Međunarodni dan borbe protiv nekažnjivosti zločina nad novinarima obilježava se 2. studenog, odlukom Opće skupštine Ujedinjenih naroda 2015. godine o usvajanju Rezolucije (A/RES/68/163) o sigurnosti novinara i pitanju nekažnjavanja. Dan je izabran u znak sjećanja na dvoje francuskih novinara koji su ubijeni 2013. godine, u gradu Kidalu u sjevernom djelu Republike Mali, u Africi. Oni su, nakon što su intervjuirali lidera MNLA, tuareške separatističke grupe, oteti, a zatim ubijeni. Njihova tijela pronađena su 12 km od grada Kidala.

UNESCO je izrazio zabrinutost zbog nekažnjavanja i iznio podatak da je u periodu između 2006. i 2017. godine ubijeno 960 novinara zbog dok su radili svoj posao. To znači da je u prosjeku svakog četvrtog dana jedan novinar izgubio život, a čak devet od deset počinitelja zločina protiv novinara nije kažnjeno.

Novinari širom svijeta svakodnevno se susreću s uvredama, prijetnjama i napadima uglavnom od strane vladinih dužnosnika, organiziranog kriminala i terorističkih skupina. Politički lideri često podstiču takva ponašanja prema novinarima, nazivajući ih neprijateljima naroda i izdajnicima, a nerijetko i zatvarajući ih ili vršeći pritisak koji rezultira otpuštanjem novinara. Mnoge vlade vrše nadzor i cenzuru kao dio nastojanja da uguše slobodne i nezavisne medije.

Hrvatsko novinarsko društvo (HND) smatra da je položaj novinara u Hrvatskoj izrazito loš. Zastupljeni su govor mržnje, uvrede, prijetnje te fizički napadi, a sve je to u svrhu zaplašivanja ili uništavanja ugleda novinara do mjere u kojoj će oni odustati od objektivnog izvještavanja. Unatoč brojnim zakonima, novinari koji profesionalno, savjesno i odgovorno obavljaju svoj posao najčešće su prepušteni sami sebi i vrlo često nemaju zaštitu nadležnih tijela. Trenutno se protiv novinara vodi preko 1160 sudskih postupaka za djela protiv časti i ugleda, na što Hrvatsko novinarsko društvo odgovara zahtjevom upućenim političkim i financijskim moćnicima da prestanu zloupotrebljavati tužbe kao sredstvo pritiska, već inzistira na procesuiranju nasilnika odnosno napadača na novinare.

Sustavi zaštite novinara vrlo su krhki, a učestali sudski progoni i donošenje osuđujućih presuda stvara sliku novinara kao neprijatelja naroda.

U još težem položaju se nalaze novinari u manjim sredinama koji su neposrednije izloženi napadima lokalnih moćnika koji nakon tog, vrlo rijetko budu izloženi sankcijama.  Kako navodi Kuća ljudskih prava, u Hrvatskoj je tokom 2015. i 2016. godine zabilježeno ukupno 75 slučajeva fizičkih i verbalnih napada na novinare. Na ozbiljnost situacije u Hrvatskoj upozorio je i Povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe Nils Muiznieks, naglasivši kako napadi na novinare moraju biti tretirani s posebnom ozbiljnošću, te da institucije moraju poslati jasnu poruku o neprihvatljivosti napada na novinare.

Porazan je i podatak Reportera bez granica, međunarodne nevladina organizacija sa sjedištem u Parizu koja zagovara slobodu tiska i medija, da je Hrvatska tek na 64. mjestu od ukupno 180 zemalja na njihovom indeksu slobode medija što za zemlju članicu Evropske unije nije prihvatljiva pozicija.

Na današnji dan, kao zajednica i kao neprofitni medij, ukazujemo na pravo da informiramo i  da budemo istinito informirani o novostima iz zemlje i svijeta, a da to za posljedicu nema ugrožavanje psihičkog i fizičkog integriteta novinara, te tražimo da se svi napadi na novinare sankcioniraju i tako pošalje poruka svima da su napadi na novinare neprihvatljivi u slobodnom demokratskom društvu.