Vijesti ROMI.HR

Međunarodni dan borbe protiv rasne diskriminacije proglašen je 1966. godine od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Dan je izabran u znak sjećanja na ljude koji su umrli prosvjedujući protiv zakona o apartheidu odnosno rasnoj segregaciji u Sharpevilleu, u Južnoafričkoj Republici 1960. godine. Iako su to bile mirne demonstracije, policija je otvorila vatru i ubila 69 prosvjednika. U Južnoj Africi dan ljudskih prava obilježava se na ovaj dan, 21. ožujka, kao državni praznik.

Rasna diskriminacija je diskriminacija pojedinaca na temelju njihovog rasnog ili nacionalnog odnosno etničkog podrijetla. Na primjer, nespremnost za rad ili druženje s nekim tko ima drugačiju boju kože. Ali ne ponašaju se samo pojedinci diskriminirajuće. Vlade također mogu postupati, a često i postupaju, na način koji potiče rasnu diskriminaciju. Na primjer, vlade mogu djelovati diskriminatorno donošenjem zakona o rasnoj segregaciji ili nerazmjernom raspodjelom financijskih i materijalnih resursa među svojim građanima različitih rasa.

Kako je iskorjenjivanje rasne diskriminacije oduvijek bila važna tema za Ujedinjene narode, oni su uvijek poticali države da eliminiraju rasnu diskriminaciju, kako u javnom tako i u privatnom prostoru. U prvom članku Opće deklaracija o ljudskim pravima navodi se "sva ljudska bića rođena su slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima". To se izravno može primijeniti na rasnu diskriminaciju. U društvu nema mjesta rasnoj diskriminaciji, te bismo trebali učiniti sve što možemo kako bismo je uklonili.

Od kako je Međunarodni dan borbe protiv rasne diskriminacije prvi put obilježen 1966. godine, mnoge zemlje ukinule su rasističke zakone. Na međunarodnoj razini sklopljeni su mnogi ugovori, poput Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (ICERD). Provođenje Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije nadgleda Odbor za uklanjanje rasne diskriminacije (CERD). Do sada su gotovo sve zemlje ratificirale ICERD, ali to ne znači da rasna diskriminacija više nije problem u današnjem društvu, daleko od toga. Ljudi, posebno pripadnici manjina, se svakodnevno suočavaju s tim problemom.

ICERD je ponudio pravnu osnovu za rješavanje slučajeva koji se odnose na rasnu diskriminaciju, od kojih se neki odnose na postupanje prema Romima u Istočnoj Europi. Primjeri su slučajevi Kopota protiv Slovačke iz 2000. godine, kada je sud donio presudu protiv Slovačka vlada, utvrdivši kako je postupala diskriminirajuće zabranivši Romima život u nekoliko sela. Drugi je slučaj Durmić protiv Srbije i Crne Gore u kojem je CERD presudio protiv tadašnje Srbije i Crne Gore zbog propusta u istrazi ili procesuiranju slučajeva koji su se odnosili na ograničavanje pristupa Romima nekim javnim mjestima.

Ujedinjeni narodi aktivno rade na "konkretnim mjerama za uklanjanje rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i sličnih oblika netrpeljivosti". Konkretna mjera je rezolucija koju je Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila 18. prosinca 2019. godine.

Rezolucija ponavlja tvrdnje o jednakosti, koje su proklamirane u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, a također potvrđuje i kako je „svaka doktrina rasne superiornosti znanstveno lažna, moralno je treba osuditi, društveno je nepravedna i opasna, te je treba odbaciti“. Ponovno podsjeća na dužnost sjećanja na one koji su izgubili živote zbog rasne diskriminacije, navodeći ovaj dan, 21. ožujka, kao primjer toga. Također, ovom Rezolucijom Ujedinjenih naroda se postavljaju zahtjevi odnosno pozivaju države koje još uvijek nisu ratificirale ICERD da to učine, i poziva međunarodna zajednica na primjenu više mjera u cilju rješavanja problema rasne diskriminacije.

Možemo se nadati da će se tijekom sljedećih godina i desetljeća situacija poboljšati i rasna diskriminacija smanjiti, ali samo nada nije dovoljna: moramo poduzeti konkretne mjere, čak i na osobnoj razini. Važno je, naravno, ne prakticirati rasnu diskriminaciju, ali isto tako i ne tolerirati je kada je uočimo kod drugih, na primjer, osuđivanjem i suprotstavljanjem govoru mržnje, što je oblik diskriminacije s kojim se svakodnevno susrećemo.

Some of society's biggest problems can be explained by racial discrimination. This is why the United Nations named the 21st March the International Day for the Elimination of Racial Discrimination, which encourages states and individuals to make particular efforts to eradicate all forms of racial discrimination. Minorities such as Roma suffer from discrimination on a daily basis, and it’s important to work towards eliminating this.

This day was first proclaimed by the United Nations General Assembly in 1966. This day was chosen to commemorate the people who died protesting Apartheid laws in Sharpeville, South Africa in 1960. It was a peaceful demonstration, but the police opened fire and murdered 69 protesters. In South Africa the 21st March is Human Rights Day, which is a public holiday.

Racial discrimination is the discrimination of individuals based on their racial or ethnic origin. For example, being unwilling to work or socialise with someone on the basis that their skin colour is different. But not only individuals practice racial discrimination, governments can also be, and often are, responsible for racial discrimination. Examples include racial segregation laws or the disproportionate allocation of financial and material resources.

The eradication of racial discrimination has always been an important topic for the United Nations, and they have always urged states to eliminate it, be it in public or private spaces. The Universal Declaration of Human Rights states in its first article that “All human beings are born free an equal in dignity and rights”. This can directly be applied to racial discrimination, and how it doesn’t have a place in society and that we should be doing all we can do to eliminate it.

Since the day was first proclaimed in 1966 things have come a long way, and many countries have abolished racist laws. On an international level, many treaties have been established, such as the International Convention on the Elimination of Racial Discrimination (ICERD). The ICERD is monitored by the Committee on the Elimination of Racial Discrimination (CERD). Today in 2020, nearly every country has ratified the ICERD, but this doesn’t mean that racial discrimination isn’t a problem in today’s society, far from it. People, especially minorities, are faced with this problem on a daily basis.

The ICERD has offered a legal basis for multiple legal cases dealing with racial discrimination, some of which have dealt with the treatment of Roma people here in Eastern Europe. Examples include Kopota v Slovakia in 2000, which judged discriminatory the actions of the Slovak government forbidding Roma to live in several villages, or the case Durmic v Serbia and Montenegro in which the CERD denounced the government of Serbia and Montenegro for failing to investigate or prosecute the limitation of Roma access to some public places.

Still, the United Nations is actively working towards “concrete action for the elimination of racism, racial discrimination, xenophobia and related intolerance”. A concrete measure is the resolution which was adopted by the General Assembly of the United Nations on the 18th December 2019.

It notably reiterates the statements on equality found in the Universal Declaration of Human Rights, but also affirming “that any doctrine of racial superiority is scientifically false, morally condemnable, socially unjust and dangerous and must be rejected “. It reaffirms the duty of remebrance of those who have lost their lives due to racial discrimination, stating this day, the 21st March, as an example thereof. This resolution also makes requests, inviting the countries which haven't yet to ratify the ICERD, and invites the international community to put more mesures in place in order to tackle the issue of racial discrimination.

We can hope that over the next years and decades the situation will improve and racial discrimination will decrease, but just hoping is not enough: we need to take concrete action, even on a personal level. It is important of course not to practice racial discrimination, but also not to tolerate it when seen in others, for example by denouncing and standing against hate speech, which is a form of discrimination observed on a daily basis.