Vijesti ROMI.HR

/
Print - DAN SJEĆANJA NA PATNJE ROMA U DRUGOM SVJETSKOM RATU

DAN SJEĆANJA NA PORAJMOS

2. 8. 2020.
DAN SJEĆANJA NA PATNJE ROMA U DRUGOM SVJETSKOM RATU

Dan sjećanja na porajmos / genocid nad Romima u Drugom svjetskom ratu obilježava se 2. kolovoza. Pojam Porajmos na romskom jeziku označava genocid nad Romima u Drugom svjetskom ratu. U Hrvatskoj je obilježavanje ovog datuma pokrenulo Romsko nacionalno vijeće kada je 2. kolovoza 2012. u suradnji s Centrom za provedbu integracije Roma u EU organiziralo prvu komemoraciju na romskom groblju u Uštici. Na inicijativu Romskog nacionalnog vijeća, Hrvatski sabor je 12. prosinca 2014. godine ovaj datum proglasio Međunarodnim danom sjećanja na romske žrtve porajmosa/holokausta. Europski parlament je 2015. godine prihvatio ovaj datum, usvojivši Rezoluciju o anticiganizmu u Europi i priznanju dana sjećanja na genocid nad Romima u Drugome svjetskom ratu na razini Europske unije.

Autor: Božidar Kolov
Prijevod: Milica Kuzmanović

Pod vlašću nacističke Njemačke širom istočne i središnje Europe, Romi su progonjeni, zarobljavani i ubijani kao dio politike koju su nacisti provodili u cilju stvaranja rasne i društvene “čistoće”. Genocid koji je tokom Drugog svjetskog rata izvršen nad Romima, Romi nazivaju Porajmos, što u prijevodu znači ‘proždiranje’.

Odredbe o segregaciji Roma postojale su čak i u logorima. U logoru za istrebljenje Auschwitz ll Birkenau, postojao je poseban dio za Rome, poznat kao “Zigeunerlager”, odnosno “Logor za Rome”. Na mjestima kao što je logor ‘B ll e’, nacisti su držali zarobljene Rome, Romkinje i romsku djecu, mučili ih i primoravali da rade kao robovi. Josef Mengele, zloglasni nacistički liječnik, poznat kao ‘Anđeo smrti’, posebno se interesirao za Rome, te je na Romima provodio stravične eksperimente.

Međunarodna zajednica 2. kolovoza odaje počast žrtvama Porajmosa. Ovaj dan izabran je u znak sjećanja na gotovo 3000 žena, djece i starih osoba Romske nacionalnosti iz ‘Ciganskog logora’ koji su ubijeni na večer 2./3. kolovoza 1944. godine. 

Ali patnje Roma počela su mnogo prije. Sukladno takozvanom “Zakonu o sterilizaciji” iz 1933. godine, mnogi Romi sterilizirani su protiv svoje volje. Kao što je bio slučaj sa Židovima i ostalim “neprijateljima” nacističkog režima, izbijanjem rata u rujnu 1939. godine i provođenjem diktature, u mnogome je pogoršan položaj Roma. Romi su progonjeni, “preseljavani” na istok i masovno ubijani, usporedo s deportiranjem i ubijanjem Židova.

Do ljeta 1938. godine, ogroman broj Roma i Sinta iz Njemačke i Austrije upućen je u koncentracijske logore. U početku su bili primoravani nositi crne oznake u obliku trokuta koje su ih označavale kao ‘’asocijalne’’ ili zelene oznake koje su označavale ‘‘profesionalne kriminalce’’. Smeđ trokut bio je oznaka za Rome, a slovo ‘Z’, kao početno slovo njemačke riječi ‘Zigeuner’ što je značilo ‘Cigan’ odnosno Rom, tetovirano je ispred osobnog broja koji je svaki zatvorenik imao.

U najvećim gradovima, usporedo s logorima osnovana su i ‘geta’ koja su bila ograđena zidovima od cigle, koje su čuvali naoružani stražari. U tim područjima je ubijeno bezbroj Roma i Sinta koji su potom pokopani u masovnim grobnicama. Usporedo s tim, pokretni odredi smrti su raspoređivani po cijelom području.

Suđenjima u Nurembergu potvrđeno je da je izvršen genocide nad Židovima, i njemačka vlada platila je odštetu Židovima koji su preživjeli holokaust.

Međutim, genocid 7 porajmos izvršen nad Romima službeno je priznat tek 1982. godine. Do tada, vlada Zapadne Njemačke je direktno ili indirektno, negirala da su Romi bili žrtve rasno motiviranog progona. Umjesto toga, inzistiralo se na tome da su Romi bili zatvarani zbog svojih ‘asocijalnih’ i ‘kriminalnih’ ponašanja, što je omogućavalo vladi da izbjegne plaćanje kompenzacije za ksenofobične zločine i genocid.

Romi su i danas žrtve zločinima iz mržnje, naselja motiviranog podrijetlom, institucionalne ksenofobije, protjerivanja i diskriminacije. Nedavni porast anti-romskih stavova i akcija širom Europe, usko je povezan s ksenofobnom retorikom koja je potakla porajmos. Kao i tokom 1930-ih, Romi i druge manjine, postale su lake mete i žrtve u okolnostima ekonomskih turbulencija u i produbljivanja socijalnih nejednakosti.

 

 

Under the rule of Nazi Germany across Eastern and Central Europe, the Roma were persecuted, detained and murdered as part of the Nazi policy for racial and social “purity”. Roma call the Roma genocide during WWII the Porajmos, which means the “Devouring” in Romani language.

Even in the camps, there were segregation provisions. In the extermination camp at Auschwitz II-Birkenau, section Blle was known as the “Zigeunerlager”, or “the Gypsy Camp”. In places like ‘Blle’, the Nazis imprisoned and tortured Roma men, women and children and forced them into slave labor. Josef Mengele, the infamous Nazi physician known as the ‘Angel of death’, took a particular interest in the Roma and made them the subject of dreadful experiments.

August 2nd is recognized internationally as the Porajmos Commemoration Day.  This date marks the death of the remaining about 3000 Roma women, old men and children from the “Gypsy camp” on the evening of August 2nd 1944.

But Roma ordeals started much earlier. Under the so-called “sterilization law” from 1933, many Roma were sterilized against their will. As was the case for the Jews and the other “enemies” of the Nazi regime, the outbreak of war in September 1939 aggravated the dictatorship’s policies towards Romani people. Their persecution, “resettlement” to the East, and mass murder closely parallel the systematic deportations and killings of the Jewish people.

By the summer of 1938, large numbers of German and Austrian Roma and Sinti were sent concentration camps. Initially, they were forced to wear black triangular patches, which classified them as “asocials”, or green patches, which were a symbol for “professional criminals”. Finally, a brown triangle was used for Roma and the letter Z (Zigeuner - Gypsy) was put in front of the number tattooed onto each prisoner.

Along with the camps, ghettos were set up in major cities, set apart with brick walls and armed guards – from these areas, countless Roma and Sinti were murdered and buried in mass graves. Along with this mobile death squads were deployed.

The genocide of Jewish people was recognized during the Nuremberg trials and the German government paid war reparations to Jewish survivors of the Holocaust. However, the genocide of Romani people wasn’t formally recognized until 1982. Until then, the West German government directly or indirectly denied that Roma were subjects of racially motivated persecution. Instead, it was insisted that Roma were imprisoned for their “asocial” and “criminal” attitudes, allowing the government to avoid compensations for xenophobic crimes and genocide.

Today, Roma continue to be subjected to hate crime, origin-motivated violence, institutional xenophobia, expulsion, and discrimination. The recent rise of anti-Roma attitudes and actions across Europe is closely linked within the xenophobic rhetoric, which fueled the events of the Porajmos. As in the 1930s, Roma and other minorities become the easy target of scapegoating in the context of economic turbulence and deepening social inequalities.  

 

Galerija slika:

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Povratak na sve vijesti