Vijesti ROMI.HR

/
Print - DJECA NE BI TREBALA RADITI NA POLJIMA VEĆ U SNOVIMA!

SVJETSKI DAN PROTIV ROPSKOG RADA DJECE

12. 6. 2019.
DJECA NE BI TREBALA RADITI NA POLJIMA VEĆ U SNOVIMA!

Ujedinjeni narodi su 1989. godine donijeli konvenciju o dječjim pravima koju je do sada ratificiralo 130 zemalja, među kojima je i Hrvatska. Prvi je put Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada obilježen 12. lipnja 2002. godine. Od 2003. godine se u okviru obilježavanja tog dana poduzimaju razne akcije s ciljem ukazivanje na ropski rad djece kojom je pogođeno je 180 milijuna djece širom svijeta, a također i značajan broj romske djece.Ujedinjeni narodi su 1989. godine donijeli konvenciju o dječjim pravima koju je do sada ratificiralo 130 zemalja, među kojima je i Hrvatska. Prvi je put Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada obilježen 12. lipnja 2002. godine. Od 2003. godine se u okviru obilježavanja tog dana poduzimaju razne akcije s ciljem ukazivanje na ropski rad djece kojom je pogođeno je 180 milijuna djece širom svijeta, a također i značajan broj romske djece.

Autor: Miloš Kuzmanović

Činjenica je da djeca rade u velikom broju gospodarskih grana u mnogim, posebno nerazvijenim zemljama svijeta. Prema podacima Međunarodne organizacije rada (ILO), najviše djece radi u takozvanom neformalnom području. To znači u području u kojem se ne sklapaju nikakvi ugovori o socijalnom statusu djece koja rade. Primjer su djeca koja obavljaju poljoprivredne radove s ostalim članovima obitelji ili rade u tvornicama ili kao posluga u kućama.

Najveći broj djece radi u Aziji, prije svega u Jugoistočnoj Aziji. U Jugoistočnoj Aziji to je povezano s tradicionalnim socijalnim sustavima, a u Indiji i Nepalu i s kastinskim sustavom. U Africi je rast dječjeg rada izravna posljedica procesa siromaštva.

U Njemačkoj su već tijekom 90-tih godina pokrenute brojne inicijative protiv izrabljivanja djece u industriji tepiha na indijskom potkontinentu. Najpoznatija je inciiajtiva «Rugmark» nastala u suradnji humanitarnih organizacija i više stotina proizvođača i izvoznika tepiha iz Indije i Nepala koji su sklopili ugovore o načinu zapošljavanja maloljetne djece. Ti se prozvođači ugovorima obvezuju kako neće zapošljavati djecu mlađu od 14 godina, da će isplaćivati unaprijed utvrđene minimalne nadnice i prezentirali sve sklopljene ugovore. Proizvođači plaćaju dodatnih 0,25 posto, a uvoznici 1 posto uvozne cijene tepiha koje nose oznaku «Rugmark». Od tih se sredstava finaciraju neovisni inspektori koji nadgledaju uvjete rada, kao i programe rehabilitacije i obrazovanja djece - radnika. Oznaka «Rugmark» kupcima jamči da taj proizvod odnosno tepih nisu tkale dječje ruke.

 

 

Prema podacima ILO-a, stotine milijuna djevojčica i dječaka širom svijeta uključeno je u rad koji ih onemogućuje prava na redovno obrazovanje, zaštitu zdravlja i prava na slobodno vrijeme, kršeći na taj način njihova temeljna prava i slobode. Od te djece, više od polovice izloženo je najgorim oblicima dječjeg rada. Ti najgori oblici iskorištavanja djece uključuju rad na opasnim mjestima ili s opasnim sirovinama, druge oblike prisilnog rada ili čak, ropstvo. U tu kategoriju ulaze i kriminalne aktivnosti poput krijumčarenja droge i prostitucije, kao i sudjelovanje u oružanim sukobima u kojima se djeca zloupotrebljavaju.

Djeca koja sve to prežive i uspiju odrasti, često u srednjim godinama svog života fizički više nisu u stanju raditi jer su potpuno “istrošeni ljudi” pa ih nakon toga često izdržavaju njihova djeca, radeći nerijetko isti posao.

Teški oblici kršenja dječijih prava prisutni su i među romskom djecom. Zbog okolnosti u kojima se nalaze, romska djeca često napuštaju školovanje kako bi zarađivala za svoju i egzistenciju svoje obitelji. Prošnja po ulicama, sakupljanje sekundarnih sirovina i rad u poljoprivredi samo su neki od poslova na koji romska djeca moraju pristati ne bi li se prehranila. Snažan tradicionalni obrazac rasporeda poslova u obitelji u kombinaciji s nepovoljnim materijalnim uvjetima, doprinosi trendu u kojem roditelji ispisuju svoje djevojčice iz škole i primoravaju ih na udaju, često s Romima koji žive u zemljama zapadne Europe. Nakon što napuste svoju obitelj i zemlju, često nitko više nema informaciju da li su te mlade djevojke ostale u ugovorenim brakovima ili su završile u lancima prostitucije.

Ovogodišnji Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada posvećen je obrazovanju kao ključnom čimbeniku u borbi protiv dječjeg rada. Na žalost, školu ne pohađa oko 72 milijuna djece u dobi kad bi trebala krenuti u osnovnu školu, među njima je i značajan broj romske djece. Pristup bilo kakvom obliku obrazovanja toj je djeci gotovo nemoguć pa su, ako odrastu, i zbog toga osuđena na doživotno siromaštvo, najniže, najteže i najslabije plaćene oblike rada.

 

 

Ciljevi održivog razvoja, koje su svjetske vođe usvojile 2015. godine, uključuju obnovljenu predanost okončanju dječjeg rada u svijetu. Ciljevi održivog razvoja pozivaju svjetsku zajednicu da: ‘’Poduzme hitne i učinkovite mjere za iskorjenjivanje prisilnog rada, okončanje suvremenog ropstva i trgovine ljudima te osiguranje zabrane i ukidanja najgorih oblika dječjeg rada, uključujući zapošljavanje i korištenje djece vojnika, a do 2025. završetak dječjeg rada u svim njegovim oblicima", kako je navedeno u Ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda definiranim ciljem 8.7.

Tema ovogodišnje borbe protiv ropskog rada djece nosi naziv: ,,Djeca ne bi trebala raditi na poljima, već na snovima!”

Međunarodna organizacija rada, (ILO), tijelo Ujedinjenih naroda koje regulira svijet rada, pokrenulo je Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada 2002. godine kako bi privuklo pozornost i udružilo napore u borbi protiv dječjeg rada. Ovaj dan okuplja vlade, lokalne vlasti, civilno društvo i međunarodne organizacije, radnike i poslodavce kako bi ukazali na problem dječjeg rada i definirali smjernice za pomoć djeci koje su njegove žrtve.

 

 

Galerija slika:

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Povratak na sve vijesti