Vijesti ROMI.HR

/
Print - NOVI SUSTAV DVOJNOG OBRAZOVANJA U SRBIJI

PRIMJERI OBRAZOVNIH REFORMI

16. 1. 2019.
NOVI SUSTAV DVOJNOG OBRAZOVANJA U SRBIJI

Dvojno obrazovanje važna je sastavnica sustava obrazovanja i u raznim oblicima se pojavljuje u velikom broju europskih zemalja. Srbija je prije godinu dana zakonskim promjenama počela provoditi obrazovnu reformu s ciljem da dvojno obrazovanje prilagodi potrebama razvoja gospodarstva i društva u cjelini, a primjena počinje od jeseni. Kako je razvoj dvojnog obrazovanja jedan od istaknutih ciljeva i kurikularne reforme u Hrvatskoj i kako je riječ o dijelu obrazovnog sustava u koji je uključen najveći broj pripadnika romske nacionalne manjine predstavljamo model usvojen u Srbiji i dileme koje su pratile javnu raspravu o sustavu dvojnog obrazovanja.

Autorica: Adrijana Nikitović

Dvojno obrazovanje predstavlja dio obrazovnog sustava, koji podrazumijeva kombinaciju teorijske nastave i praktičnog rada u tvrtkama. Ono povezuje škole, učenike i lokalne kompanije, a nadležnim tijelima može olakšati uvid u raspoloživost buduće radne snage i pružiti priliku da aktivnim mjerama utiču na potrebne prilagodne sustava potrebama gospodarstva i šire društvene zajednice.  

Reformskim modelom za koji se opredijelila Republika Srbija predviđeno je da ovaj vid obrazovanja bude primjenjen u srednjim školama, pri čemu se učenici mogu opredijeliti za jedan od postojećih  profila kao što su na primjer modni krojač, trgovac, pekar, slastičar, operater strugarske obrade, ali se ostavlja otvorena mogućnost uvođenja ovakvog modela obrazovanja i u osnovne škole. U osnovnim školama sustav dvojnog obrazovanja bi bio primijenjen kao među-predmetno dvojno obrazovanje, koje bi se odnosilo na svu djecu i bilo realizirano kroz izbor stručnih predmeta i bavljenje posebnim, izabranim temama.

 

 

U Srbiji je i prije postojao model obrazovanja za pojedina zanimanja, ali ne pod nazivom dvojnog obrazovanja. Primjer toga je Tehnička škola u Zrenjaninu, koja je prije 25 godina imala obrazovni profil ''rukovoditelj postrojenja za dobivanje nafte i plina'' i mogućnost za obrazovanje za to zanimanje je obnovljeno prije nekoliko godina. Ono što je tadašnji sustav razlikovalo od sadašnjeg jeste suradnja učenika i kompanija zasnovana na dobroj volji, a ne na ugovoru.

 

Prijedlog Zakona o dualnom obrazovanju je u Srbiji usvojen u studenom 2017. godine, te se planira da uđe u primjenu u školskoj 2019./2020. godini. Ono što je prethodilo usvajanju zakona je projekt ,,Karavan – Duh mladosti“, koji je za svrhu imao promociju dualnog obrazovanja i njegovo približavanje djeci i mladima. Projekt je proveden kroz niz panel rasprava u kojima su sudjelovali predstavnici ministarstva, lokalnih kompanija, škola kao i sami učenici, što je otvorilo put potencijalnoj suradnji koja bi doprinijela usklađivanju ponude radne snage i potreba tržišta rada. Kao rezultat projekta ,,Karavan”, stvoren je pilot projekt koji je sadržao 18 obrazovnih profila i 1800 dostupnih mjesta.

Model dvojnog obrazovanja karakterizira i učenje kroz rad. To se realizira tijekom školske godine, u vremenu od 8 do 20 sati, najduže šest sati dnevno, odnosno 30 nastavnih sati tjedno, i to kod jednog ili više poslodavaca. Od školske 2018./2019. godine učenici su u mogućnosti odlučiti se za jedan od 30 obrazovnih profila. Do sada je u Srbiji uključeno ukupno 3.507 učenika, a skoro 600 kompanija u suradnji sa 66 škola učenicima nudi mjesta za učenje kroz rad u 52 grada i općine Srbije.

 

Posebnu pažnju prema novom modelu dvojnog obrazovanja usmjerili su i organizacije i istaknuti pojedinci iz romske zajednice u Srbiji obzorom da se većina ukupnog broja učenika srednjih škola koji su pripadnici romske nacionalne manjine obrazuje upravo kroz obrazovne programe koji su predmet promjena koje će Zakon o dualnom obrazovanju u Srbiji donijeti.

 

Promjene koje uvođenje novog modela srednješkolskog obrazovanja donosi u kontekstu položaja pripadnika romske nacionalne manjine u Srbiji treba vidjeti i u još jednom kontekstu, a to je prilika koju novi model donosi mladim Romima ne samo da steknu praktična znanja i iskustva u svijetu rada nego i da kroz prisustvo u kompanijama tijekom obrazovnog procesa dođu u priliku da ih budući poslodavci ocijene kroz neposredno iskustvo čime bi se trebao smanjiti broj situacija u kojima se na zapošljavanje Roma gleda kroz naočale predrasuda zbog čega veliki broj Roma ne dobije ni priliku pokazati svoja znanja i vještine.

 

Projekt dvojnog obrazovanja u srednjim školama bi se odvijao na način da učenici postupno, svake godine, provode sve više dana radeći u stvarnim obrtničkim i tvorničkim uvjetima, te manje u školskim klupama. U prosjeku, provodili bi dva dana tjedno u kompanijama, a tri u školi, pri čemu ukupan broj radnih sati ne bi prelazio tridest tjedno, što je ekvavilent iznosu od 40 nastavnih sati. Za svoj rad dobijali bi naknadu u vrijednosti od najmanje sedamdeset posto minimalne cijene rada, a bili bi im pokriveni i troškovi hrane, prijevoza, sredstava za zaštitu na radu kao i osiguranja. Model u Srbiji ne predviđa ostvarivanje radnog staža za vrijeme provedeno u dvojnom obrazovanju ni uplate u sustav mirovinskog osiguranja za učenike po tom osnovu.

 

Prijedlog Plana izvođenja nastave u modelu dvojnog obrazovanja, prema usvojenom zakonodavnom okviru u Srbiji, će na godišnjoj razini pripremati Zavod za unaprijeđenje obrazovanja i odgoja i dostavljati ga Ministarstvu prosvijete, znanosti i tehnološkog razvoja koje je zaduženo za donošenje konačnog Plana. Nakon toga bi Plan donio Ministar nadležan za područje obrazovanja će, uz prethodno pribavljeno mišljenje Nacionalnog prosvetnog savjeta i Saveta za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih, donijeti i objaviti konačni Plan izvođenja nastave u modelu dvojnog obrazovanja.

 

Zakonom je osigurana i određena dodatna zaštita učenika koji će se obrazovati u modelu dvojnog obrazovanja. Zaštita uključuje zabranu svakog oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja. Neke od dužnosti poslodavca, utvrđene novim Zakonom, su biti registriran za obavljanje određene djelatnosti za koju se učenik obrazuje, raspolagati prostorom i opremom potrebnom za rad, među svojim zaposlenicima imati i ovlaštenog instruktora, koji nadgleda rad učenika, te primjena mjera sigurnosti i zaštite na radu. Provjeru ispunjenosti uvijeta za rad poslodavca obavljati će Privredna komora Srbije, a za kršenje zakona zapriječene su kazne u iznosu od pet do sto tisuća dinara što je ekvivalent vrijednosti od 300 do 6300 kuna. Međutim, upitno je koliko će ti, ne naročito visoki iznosi zapriječenih kazni, doista odvratiti poslodavce od kršenja zakona.

 

Ministarstvo prosvijete, znanosti i tehnološkog razvoja definiralo kako je cilj ovog modela dvojnog obrazovanja ''povećati kompetencije mladih ljudi i učini ih što poduzetnijima, kreativnijima i inovativnijima''. Naglašeno je također kako bi njegova uspješna primjena dovela i do povećanja konkurentnosti gospodarstva, a očekuje se kako bi se mladi koji bi bili obrazovani kroz ovaj model lakše zapošljavali, čime bi se smanjila nezaposlenost.

 

Mišljenja o uvođenju ovakvog načina obrazovanja u Srbiji su podijeljena. Dok ga jedan dio građana vidi kao dobar način za podizanje razine kvalitete ponude radne snage, produktivnosti i poduzetničkih sposobnosti, drugi pak smatra kako će se tim modelom omogućiti eksploatacija učenika uključenih u dvojni obrazovni model kao jeftine radne snage u kompanijama u kojima će se obrazovati kroz rad. Ukazuju i na indirektnu posljedicu kroz izbjegavanje zapošljavanje potrebnog broja zaposlenih i plaćanje poreznih obveza za redovne zaposlenike na način da se njihov rad nadomjesti radom učenika. U javnoj raspravi dio dionika ukazivao je i na, kako su procijenili, prevelike ovlasti koje su ostavljene Privrednoj komori Srbije, posebno u svijetlu činjenice da je riječ o organizaciji iz sfere gospodarstva, koja je ovim Zakonom, dobila ovlasti u pitanjima donošenja i kontroli primjene određenih obrazovnih standarda.

 

Ono što ide u prilog uvođenju ovakvog modela obrazovanje jeste i velika nepredvidljivost budućih zanimanja i promenljivost potreba za uslugama i proizvodima, kao i automatizacija proizvodnje, a sve su to činjenice na koje obrazovni sustav mora odgovoriti mogućnostima kontinuiranih promjenama i prilagodba kao jednom od osnovnih obilježja svakog održivog obrazovnog sustava.

 
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Povratak na sve vijesti