Vijesti ROMI.HR

ECRI redovito objavljuje izvješća o situacijama u različitim zemljama. Šesto po redu i najnovije izvješće odnosi se na stanje ljudskih prava u Švicarskoj. Svako izvješće sadrži i preporuke. S obzirom na to kako je prethodno ECRI izvješće za Švicarsku objavljeno u lipnju 2014. godine, ova država je imali dovoljno vremena za provedbu tih preporuka.

U cilju usklađivanja politika integracija u svim kantonima, kao konfederalnim sastavnicama Švicarske Konfederacije, 2014. godine pokrenuti su Programi integracije u kantonima (PIK). Ciljevi PIK-a mogu se podijeliti u tri kategorije. Prva kategorija odnosi se na informiranje i savjetovanje, druga na obrazovanje i zapošljavanje, a treća kategorija odnosi se na međusobno razumijevanje i društvenu integraciju. Švicarska Konfederacija utrostručila je financijska sredstva namijenjena za provođenje ovih Programa, te predviđeni proračun sada iznosi 18 000 švicarskih franaka po osobi, što je otprilike 130 000 kuna.

Švicarska se može pohvaliti mnogim antirasističkim institucijama. Jedna od tih institucija je Savezna komisija protiv rasizma (SKPR) u Bernu. Ova Komisija je koristan resurs s "impresivnom bazom podataka o rasno motiviranim slučajevima govora mržnje i zločina iz mržnje". Savezna komisija protiv rasizma ističe se raznolikošću svojih članova. Neki od njenih članova su osobe jenskog, romskog, židovskog i muslimanskog podrijetla. Kao još jednu korisnu instituciju treba istaći Mrežu savjetovališta za žrtve rasizma. Ova pravna savjetovališta postoje u svih 26 kantona.

Tokom proteklih nekoliko godina, Švicarska je učinila napore u cilju poboljšanja položaja manjina. Savezno vijeće je 2015. godine osnovalo radnu skupinu pod nazivom „Poboljšanje uvjeta nomadskog načina života i promicanje kulture Jeniša, Sinta, odnosno Manuša i Roma u Švicarskoj“. Obzirom da je radna skupina većinom predstavljala nomade, Romi koji uglavnom nisu nomadi nisu bili uključeni ali to se u međuvremenu promjenilo i oni su uključeni. Procjenjuje se kako u Švicarskoj živi oko 80 000 Roma, a 99% od ukupnog broja Roma u Švicarskoj živi sjedilačkim životom i općenito je dobro integrirano u švicarsko društvo. Tokom ljeta, u zemlji boravi oko 3 000 Roma koji nisu državljani Švicarske.

Trogodišnji projekt pod nazivom “Naučite u pokretu” („Lernen Unterwegs“) pokrenut je 2016. godine u Bernu. Projekt je namijenjen djeci čije obitelji su povremeni nomadi. Ovaj Projekt osigurao je besplatne laptope i internet vezu kako bi tokom ljeta djeca mogla učiti i pratiti nastavu s bilo kojeg mjesta, a zimi u učionicama. Ovo je dobar pokušaj poboljšanja pristupa obrazovanja manjinskim skupinama.

Međutim, situacija u Švicarskoj nije savršena. Još uvijek postoje područja u kojima treba učiniti napretke. Primijećeno je kako je u Švicarskoj nedovoljna zakonodavna zaštita od diskriminacije, a čak i kada postoje Savjetovališta za žrtve rasizma su nedovoljno financirana i s manjkom zaposlenog osoblja. Dalje, država ne nudi nikakvu podršku LGBT+ žrtvama. Netrpeljivost, posebno prema muslimanima, raste, a uvjeti za tražitelje azila ostaju nejasni. Govor mržnje i nasilje potaknuto rasizmom i dalje su vrlo prisutni, a stereotipi o manjina se šire, posebno na internetu.

Drugi problem prisutan u Švicarskoj je rasno profiliranje i provjera identiteta crnačkog stanovništva i pripadnika manjinskih skupina. Institucionalni i strukturirani rasizam u policijskom sustavu u više navrata rezultirao je zlouporabom moći policije i ubojstvom više osoba. Policija je također odgovorna za širenje stereotipa. Primjerice, 2016. godine policija u Luganu vodila je kampanju protiv prosjačenja koja je uglavnom stereotipizirala Rome.

Sinti, Manuši i Jeniši, skupine koje često putuju i mijenjaju mjesto boravka, izloženi su diskriminaciji posebno zbog malog broja mjesta gdje su dobrodošli, što dovodi do sukoba. Romi nomadi koji često mjenjaju mjesto boravka, te nemaju stalno prebivalište u Švicarskoj, u još su težem položaju. Oni su često žrtve ksenofobije, a poražavajući je podatak kako im nije dozvoljeno zaustaviti se i boraviti u više od polovice mjesta, što dalje dovodi i do sukoba između različitih manjinskih skupina.

Švicarska je konfederalna država, što znači da je svaki kanton samostalan u donošenju i primjeni zakona i postizanju ciljeva na svoj način. To može biti dobro ali i loše jer može uzrokovati nejednakosti građana u kantonima koji imaju različite pristupe u borbi protiv rasizma i netolerancije.

U svakom izvješću ECRI daje preporuke za poboljšanje trenutne situacije. Kao što se moglo pretpostaviti, ovo izvješće sadrži preporuke o povećanju financijskih sredstava za savjetovališta za žrtve rasizma, koja bi omogućila veći broj zaposlenih, te tako postigla bolji učinak. Također, Izvješće potiče osnivanje potpuno neovisnog tijela za jednakost koje bi se borilo protiv diskriminacije i netolerancije u Švicarskoj. Novac bi također trebao biti uložen u stvaranje više web stranica za sve nomadske skupine, kako bi se mogle zadovoljiti njihove potrebe.

Kako bi se poboljšao status tražitelja azila, „stalni boravak treba odobriti osobama koje se ne mogu vratiti u zemlju podrijetla nakon ne više od šest godina“. U ECRI izvješću ističe se kako bi policija trebala biti bolje educirana o problemu rasnog profiliranja, te kako bi trebalo osnovati poseban policijski odjel koji bi se bavio slučajevima „rasne diskriminacije i rasno motiviranog kršenja zakona od strane policije“.

Iako situacija u Švicarskoj nije idealna, važno je zapamtiti kako je i dalje bolja nego u mnogim zemljama. Međutim, to ne bi trebalo uzeti zdravo za gotovo jer uvijek ima prostora za napredak, što potvrđuje i ovo Izvješće. Možemo se nadati da će se, ako se poštuju preporuke ECRI-a, situacija poboljšati u sljedećih nekoliko godina.

Switzerland is one of the richest and most developed countries in the World. At a first glance, it seems like an exemplary state ranking high in terms of wealth and quality of life, but how is life for minorities? Is all as ideal as it seems on the surface? Earlier this year, the European Commission on Racism and Intolerance (ECRI) made a report on the human rights practices of Switzerland.

ECRI regularly makes reports on different countries, and the most recent report on Switzerland is the sixth one to see the light. Each report gives recommendations and given that the previous report was published in June 2014, they have had much time to be implemented.

In order to harmonize integration goals across all cantons, which are the confederal entities of Switzerland, the Cantonal Integration Programmes (CIP) were launched in 2014. The CIPs’ goals can be divided into three categories: A. Information and Counselling, B. Education and Employment and C. Mutual Understanding and Social Integration. In order to fund this, the Swiss Confederation has tripled its funding, making it now 18 000 Swiss Francs per person, which is approximately 130 000 kuna.

Switzerland boasts many anti-racism structures such as the Federal Commission against Racism (FCR) in Bern which is useful resource with ‘an impressive and useful database on racist hate speech and crime’. An aspect about that FCR which stands out is the diversity of its members, including people from Yenish, Roma, Jewish and Muslim backgrounds. Other resources include a network of Counselling Centres for Victims of Racism, which offer legal counselling across all 26 cantons.

Over the past few years, Switzerland has also worked towards improving the situation of minorities. In 2015, the Federal Council set up a working group entitled “Improving conditions for the nomadic way of life and promoting the culture of Yenish, Sinti/Manouche and Roma in Switzerland”. This working group being predominantly itinerant, Roma weren’t originally included as they are mainly sedentary in Switzerland, but they have since been invited to join. It is estimated that there are around 80 000 Roma in Switzerland, 99% of them being sedentary and generally well-integrated into Swiss society. In addition, in the summer there is an estimated 3 000 non-Swiss travelling Roma in the country.

A three-year project called “Lernen Unterwegs” (learn on the go) was launched in Bern in 2016. Aimed at children from itinerant families, it provides them with free laptops and an internet connection in order to do distance learning during the summer, and classroom teaching in the winter. This is a good way to attempt to improve the access to education for minority groups.

However, all is not perfect in Switzerland, and there is still some room for improvement. Legislative protection against discrimination is greatly missing, and even if they exist, the Counselling Centres for Victims of Racism are underfinanced and understaffed. Furthermore, the state doesn’t offer any support to LGBT+ victims. Meanwhile, intolerance, particularly against Muslims, is on the rise and the conditions for asylum seekers remain unclear. Hate speech and racist acts of violence are still very much present and stereotypes against minorities are actively spread, especially online.

Another problem present in Switzerland is racial profiling and identity checks targeted at both Black people and people from itinerant minority groups. This is a manifestation of institutional and structural racism in the police system, and has, on multiple occasions, resulted in an abuse of police power and some people being killed. The police are also guilty of spreading stereotypes: an example of this being a campaign against begging in 2016 run by the Lugano police which largely stereotyped Roma. 

Itinerant groups (Sinti, Manouche and Yenish) tend to be discriminated against, especially due to a lack of places for them to stop at, creating hostility. But the situation is even worse for non-Swiss travelling Roma, who are regular victims of xenophobia, especially manifested by them being totally forbidden from stopping more than half of the existing sites. This of course leads to conflicts between different minority groups.

Switzerland is a confederal state, meaning that each canton is quite free to apply legislature and achieve goals in their own way. This can be good but does sometimes result in disparities and inequalities between cantons which have different approaches to fighting racism and intolerance.

In every report, ECRI makes recommendations in order to improve the current state of affairs. Unsurprisingly, this includes increasing the funding for the Counselling Centres for Victims of Racism which will allow them to recruit more staff and therefore have a greater influence. It also urges Switzerland to set up a fully independent equality body to fight issues of discrimination and intolerance. Money should also be invested into the creation of more sites for all itinerant groups, so that their needs be reached.

In order to improve the status of asylum seekers, a “regular residence status should be granted to persons who cannot be returned to their country of origin after a maximum period of six years “. ECRI also stresses that police should be given more training on racial profiling, and that a seperate body to the police should be set up in order to investigate cases of „racial discrimination and racially-motivated misconduct by the police“.

Even if the situation in Switzerland isn't ideal, it's important to remember that, in the scale of things, it does remain better than in many countries. This isn't however something to take for granted because, as this report shows us, there is always room for improvement. We can hope that, should the recommendations made by ECRI be respected, the situation will improve over the next few years.