Zanimljivosti ROMI.HR

Komemoracije u spomen na Holokaust Roma, i općenito povijest Roma, su prilika za povezivanje s Romima diljem Europe i pomak od njihovog identiteta kao žrtve do identiteta preživjelog. Ternype je odigrao ključnu ulogu prošle godine kada je postignuto da Europski parlament prizna 2. kolovoza kao Dan sjećanja na genocid nad Romima. Sada trebamo iskoristiti te komemoracije da bismo vratili naš glas i našu povijest.

Ovaj tjedan, u Auschwitzu Birkenau i Krakowu, Romi iz Mađarske, Francuske i Rumunjske koji su preživjeli Holokaust će se susresti s više od 300 mladih Roma i Romkinja da bi podijelili s njima svoja svjedočanstva i raspravili o načinima borbe protiv rastuće ksenofobije i nacionalističkog populizma u Europi. Previše je sličnosti između današnjih političkih trendova i atmosfere mržnje i straha koja je postojala 1930-ih godina, i koja je dovela do istrebljenja 300.000 – 500.000 Roma.

Vjerujemo da su Romi koji su preživjeli Holokaust u najboljoj poziciji da donesu zaključke i izvuku lekcije iz prošlosti nakon što se zagledaju u proživljenu prošlost u kojoj je nacistički režim odlučio izbrisati njihovo postojanje. Kroz sljedeće desetljeće ili dva i posljednja od ovih hrabrih duša neće više biti s nama. Polažemo nade u romske aktiviste koji bi trebali stvoriti moralni savez između mladih i preživjelih stradalnika, dok za to još ima vremena.

Foto/imdb, Julian McMahon kao Dr. Doom

Drugi kolovoza je prilika da se osigura da vlade priznaju činjenice iz povijesti Roma. Još uvijek postoje narativi o našoj vlastitoj prošlosti koji ukazuju na ušutkavanje, pogrešno interpretiranje ili zanemarivanje. U mojoj domovini, Španjolskoj, borim se da vlasti priznaju i daju javnu ispriku za činjenicu da su Katolička crkva i španjolska kraljevska kruna organizirale čin genocida nad španjolskim Romima u noći 29./30. srpnja 1749., poslavši 10.000 španjolskih Roma u zatvor i ubivši još stotine u sramotnim nastojanjima da se očuva takozvana nacionalna rasna čistoća.

Progon Roma u Španjolskoj je povijesna stvarnost. Između 1492. i 1979., u Španjolskoj je doneseno 2500 proturomskih zakona kojima je zabranjeno sve - od romskog jezika do tradicionalne romske odjeće i brakova između Roma i neroma. Vjerujem da znanstvenici trebaju istražiti ove činjenice i da o njima treba učiti djeca u školama.

Jedna od učinkovitih metoda za uključivanje mladih u ovu temu je otkrivanje iznenađujućeg broja romskih referenci u američkoj pop kulturi. Volim stripove otkada sam bio dijete, a mnogi od njih imaju glavne likove romskog podrijetla. Ti likovi koje su stvorili židovski crtači stripova između 1940-ih i 1960-ih, od kojih su mnogi bili i sami progonjeni, odigrali su ogromnu ulogu u mojem samoprihvaćanju toga da sam Rom.

U jednom od prvih stripova koje sam pročitao, X-Men Unlimited #2, naučio sam da je Magnetov pravi identitet Erik Lehnsherr. Erik je njemački Sint-Rom čija je obitelj ubijena u Auschwitzu. Kada se pojavio prvi X-Men film 2000. uvjerio sam svoju obitelj da pođe sa mnom u kino tako da mogu vidjeti snažnog romskog protagonista na velikom ekranu. Bili smo potišteni kada smo saznali da je 20th Century Fox odabrao bijeloputog glumca za ulogu Magneta, počišćenog od ikakvog traga romskog nasljeđa.  Dakle, čak i u pop kulturi, naš je identitet osporen.

Foto/imdb, Ian McKellen kao Magneto

Trenutno lobiram za to da se priznaju i učine vidljivim identiteti Roma ključnih strip likova u holivudskim adaptacijama. Na primjer, Doctor Doom, zlikovac koji je inspirirao Georgea Lucasa da stvori Dartha Vardera, je Rom iz Latverije – izmišljene nacije između Mađarske, Rumunjske i Srbije – čiji je cilj osvetiti progon njegovih ljudi. Richard John „Dick“ Grayson, prva inkarnacija Batmanovog vjernog pomagača Robina, je Rom koji govori romski, jezik romskog naroda. Ove sve karakteristike likova iz stripova bi trebale biti predstavljene i u filmskim ekranizacijama.

Pozadine koje stoje iza likova poput ovih koje sam naveo mogu mijenjati način na koji mladi Romi sagledavaju svoje identitete, tj. može pomoći da ih sagledaju na pozitivan način. Ti likovi nisu žrtve, nego snažni likovi koji su predodređeni da ostave trag u svijetu. Istovremeno, europska društva moraju osigurati da mladi dobiju prostor u kojem mogu ostvariti svoj utjecaj kroz priznavanje povijesti progona Roma i doprinosa koje su Romi napravili u mainstream kulturi.

Povijest Roma je daleko od nečega što bi bilo irelevantno za naše trenutne izazove, to su povezane stvari. I uistinu, naša povijest prikazuje našu snagu kao kulturu koja je preživjela desetljeća nemilosrdnih nedaća, a danas je ponovno spremna podići se.

*Tekst je izvorno objavljen pod nazivom "How Pop Culture Can Help Roma See Themselves as Survivors" te je preuzet s portala www.opensocietyfoundations.org