Kuća ljudskih prava objavila je godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj u 2019. godini. Izvještaj je nastao na temelju cjelogodišnjeg monitoringa i provedenih intervjua s više od 50 organizacija civilnog društva te članova akademske zajednice. Izvještaj pruža uvid u kršenja, probleme, izazove i prijepore u području zaštite i promicanja ljudskih prava koji su obilježili 2018. godinu.

Kuća ljudskih prava u Godišnjem izvještaju o stanju ljudskih prava naglašava kako ni usprkos donošenju Zakona o zaštiti zviždača, ni u 2018. godini ljudska prava nisu bila visoko na listi prioriteta Vlade i Hrvatskog sabora. Nakon višegodišnjih kašnjenja, Hrvatska je i dalje bez temeljnih javnih politika zaštite i promocije ljudskih prava, poput Nacionalnog plana zaštite i promocije ljudskih prava, Nacionalne politike ravnopravnosti spolova i drugih javnih politika. Na udaru negativnih društvenih tendencija u 2018. godini su se našli prava na reproduktivno i seksualno zdravlje žena, prava LGBTIQ+ osoba i prava nacionalnih manjina.

I u 2018. godini, navodi se u Izvještaju Kuće ljudskih prava, pripadnici romske nacionalne manjine suočavali su se s mnogim problemima u ostvarivanju ljudskih prava koji su posljedica povijesno utemeljene diskriminacije, što je posebice izraženo prilikom zapošljavanja i pristupa uslugama.

Ustav Republike Hrvatske i zakon o diskriminaciji štite manjine od diskriminacije. Međutim, prema mišljenju pučke pravobraniteljice, etnička diskriminacija je najprisutnija forma diskriminacije, posebice usmerena prema Srbima i Romima u Republici Hrvatskoj, naglašava se u Izvještaju.

“Segregacija Roma u obrazovnom sustavu još uvijek je prisutna i predstavlja ozbiljan problem u mnogim dijelovima Hrvatske u kojima Romi žive u značajnom broju”, stoji u Izvještaju.

Vlada je izdvojila sredstva i kreirala programe za razvoj i integraciju romskih zajednica, ali društvena diskriminacija i dalje ostaje glavni problem. Kako se navodi u Izvještaju u  kolovozu 2018. godine, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina vlade Republike Hrvatske provela je studiju prema čijim su rezultatima Romi najmarginalizovanija zajednica u zemlji, koja većinom živi izolirano. To je zajednica koja je osiromašena i bez pristupa osnovnoj infrastrukturi, obrazovanja ili zaposlenju.

Sukob pripadnika romske manjine u blizini Osnovne škole u zagrebačkom naselju Vukomerec bio je povod za  okupljanja građana koji su, pored ostalog, tražili iseljavanje romskih obitelji u tom području. Mediji su navedene događaje prenosili naglašavajući činjenicu da su u incident bile uključene osobe romske nacionalnosti što je rezultiralo negativnim portretiranjem čitave romske zajednice u Zagrebu, širenjem govora mržnje na medijskim portalima te stvaranjem neprijateljskog okruženja za život i integraciju pripadnika romske zajednice u cjelini, navodi se u Izveštaju.

Oko 20 posto građana živi u riziku od siromaštva. Nejednakosti između urbanih i ruralnih područja najviše pogađaju ugrožene i marginalizirane društvene skupine. Pristup socijalnim uslugama, tržištu rada, zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju otežan je osobama s invaliditetom, ženama, djeci i mladima.

Iako se Operativnim programom za romsku nacionalnu manjinu predviđa revizija Nacionalne strategije za uključivanje Roma i donošenje novog Akcijskog plana za njezinu provedbu, i tri godine nakon isteka Akcijskog plana još uvijek nije donesen novi niti je Nacionalna strategija revidirana, zaključuje se u Izveštaju.