Vijesti ROMI.HR

/
Print - MIR NIJE SAMO IZOSTANAK RATA

ZA MIR U SVIJETU

21. 9. 2020.
MIR NIJE SAMO IZOSTANAK RATA

Međunarodni dan mira, ponekad neslužbeno nazivan i kao Svjetski dan mira, praznik je kojega Ujedinjeni narodi obilježavaju svake godine 21. rujna. Posvećen je miru u svijetu, a posebno odsutnosti rata i nasilja, što se može povremeno vidjeti u povremenim prekidima vatre u ratnim zonama kako bi se omogućio pristup humanitarnoj pomoći. Prema podacima SIPRI prihodi od prodaje oružja 100 najvećih tvrtki u tom sektoru (bez Kine) u 2018. su godini iznosili 420 milijardi američkih dolara, što je porast od 4,6 posto u odnosu na prethodnu godinu.

Autor: Stefano Cherubini
Prijevod: Zvonimir Rajković

Dan mira je prvi put obilježen 1981. godine, a obilježavaju ga mnogi narodi, političke skupine, vojne skupine kao i obični ljudi. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda je 2013. godine obilježavanje ovog Dana posvetio mirovnom obrazovanju – ključnom preventivnom sredstvu za dugoročno smanjenje sukoba.

U ovom se trenutku diljem svijeta vode se četiri veća rata, devet ratova, šesnaest manjih konflikata i devetnaest sukoba. Glavni razlikovni faktor između ovih kategorija je broj poginulih. Velikim ratovima se klasificiraju oni u kojima pogine 10.000 ili više ljudi tj. smrtnih slučajeva uzrokovanih ratom u tekućoj ili prošloj godini. Kada je broj poginulih  između 1000 i 9999 to se kvalificira ratom, dok su manji konflikti oni u kojima pogine između 100 i 999, a sukobi su oni u kojima pogine manje od 100 ljudi.

Ako pogledamo statistike o ratovima, vidimo samo brojeve. Vidimo broj ljudi koji se bore, broj poginulih, broj ljudi koji bježe od rata. Međutim, brojevi su hladni. Iza svakog broja predstavljenog u statistikama stoji osoba, ljudsko biće, koje možda ima obitelj, koja umire u tom sukobu ili od njega mora pobjeći.

Ali rat je za neke biznis – dok s jedne strane postoji ogroman broj ljudi koji zbog njega puno pate, drugi ljudi novcem pune svoje džepove. Prema podacima Štokholmskog međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (SIPRI) prihodi od prodaje oružja i ratne opreme 100 najvećih tvrtki u tom sektoru, izuzevši one u Kini jer SIPRI nema dovoljno podataka o njima, u 2018. su godini iznosili 420 milijardi američkih dolara, što je porast od 4,6 posto u odnosu na 2017. godinu.

Po prvi puta od 2002. godine, prvih pet mjesta na svjetskoj ljestvici drže isključivo proizvođači oružja sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama: Lockheed Martin, Boeing, Northrop Grumman, Raytheon i General Dynamics. Samo ovih pet tvrtki je zaradilo ukupno 148 milijardi dolara, što je 35 posto ukupnog prihoda top 100 najvećih proizvođača oružja u 2018. godini. Ukupan prihod od prodaje oružja američkih tvrtki, koje su na ljestvici, je iznosio 246 milijardi američkih dolara, odnosno 59 posto ukupnog prihoda svih 100 tvrti na top listi.

Zamislite potencijal koji bi te milijarde dolara, koje država i druge organizacije troše na oružje, ratna vozila i strojeve imala kada bi se uložile u obrazovanje, zdravstvo ili bile usmjerene prema humanitarnim potrebama i civilnom društvu. To bi sigurno pružilo ogroman broj mogućnosti onima koji se nalaze u teškoj financijskoj situaciji, promovirajući tako ravnopravnost i integraciju onih marginaliziranih.

Međunarodne organizacije koje imaju veliku snagu, kao što su Ujedinjeni narodi, napravile su dobar posao u izbjegavanju sukoba masovnih razmjera kao što su bila oba grozna svjetska rata u prošlom stoljeću. Međutim, potrebno je napraviti pritisak kako bismo iskorijenili sve oblike ratova, od najmanjih sukoba do većih ratova koji se vode i danas.

Da bismo ovo postigli potrebna nam je stvarna nepristranost unutar Ujedinjenih naroda, gdje bi se prema državama, u odnosu na njihova ratna (ne)djela, odnosilo na jednak način, bez obzira na to koliko su ekonomski ili vojno utjecajne.

Romi su se znali međusobno boriti u ratovima koji nisu nužno predstavljali njihove interese, te su se često znali zateći na suprotstavljenim stranama. Primjer rata u kojem su se Romi borili na obje strane je Španjolski građanski rat, ili ratovi na zapadnom Balkanu 1990-ih. Razlozi tome su različiti: teritorijalni, ideološki i religijski. Ako želite saznati više o Romima u Španjolskom građanskom ratu možete pogledati članak: http://romi.hr/zanimljivosti/hrvatska/ceferino

Svjetski mir je predivan cilj za postići, no još smo uvijek daleko od njega. Nekoliko generacija trebaju proći da bi rane uzrokovane trenutnim i prošlim ratovima zacijelile. Da bismo ovo postigli, potrebna je pravda na globalnoj razini, a sve dok se jednako ne tretiraju različite države, ne postoji ni pravda. Nakon svakog sukoba potreban je zadovoljiti pravdu – kako bi oni koji su zloupotrijebili priliku da počine zločine bili kažnjeni, te u funkciji opće prevencije, što je ključan element za oporavak svakog društva i pomirenje unutar njega ali i s vanjskom stranom.

 

 

The International Day of Peace, sometimes unofficially known as World Peace Day, is a United Nations sanctioned holiday observed annually on 21 September. It is dedicated to world peace, and specifically the absence of war and violence, such as might be occasioned by a temporary ceasefire in a combat zone for humanitarian aid access. The Day was first celebrated in 1981, and is observed by many nations, political groups, military groups, and people. In 2013 the Day was dedicated by the Secretary-General of the United Nations to peace education, the key preventive means to reduce war sustainably.

 

There are currently four major wars, nine wars, sixteen minor conflicts and nineteen clashes happening right now. The main difference between these classifications, it’s the number of deaths. Major wars have 10,000 or more combat related deaths in current or past year, war have between 1000 and 9999, while minor conflict have between 100 and 999 and clashes less than 100.

If we look at war statistics, we just see numbers. We see the number of people fighting, number deaths, number of people escaping from it. However, numbers are cold. Behind each number represented in statistics, there is a person, a human being with maybe a family, who is dieing in that conflict, or having to escape from it. 

But war is a business, and while there are people suffering a lot because of it, other people are filling their pockets with money. According to the Stockholm International Peace Research Institute (SIPRI) sales of arms and military services by the sector’s largest 100 companies, excluding those in China as SIPRI do not have enough information about them), totaled US$420 billion in 2018, marking an increase of 4.6 per cent compared with 2017.

For the first time since 2002, the top five spots in the ranking are held exclusively by arms companies based in the United States: Lockheed Martin, Boeing, Northrop Grumman, Raytheon and General Dynamics. These five companies alone accounted for $148 billion and 35 per cent of total Top 100 arms sales in 2018. Total arms sales of US companies in the ranking amounted to $246 billion, equivalent to 59 per cent of all arms sales by the Top 100.

Imagine the potential that you have all those billion of dollars which state and other organizations are spending in weapons, war vehicles and machinery invested in education, healthcare or directed to humanitarian needs and civil society. It would certainly provide a large number of opportunities who find themselves in difficult economic situations, promoting equality and integration of the marginalized ones.

International organizations such as United Nations, which such powers, have done a good job in avoiding mass scale conflicts as both terrible world wars we had during the past century. However, it is needed to stablish pressure in order to eradicate all forms of wars, from the smallest conflicts to the major wars still being fought today.

In order to achieve this, it is needed a real impartiality inside UN, where countries are treated equally regarding their war actions no matter how influential in terms of economics or military they are.

Roma people have sometimes ended up fighting each other in wars which not necessarily matched their own interests, or because they ended up in different sides of it. An example of a war where Roma people have fought in both side it is the Spanish Civil War, or in the 1990’s wars on west Balkans. This is due different reasons such as territorial, ideological and religious ones. You can find more information on that in this article: http://romi.hr/zanimljivosti/hrvatska/ceferino

World Peace is a beautiful goal to reach, but we are still far away from it. Many generations have to pass by in order to heal the wounds created by past and current wars. In order to achieve this, justice is needed from a global level, and there is no justice if there is no equality in the treatment of different countries. Justice process after any conflict are needed in order for those who used the opportunity to commit crimes to pay their dues and to serve a general prevention, an essential element for any society to heal and to make peace within and with the exterior.

 

Galerija slika:

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Povratak na sve vijesti