Print
8. 8. 2019.
Esmaaa GODIŠNJICA ROĐENJA ESME REDŽEPOVE
GODIŠNJICA ROĐENJA ESME REDŽEPOVE

Na današnji dan je u Skopju rođena Esma Redžepova. Ona je  međunarodno priznata kao „kraljica romske muzike“. Karijeru je započela sa 13 godina, a svoje mjesto je našla na ljestvici 50 najvećih vokala.

Autor: Sindirela Bobarić

Esma Redžepova, „Kraljica romske muzike“ rođena je u Skopju, 8. kolovoza 1943. godine. Ona je bila najmlađe dijete svojih roditelja, koji su osim nje imali još šestoro djece. Njen otac Ibrahim imao je razne poslove kao što su: portir, cirkuski snagator i čistač cipela. Njena majka Canija bila je krojačica. Esma je rođena u vrijeme rata i okupiranje Skopja od strane Bugarske, a to je ostavilo ružne uspomene i posljedice u njenoj obitelji. Njen otac izgubio je nogu 1941. godine prilikom bombardiranja od strane nacističke Njemačke.

Zbog nedostatka novaca, ona se u djetinjstvu bavila raznim poslovima kao što je čišćenje stanova, raznosila je mlijeko i čuvala psa jednom poznatom liječniku. Esma je oduvijek svjedočila kako joj je djetinjstvo bilo jedno od bolnih i teških razdoblja, ali je novcima koje je zaradila, znala otići u kino i gledati filmove, to joj je bilo jedno od većih zadovoljstva u njezinom djetinjstvu.

''Kad se ljudi u obitelji vole, siromaštvo nije tako teško. Meni je najteže bilo kad sam krenula u prvi razred i kad su me svi nazivali "Ciganka". Niko nije htio sjediti sa mnom u klupi. Tada sam prvi put shvatila da sam različita od druge djece i to mi je najteže palo''. Rekla je jednom prigodom Esma Redžepova. Kada je njen otac Ibrahim izgubio nogu od strane bombardiranja, čistio je cipele na ulicama Skopja, a uz to je povremeno skupa sa nekim od Esminih braća i sestara, pjevao i svirao bubnjeve, kako bi dodatno zaradili.

Započela je karijeru kao vrlo mlada djevojčica sa svojih 13 godina, kada je pjevala na Radiju Skopju, sudjelujući na jednom od školskih natjecanja pjevačkih talenata. Na tom natjecanju sudjelovalo je 60 tak škola, a Esma je osvojila prvo mjesto s pjesmom „A bre babi“. Njeni roditelji ju nisu podržavali jer su smatrali da je u to vrijeme glazbena karijera za Romkinju značila da će pjevati po kafićima i restoranima.

Esmino natjecanje i pobjedu, vidio je i Makedonac Stevo Teodosijevski, koji je radio za Radio Skopje u to vrijeme i predvodio muzički ansambl „Teodosijevski“. Pošto je bio zadivljen, predložio je Esmi da se pridruži njegovom ansamblu. Kao veliki vizonar imalo je velike planove za Esminu glazbenu karijeru, jer je smatrao kako će romska muzika imati veliku važnost u budućnosti i kako će ona postati jako bitna za romsku muziku u svijetu jednog dana.

Stevo je uspio ohrabriti njene roditelje  da je puste k njemu i da se pridruži njegovom muzičkom ansamblu. Obećao im je kao Esma neće pjevati po  kafićima i restoranima nego da će pjevati samo na bitnim koncertima. Ohrabrio ju je da se upiše u Muzičku akademiju u Beogradu, kako bi poboljšala svoje vokalne vještine. Esma ga je poslušala  i upisa i ostala u Beogradu dvije godine.

Esma je skupa sa Ansamblom „Teodosijevski“ svoju prvu gramofonsku ploču snimila 1961. godine. u studiju Jugotona koji se sada zove Croatia Records. Na tom albumu bila je i pjesma „Čaje šukarije“ koje ju je Esma sama napisala. Ta pjesma je na romskom jeziku u vrijeme bivše Jugoslavije je postigla jako velike rezultate uspjehe, danas gotovo ne postoji osoba u Europi i na Balkanu koja nije čula za tu pjesmu. Veliki dio njenih pjesama bile su tradicionalne romske pjesme, pjesme nadahnute romskom muzikom, te makedonske pjesme. Njihov zajednički rad rezultirao je uspjehom na području cijele Jugoslavenske muzičke scene a za njih su se počeli interesirati i razne lokalne romske zajednice.

Stevo i Esma imali su čast posjetiti Indiju tri puta. Godine 1976., posjetili su Indiju već drugi put i to im je bilo jako važno jer se tada u Indiji održavao prvi bitni muzički festival Roma, a održavao se u gradu „Čandigar“. Tamo su dobili titulu „kralja i kraljice romske muzike“. Njihova zadnja posjeta Indiji bila je 1983. godine, kada je Esma imala prilike pjevati pred predsjednicom Vlade Indije - Indirom Ghandi s kojom je do svoje smrti ostala u kontaktu. Pjevala je i pred Josipom Brozom Titom i drugim poznatim ličnostima kao što su Muhamed Reza Pahlavi i Muammer El-Gaddafi. Oko Esme i Steve vremenom je stvoren krug romskih muzičara među kojima su bili najpoznatiji Muharem Serbezovski i Usnija Redžepova.Esma je bez obzira na svoj uspjehe imala prilike okusiti predrasude zbog svoje druge nacionalnosti i rase.  ''Borila sam se sa predrasudama u društvu, uvijek sam se morala nekome dokazivati ali, kao što vidite, isplatilo se, ja sam zahvalna Bogu'' rekla je jednom prilikom Esma.

Osnovali su muzičku školu, gdje su obrazovali siromašnu i talentiranu romsku djecu. U školi je većim djelom bilo muške djece i to 48 njih. Neki od njih ostvarili su uspješne muzičke karijere. Skupa su surađivali toliko godina i veliko prijateljstvo iz koje se rodila i ljubav.  Esma Redžepova i Stevo Teodosijevski, vjenčali su se 1986. godine. Mnogi se nisu slagali s njihovom ljubavlju i brakom jer se u to vrijeme mješani brakovi nisu prihvaćali. Unatoč svemu oni su uspjeli živjeti skupa u ljubavi, miru i muzičkom uspjehu.

Više puta je bila nominirana za Nobelovu nagradu za mir. Pitali su ju da li joj je teško palo što bez obzira na česte nominacije nikad nije osvojila Nobelovu nagradu. ''Nije mi žao što je nisam dobila. Ako neki misle da je trebam dobiti, onda je u redu, ako ne, nikom ništa. Koliko znam, za Nobelovu se nagradu može konkurirati sedam puta pa ako mi je suđeno dobiti je, to će se sigurno i dogoditi. Vjerujem u Boga, i ako je nešto predodređeno, tako će i biti. Ako nije, uzalud nam sav trud.'' Rekla je jednom prilikom Esma.

Ova „kraljica romske muzike“ nastupala je diljem svijeta, posjetila je i Indiju, Australiju, Meksiko, Kanadu i Sovjetski Savez. Bila je prva umjetnica iz Jugoslavije, koja je nastupila u poznatoj koncertnoj dvorani Olympia u Parizu 1962. godine. Nastupala je i u kazalištu u Moskvi 200. godine, gdje je proglašena romskom pjevačicom stoljeća. Imala je prilike nastupati i u kazalištu Ronacher u Beču i operama u Frankfurtu i Kölnu kao i na Sidnejskom kulturnom ljetu pred više od 300.000 ljudi na otvorenom 2010. godine. Predstavljala je  Makedoniju na Eurosongu 2013. godine. 

Osim što je pjevala na romskom, Esma je pjevala na više od 10 različitih jezika, njena karijera trajala je skoro pa šezdeset godina, a nastupala je više od 22.000 puta. Objavila je oko 580 pjesama među kojima je imala dvije platinaste i osam zlatnih ploča. Održala je više od 8000 koncerata u preko 30 različitih zemalja. Nastupala je u uglednim opernim kućama,  muzičkim dvoranama i pjevala za razne svjetske vođe.

Umrla je nakon teške bolesti, 11 prosinca 2016. godine i pokopana na groblju pod nazivom Butel u gradu Skopju. Esmi Redžepovi-Teodosijevskoj pjesma „Čaje Šukarije“ koju je na početku svoje karijere sama napisala i pjevala, ostala je kao trajna uspomena „romsku kraljicu muzike“.