Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt. Posebice je bitan za Rome medju kojima i dalje ima mnogo onih koji rade i po vise od 12 sati dnevno i to u nehumanim uslovima.
Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.
Tijekom sljedećih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima, odnosno državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije. U istočnim zemljama radnički su pokreti nadzirani od boljševičkih, odnosno komunističkih partija, koje su formalno zagovarale socijalnu pravdu, ali su radnici još više bili izrabljivani nego na Zapadu. Niske nadnice, prisilni i produžen rad zbog navodnih državnih interesa, uz strogo dirigirane sindikate, bile su osnovne značajke demokracije i svakog radničkog samoorganiziranja u tim zemljama.
U Hrvatskoj je prvi svibnja prvi puta obilježen još 1890. godine kada su radnici također tražili prava sažeta u zahtjeve tri osmice. U Zagrebu je održano niz skupova i prosvjeda, a najveći je održan u zgradi Hrvatskog doma gdje su govornici naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.
U Europskoj uniji ukupno živi 380 milijuna i 192 tisuće osoba u dobi od 15 do 74 godine. Od toga, ekonomski aktivnih osoba je 245 milijuna i 799 tisuća, od čega je 134 milijuna i 392 tisuće nezaposlenih. Dakle, radi se o omjeru od gotovo 2 prema 1 - broj ekonomski neaktivnih je 54 % od broja ekonomski aktivnih; odnosno, na jednu neaktivnu osobu dođe 1.82 aktivne.
U Hrvatskoj je osoba navedene dobne skupine 3 milijuna i 162 tisuće. Od toga, ekonomskih aktivnih osoba je milijun i 828 tisuća, od čega 205 tisuća nezaposlenih, a ekonomski neaktivnih milijun i 334 tisuće. Drugim riječima, na jednu ekonomski neaktivnu osobu u Hrvatskoj dođe samo 1.37 ekonomski aktivnih.
Ali do zaista poraznih saznanja dolazimo kada se usporedimo ne s prosjekom EU-a nego s ekonomski uspješnijim državama članicama EU-a. U Austriji je tako 4 milijuna i 493 tisuće ekonomski aktivnih naprema 2 milijuna i 122 tisuće neaktivnih, odnosno 2.12 aktivnih na svaku ekonomski neaktivnu osobu. U Danskoj je 2 milijuna i 988 tisuća ekonomski aktivnih naprema milijun i 354 tisuće neaktivnih, odnosno 2.2 aktivnih na svaku neaktivnu osobu. U Njemačkoj je gotovo 2.28 aktivnih na svaku neaktivnu osobu.
U Zagrebu se 1. svibanj tradicionalno obeležava mimihodom koji se završava u parku Maksimir uz podjelu besplatnih porcija graha. Proslavu prvog svibnja službeno organizira Grad Zagreb.