavnog okvira za suzbijanje diskriminacije, većina Roma i Romkinja još uvijek živi u siromaštvu (oko 60 % bez ikakvih prihoda, čak ni socijalnih naknada)?

Da i dalje, u 21. stoljeću, žive u potpuno neadekvatnim stambenim uvjetima, na područjima izvan naselja, gdje nema komunalne infrastrukture niti dostupnoga gradskog ili međugradskog prijevoza, udaljeni na taj način i od mjesta na kojima bi mogli dobiti javno dostupne usluge, poput domova zdravlja i bolnica, vrtića i škola te različitih institucija? Jednako tako većina ih je nezaposlena, i to bez perspektive skorog zapošljavanja, a obrazovani su daleko ispod razine opće populacije (11 % nepismenih u usporedbi s ukupnim stanovništvom gdje taj udio iznosi 0,8 %).

U konačnici, ako gledamo podatke iz zadnjeg popisa stanovništva po narodnosti, postoji nevjerojatno velika dobna razlika između ostatka stanovništva i Roma jer je udio stanovništva iznad 60 godina života u ukupnom broju 24 %, dok je među Romima to 2,8 %, što prije svega govori o potpunom izostanku ili o neadekvatnoj zdravstvenoj zaštiti.

Foto/Ured pučke pravobraniteljice

DALEKO OD PROSJEKA OPĆE POPULACIJE

Ako ćemo prema ovim podacima zauzeti samo konstruktivnu perspektivu, nasuprot kritičkoj za koju ima mnogo prostora, onda kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije i promicanje jednakosti naglašavamo da Hrvatska mora intenzivirati i ubrzati napore u osiguravanju jamstava ljudskih prava za romsku nacionalnu manjinu te raditi na suzbijanju diskriminacije prema njima, u svim područjima života – od obrazovanja te rada i zapošljavanja do socijalne i zdravstvene skrbi, ali i svih ostalih područja života.

S tim u vezi sigurno treba djelovati sustavno, što znači i planirati potrebne intervencije, ali i sredstva za njihovu realizaciju, putem nacionalnih strateških dokumenta. U tom kontekstu valja spomenuti kako Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije, koji RH nema od 2013. godine i čiji nacrt postoji, još Vlade nije usvojila. Što se pak tiče ključnog dokumenta za romsku nacionalnu manjinu – Nacionalne strategije za uključivanje Roma 2013. do 2020., za nju trenutno izostaje provedbeni dokument, odnosno akcijski plan koji je istekao 2015. godine, a naredni je tek u pripremi.

No, osim što bi ovi dokumenti trebali biti doneseni kako bi se osobe i organizacije koje rade na suzbijanju diskriminacije Roma mogle na njih pozivati kada primijete da ne postoji nikakav pomak 'na terenu', njihov sadržaj se treba približiti regionalnoj i lokalnoj samoupravi koja je najčešće u poziciji donošenja odluka ključnih za kvalitetu života Roma te samim Romima. Naime, do Roma najčešće ne dolaze informacije o tome što je sve za njih predviđeno na nacionalnoj razini i što sve mogu ostvariti (naprimjer, stipendije tijekom srednjoškolskog obrazovanja ili programe opismenjavanja, obrazovanje nezaposlenih osoba i drugo) niti što točno trebaju učiniti da bi to ostvarili.

BEZ POTREBNIH INFORMACIJA

Ovom prigodom želim spomenuti još nekoliko problema koji priječe romsku nacionalnu manjinu u ravnopravnom sudjelovanju u društvenom, političkom, gospodarskom i kulturnom životu, a koje smo naveli i u Izvješću za 2015. Iako su ih pripadnici romske nacionalne manjine itekako svjesni jer svakodnevno s njima žive, treba ih navesti radi upozorenja onima koji donose odluke i svojim postupanjem doprinose daljnjoj diskriminaciji.

Također, treba ih navesti i da bi Romi i Romkinje imali informaciju kako smo, kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije, upoznati s njihovim problemima te da kontinuirano potičemo državna i lokalna tijela na njihovo rješavanje. Već sam spomenula život u izolaciji, u getoiziranim naseljima – izvan urbanih područja ili na njihovim rubovima, često bez osnovnih životnih uvjeta u smislu infrastrukture i pristupa javnim uslugama. Dokidanje prostorne izolacije i osiguravanje komunalnih usluga poput struje i vode ključni su preduvjeti za bilo kakav oblik društvene integracije te stoga preporučujemo jedinicama lokalne samouprave izbjegavanje pristupa koji dovode do daljnje marginalizacije Roma.

Slučaj oko kojeg smo trenutno angažirani jest, primjerice, postupanje Grada Delnica koji je relativno nedavno učinio upravo to – Rome iz jednog izoliranog naselja 'preselio' u još udaljenije, gdje žive potpuno odvojeni od ostalog stanovništva. Držimo kako u planovima prostornog uređenja lokalna samouprava ne smije planirati izgradnju izdvojenih naselja ili objekata samo za Rome, već za sve socijalno ugrožene obitelji. Također bi trebala pomoći u rješavanju imovinsko-pravnih odnosa u postojećim naseljima, osigurati uvjete za legalizaciju bespravno izgrađenih objekata i predvidjeti sredstva za uređenje postojećih romskih naselja.

POGUBNI UČINCI GETOIZIRANIH NASELJA

Dobar primjer suradnje svih donositelja odluka u ovom kontekstu jest tzv. naselje Josip Rimac u Slavonskom Brodu, u kojem postoji znatna potreba rješavanja složenih imovinskopravnih odnosa (suvlasnik je najvećeg dijela naselja država, dok su u manjem dijelu to fizičke osobe). Višegodišnji razgovori doveli su do sporazuma kojima su podijeljene odgovornosti i aktivnosti za rješavanje problema pa je tako dogovoreno da će Vijeće romske nacionalne manjine u suradnji s Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina iznaći modalitete prijenosa vlasništva na stanovnike i predložiti Vladi donošenje odluke, dok će Grad Slavonski Brod dovršiti parcelizaciju.

Uz marginalizaciju, tu je i pravna nevidljivost, do koje dolazi kod onih osoba koje su rođene u Hrvatskoj, najčešće kod kuće, i koje nisu nikada upisane u matične knjige. Zbog nedostatka medicinske dokumentacije, sredstava za naknadni upis, ali i informacija i strpljenja za provođenje čitavog procesa, do upisa ne dolazi ni poslije, a u rješavanju njihova statusa obeshrabruju ih i ostale zadane okolnosti, primjerice u slučajevima kada im roditelji više nisu živi da potvrde činjenice vezane uz njihovo rođenje.

Naime, izjave svjedoka ne uzimaju se kao relevantne, a troškove DNA analize trebaju podmiriti same stranke. Zato najčešće nisu u mogućnosti definirati svoj status, zbog čega ostaju pravno nevidljivi, što ih onemogućuje u ostvarivanju mnogih prava, od zapošljavanja do onih iz sustava socijalne skrbi. Imajući u vidu učestalost ovog problema i teške posljedice koje izaziva, smatramo da bi bilo potrebno da država preuzme trošak DNA analize ili pak omogući alternativne načine utvrđivanja njihova identiteta.

Foto/Ured pučke pravobraniteljice

Pravna nevidljivost i život u neprihvatljivim uvjetima u izoliranim naseljima, razumljivo, znatna su prepreka pri zapošljavanju, iako taj problem započinje i otežanim pristupom školovanju – mnogi nikad i ne krenu u školu, a četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje dovrši tek svaki deseti Rom, što ih stavlja u skupinu teže zapošljivih osoba. Tako Romi, upravo zbog stupnja obrazovanja, nisu konkurentni na tržištu rada, zbog čega najčešće popunjavaju niskokvalificirana radna mjesta, koja su i slabije plaćena, a mnogi od njih rade jedino ili najčešće u javnim radovima.

U isto vrijeme, tek se 18 Roma prošle godine koristilo mogućnošću djelomičnog sufinanciranja troškova samozapošljavanja. Dodatno, tek je između jedne i tri osobe prošle godine zaposleno s pomoću mjere sufinanciranja zapošljavanja Roma, koja je dostupna poslodavcima u pet županija, dok u Brodsko-posavskoj županiji ova mogućnost uopće nije iskorištena. Također je porazna struktura nezaposlenosti, a posebno je alarmantan podatak da mladi čine čak 52 % nezaposlenih Roma, među kojima 11 % u dobi od 15 do 19 godina.

U isto vrijeme, predrasude društva dovode do situacija u kojima su etničko podrijetlo i nacionalna pripadnost prepreka u njihovu zapošljavanju. Ovu tvrdnju mogu potkrijepiti istraživanjem koje je naš Ured proveo 2012. godine, u kojem je, primjerice, tek nešto više od 42 % građana izjavilo kako im ne bi bio problem zaposliti Roma ili Romkinju u slučaju da imaju vlastitu tvrtku. U isto vrijeme, njih čak 27 % misli kako bi zapošljavanje Roma u trgovini ili ugostiteljskoj djelatnosti sigurno odbilo mnoge klijente.

SLIČNI EU-u

Međutim, nažalost, situacija nije ništa mnogo bolja ni u ostatku Europske unije. Slične probleme, naime, bilježe i druge zemlje, kako po pitanju poraznih statističkih podataka o glavnim pokazateljima ostvarivanja prava Roma, tako i po pitanju predrasuda. Primjerice, prema istraživanju Agencije EU-a za temeljna prava, prema prosjeku unutar cijelog EU-a, više od polovice Roma napusti školovanje prije nego navrši 16 godina, 13 % ima stalan posao, a 87 % ih je u riziku od siromaštva. Također, prema posljednjem Eurobarometru, više od polovice ispitanika, ponovno na razini EU-a, reklo je kako bi im smetalo da im je dijete u vezi s osobom romskog podrijetla.

Ovo pokazuje da Hrvatska nije izolirani slučaj zemlje koja je daleko od postizanja zadovoljavajućeg stanja poštovanja prava i suzbijanja diskriminacije pripadnika romske nacionalne manjine. Međutim, činjenica da se s tim problemima bore i u mnogo starijim demokracijama unutar EU-a, nije i ne može biti razlogom pomirenja s problemima.

Zato mi kao institucija provodimo kampanje i edukacije, ali i upućujemo preporuke, kako vrlo konkretne u pojedinačnim predmetima, tako i općenite preporuke u Izvješću koje podnosimo Saboru. Sigurna sam da primjena ovih preporuka koje upućujemo nadležnima može pridonijeti poboljšanju položaja romske nacionalne manjine u Hrvatskoj, posebice ako istovremeno budemo imali otvaranje daljnjeg dijaloga i postizanje spremnosti svih dionika na ulaganje maksimalnih napora u cilju poboljšanja položaja romske nacionalne manjine u Hrvatskoj.

*Tena Šimonović Einwalter zamjenica je pučke pravobraniteljice.