Vijesti ROMI.HR

Zanimanje nastavnika općenito se cijeni u njemačkom društvom, čak i uz određeni razvoj događaja koji su dosta narušili ugled. Učitelji su danas često žrtveni jarci za loše rezultate svojih učenika. Vrlo uobičajen primjer za to je kada roditelji kritiziraju nastavnike, jer, prema njima, njihova djeca nisu dobila ocjene koje zaslužuju.

Kada govorimo o zanimanju nastavnika u Njemačkoj, prvo što je važno spomenuti je da je teško generalizirati karakteristike ove profesiju u cijeloj Njemačkoj. Razlike su u određenim slučajevima ogromne, od značajnih varijacija mjesečnih plaća, do varijacija u provedbi nastavnog plana i programa. Najveća razlika je, međutim, u tome što neki nastavnici rade sa statusom državnog službenika, dok su drugi redovni zaposlenici škole u kojoj rade. Ta je razlika izuzetno važna, jer kad rade kao državni službenici, nastavnici su zaposleni za stalno, dok nastavnici koji rade kao redovni zaposlenici uglavnom imaju ugovor o radu na određeno vrijeme. Međutim, kada ti ugovori isteknu, oni moraju tražiti novu školu u kojoj će raditi, s rizikom da ne nađu posao.

Te razlike nastaju zbog strukture Njemačke kao savezne države. Ova struktura daje ovlasti saveznim pokrajinama, osobito kada je riječ o obrazovanju. Različite pokrajine samostalno odlučuju o nastavnom planu i programu, kao i o edukaciji svojih nastavnika. Obrazovanje stoga nije regulirano na jedinstven način u cijeloj Njemačkoj.

U praksi to znači da je za zanimanje nastavnika u saveznoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija potrebno 10 semestara studiranja, kao i 18 mjeseci prakse u nastavi. Bavarska, s druge strane, zahtijeva dvije godine prakse u nastavi s dva dodatna državna ispita. To također utječe na prosječne mjesečne plaće nastavnika u Njemačkoj. Prema tome, prosječna plaća u pokrajini Rheinland-Pfalz iznosi oko 3.497 eura, dok je u Baden-Württembergu oko 4.064 za isti broj radnih sati.

Pored svih ovih razlika postoje i mnoge sličnosti. To je uglavnom zbog činjenice da nastavnici, bez obzira gdje rade u Njemačkoj, imaju istu ulogu s istim odgovornostima koje moraju ispuniti.

Jedno je sigurno, ta se uloga jako promijenila tijekom posljednjih desetljeća. Samo prije nekoliko desetljeća učitelji su bili osobe s apsolutnim autoritetom. Bili su u stanju provoditi svoja ovlaštenja gotovo svim sredstvima. To je često uključivalo i fizičko kažnjavanje. Disciplina je postizana utjerivanjem dovoljno straha svakome, kako bi se spriječilo da se bilo tko na bilo koji način suprotstavi.

Sigurno je da je veliko postignuće i pozitivan trend da su ova vremena prošla, ali za učitelje danas jedini način građenja autoriteta je prijetnja svojim učenicima ukorima. Kao rezultat toga, opseg vještina i znanja koje nastavnici danas moraju imati je puno širi. U današnje vrijeme učitelji moraju biti stručnjaci u svojim predmetima, kao i imati mnogo više znanja iz oblasti pedagogije nego prije.

Govoreći o tome, stupanj znanja koji suvremeni nastavnici moraju imati, porastao je i kada je riječ o predmetima koje ti profesori predaju s obzirom na činjenicu da se moderni nastavni plan i program znatno razlikuje od onoga kakav je bio prije pedeset godina. U proteklih pedeset godina dodano je puno stvari. To je djelomično zbog znanstvenih postignuća i otkrića koja su ostvarena tijekom ovog perioda.

 Osim toga, to je također rezultat promjena koje su se dogodile na tržištu rada. Posebno u Njemačkoj, tijekom 60-ih i 70-ih godina veliki postotak radnih mjesta bio je u proizvodnim sektorima kao što su proizvodnja čelika ili sklapanje automobila. Ove repetitivne radnje ne zahtijevaju visoku razinu obrazovanja, barem ne u usporedbi sa suvremenim standardima. Uz sve veću količinu automatizacije kroz korištenje robota, mnoga od tipičnih radnih mjesta na montažnoj liniji su nestala, a radna snaga je prebačena u poslove servisiranja. Istodobno su se pojavile industrije koje su mnogo složenije, kao što su industrija za proizvodnju robota i kompjutora općenito. Ovi poslovi, međutim, zahtijevaju mnogo više znanja i stručnosti.

Nastavnici su danas odgovorni za pripremu učenika za to, dok također imaju daleko manje vremena da prate ove, sve više standarde. To je zbog činjenice da je vrijeme koje učenici provode u školi skraćeno. U njemačkim gimnazijama to je provedeno tako da je trajanje školovanja skraćeno s 9 na samo 8 godina.

Konačno, jedan od najutjecajnijih činioca bio je Internet. On uglavnom troši većinu slobodnog vremena koje studenti danas imaju. Nadalje, došlo je i do toga da znatan broj studenata vjeruje da im je škola manje važna. Imajući sva ljudska znanja u maloj plastičnoj napravi koja se može nositi u džepovima traperica, znatiželju učenika se obuzdava kada su svi odgovori koji su im potrebni udaljeni samo jedan "OK Google".

Ukratko rečeno, moglo bi se reći da su zahtjevi prema nastavnicima drastično povećani, dok su u isto vrijeme njihova ovlaštenja znatno smanjena. Nastavnici se često nalaze u situacijama koje je gotovo nemoguće riješiti. Oni moraju ispuniti neopravdano visoke zahtjeve. Često se zahtijeva da moraju ujediniti često nespojive stvari. Moraju razumjeti svačije mišljenje, ali također moraju postaviti jasne granice, moraju istodobno biti osjetljivi i samopouzdani, jasno strukturirani, ali i vrlo fleksibilni.

Stalno rastući zahtjevi koji dolaze s tržišta rada, kao i sveprisutna konkurencija različitih pokrajina u Njemačkoj, u kvaliteti njihovih obrazovnih sustava, također povećavaju pritisak na nastavnike.