Povodom obilježavanja 26. rujna - Europskog dana jezika, Europska komisija je u konferencijskom centru Karlo Veliki  u Bruxellesu organizirala svečanosti i konferenciju o višejezičnom obrazovanju i kulturnom izražavanju. Na konferenciji su, pored ostalih u panel raspravama govorili predstavnici Finske, Irske, Luksemburga i Španjolske. Konferencija je organizirana u suradnji s EUNIC-om (Nacionalni instituti Europske unije za kulturu) u Bruxellesu i NPLD (mrežom za promicanje jezične raznolikosti).

Demonstrirajući bogatstvo europske jezične baštine, sudionici svečanosti su govorili na različitim materinjim jezicima, predstavili su se predstavnici europskih gradova koji su ove godine prijestolnice kulture, a program je uključivao i čitanje poezije i izvođenje muzike na raznim jezicima. Kao dio obilježavanja Europskog dana jezika u Europskom parlamentu otvorena je i izložba posvećena manjine poznatim jezicima koji se govore u Europskoj uniji.

Povjerenik EK za obrazovanje, kulturu, mladež i sport, Tibor Navracsics, rekao je pored ostalog: "Jezici su na raskrižju kulture, obrazovanja i identiteta. Promicanje jezične raznolikosti dio je DNK EU-a i učenje jezika je u središtu naših nastojanja da izgradimo europsko područje obrazovanja do 2025. godine. Stoga sam prošlog svibnja predstavio preporuku Vijeća za poticanje učenja jezika i nastave."

Govoreći na svečanosti član Europskog parlamenta (MEP) i pripadnik švedske nacionalne manjine u Finskoj, Nils Ole Hilmer Torvalds, pored ostalog je izjavio: „Moramo razumjeti i prihvatiti različite kulture, moramo razumjeti i prihvatiti različite jezike, moramo razumjeti kako oni vide svijet! Jer ako ne shvatiš bit tog razumijevanja i shvaćanja vjerojatno nećeš shvatiti svijet.“

Povjerenik EK zadužen za proračun, ljudske resurse, prijevod i tumačenje, Günther Hermann Oettinger, sudjelujući na svečanosti povodom Europskog dana jezika pored ostalog je izjavio: "U Europskoj uniji moramo biti u stanju bolje razumjeti, komunicirati i raditi jedni s drugima. Rad za građane na 24 jezika zahtijeva mnogo nevidljivih junaka. Europski dan jezika predivna je prilika da se poklonimo radu svih prevoditelja i tumača čiji neumorni napori pomažu da Europa bude moguća.“

U Europi postoji 227 autohtonih jezika što predstavlja oko 3% jezika u svjetu. Većina europskih jezika ima indoeuropsko podrijetlo. Brojeći samo izvorne govornike, oko 150 milijuna europljana svakodnevno govori ruski, slijede njemački (otprilike 95 mil.), engleski i francuski (svaki po 65 mil.), talijanski (60 mil.), španjolski i poljski (svaki po 40 mil.). Što se tiče studija stranih jezika, engleski je trenutno najpopularniji strani jezik u Europi, a slijede ga njemački, francuski, talijanski, ruski i španjolski.

Europska unija trenutno ima 24 službena i radna jezika a to su: bugarski, francuski, hrvatski, njemački, malteški, poljski, češki, grčki, portugalski, danski, mađarski, rumunjski, nizozemski, irski, slovački, engleski, talijanski, slovenski, estonski, latvijski, španjolski, finski, litavski i švedski.

U Europi postoji oko 60 regionalnih / manjinskih jezika. Zbog zaštite i promicanja povijesnih regionalnih i manjinskih jezika  donesena je 1992. godine i Europska povelja o regionalnim/manijskim jezicima (ECRML). To je dokumentu u obliku međunarodnog ugovora čiji prijedlog je pripremljen u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, na temelju preporuka Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti.

Povelja se odnosi samo na jezike koje tradicionalno koriste državljani država stranaka ovog međunarodnog Ugovora, koji se značajno razlikuju od većine ili službenog jezika i koji imaju ili teritorijalnu osnovu ili ga koriste jezične manjine unutar države u cjelini uključujući jezike kao što su romski, jidiš i lemko, koji se koriste na širokom geografskom području.

Pravo na uporabu manjinskih jezika u Republici Hrvatskoj načelno je uređeno Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i Zakonom o obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Zakonom o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima Republika Hrvatska je priznala talijanski, mađarski, srpski, češki, slovački, rusinski i ukrajinski jezik i propisala da će se na navedene jezike u Republici Hrvatskoj primjenjivati Europska povelja. Na žalost, među njima nisu materinji jezici pripadnika romske nacionalne manjine, a protek vremena u kojemu se ništa nije učinilo po ovom pitanju govori o nedostatku političke volje za rješavanje ovog problema.

Položaj Roma u Republici Hrvatskoj posebno je nepovoljan kada je riječ o materinskom jeziku. Romi koji žive u Republici Hrvatskoj govore više jezika. Najveći broj, koji se procjenjuje na 70-75% ukupnog broja Roma, govori bajaški jezik što je stari oblik rumunjskog jezika. Manjina pripadnika romske nacionalne manjine govori romski jezik – romani čib, a manje grupe Roma koji su u Hrvatsku doselili s Kosova i koji sebe nazivaju Aškalije govore albanski jezik.

Zakonom o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima Republika Hrvatska nije zaštitila jezike koje govore Romi u Hrvatskoj, a nema ni primjera korištenja prava na obrazovanje na jeziku nacionalne manjine prema modelima A ni B. Postoji mali broj primjera korištenja modela C bez podataka o konkretnim rezultatima odnosno ishodima provođenja takvih programa od strane nekih organizacija civilnog društva.

Kao dio priprema za provođenje kurikularne reforme Ministarstvo znanosti i obrazovanja je imenovalo i Stručnu radnu skupinu za romsku nacionalnu manjinu koja je izradila nacrt kurikularnih dokumenata koji se odnose na romsku nacionalnu manjinu, ali proces njihovog prihvaćanja traje nepotrebno dugo i predmet je različitih političkih odnosno interesnih pritisaka.

Upravo traje savjetovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja s zainteresiranom javnošću o Prijedlogu kurikuluma predmeta Romski jezik i kultura - model C. Prvi je to kurikulum za Rome pripremljen u Republici Hrvatskoj. Ključna pretpostavka prihvatljivosti ovog prijedloga Kurikuluma za pripadnike romske nacionalne manjine će biti ravnopravno korištenje ovog Kurikuluma u obrazovanju i manjine Roma u Hrvatskoj koji govore romani čib i većine Roma koji govore bajaški.

Poseban problem je iznimno mali broj Roma, govornika jezika kojima se služe Romi, koji su obrazovani za odgajatelje odnosno učitelje što će biti vrlo velika prepreka nastojanjima na ostvarivanju prava djece pripadnika romske nacionalne manjine na obrazovanju na svom materinjem jeziku.