Print
6. 1. 2018.
Badnje vecer 1 BOŽIĆ BARANJSKIH ROMA
BOŽIĆ BARANJSKIH ROMA

Maj bune sara la svnt Badnjak, s ni d dragul Dumnizev mult nurok, s snntate, s nov sau kupiji noste sajem nurok s blagoslov dla Dumnizev, s nji de banj mult sajem uvjeka blagoslov dla dragu Dumnizev. Ku nurok s ku snnatate lam dstiptat ku nurok s ku snntate s ni lase.

Dobro večer na sveti Badnjak, da nam dragi Bog da puno sreće i zdravlje, i nama i našoj djeci, da imamo sreće od dragoga Boga, da nam podari zdravlje, sreću i puno novca i da imamo Božji blagoslov. Sa srećom i zdravljem smo ga dočekali, sa zdravljem i srećom da nas i ostavi!

Autor: Bogoljub Petrović

U Baranji živi velika romska zajednica. Jedna od najvećih u Republici Hrvatskoj. Riječ je o Romima Bajašima čiji se identitet u značajnom dijelu, a i ime zasnivaju na jeziku koji govore. Jezik je to koji su Romi Bajaši donijeli sa sobom došavši na područje Baranje i druga područja u Republici Hrvatskoj sa područja današnje Rumunjske. Romi su se, došavši na Balkan u najvećom broju u XIV. i XV. stoljeću s područja današnjem Turske, naselili u najvećem broju upravo na području današnje Rumunjske. I sada je Rumunjska država s najvećim brojem Roma u Europi, a procjene broja Roma idu do 2,5 milijuna. Više Roma živi samo u Republici Turskoj.

Živeći stoljećima na području Rumunjske veliki broj romskih obitelji bio je u statusu robova bez osobne slobode pa i bez slobode da govore materinji romski jezik. Živeći u vrlo teškim okolnostima i radeći najteže poslove veliki broj Roma u Rumunjskoj prestao je govoriti romski i počeo govoriti rumunjski jezik tog vremena. Kada je pod pritiskom novog vremena i Rumunjska vratila slobodu Romima robovima to je uključivalo i slobodu kretanja, koju su brojne romske obitelji iskoristile da se presele na zapad, u područje panonske ravnice. Tako su u Baranju, na tadašnji teritorij Mađarske, doselile i romske obitelji koje su se naselile u više naselja na području Baranje i u značajnom broju žive tu i danas. Romi su zadržali rumunjski jezik iz XIX. stoljeća i u novoj domovini i govore ga i sada nazivajući jezik bajaškim i sebe Bajašima. Prema procjenama bajaških udruga Bajaši čine više od 75% cjelokupnog Romskog stanovništva koje danas živi u Republici Hrvatskoj.

Uz jezik, Romi koji su prije živjeli u Rumunjskoj, preuzeli su od Rumunja i pravoslavno kršćanstvo i donijeli ga sa sobom kada su se naselili u Baranji. Kako su, za razliku od Roma Bajaša u Međumurju i nekim drugim područjima, Romi Bajaši u Baranji živjeli zajedno s pravoslavnim Srbima zadržali su pravoslavnu vjeru i julijanski kalendar .

Po julijanskom kalendaru Božić je 7. siječnja, a Badnji dan uoči Božića 6. sječnja, i prema tom kalendaru Romi Bajaši u Baranji i više drugih krajeva Hrvatske dočekuju i proslavljaju najradosniji kršćanski blagdan – Božić.

PRIPREME ZA BOŽIĆ

Pripreme za Badnji dan i Božić počinju mjesec i više dana ranije. Prvi prioritet većini obitelji je zaraditi dodatna sredstva kako bi se Božić dočekao i proslavio bogatom trpezom. Romi su veseo narod i vole slaviti. A slavlje uz muziku podrazumijeva i bogat izbor hrane i pića. Posebno je to značajno brojnim romskim obiteljima koji tokom godine nemaju mogućnost kvalitetno se hraniti pa se posebno trude da bar za najveće praznike osiguraju dovoljno novca za nabavu hrane i pića.

Nekoliko dana prije Božića romske kuće u Baranji se detaljno čiste i spremaju. Vrlo je to važan posao i svi se jako trude da kuće budu čiste i spremne za proslavu Božića. Običaj je i da se pripreme pokloni. Obično su to pokloni za najmlađe jer rijetko romske obitelji imaju dovoljno novca da svi ukućani dobiju poklone, ali se uvijek nađe nešto novca da djeca dobiju neki poklon za Božić. Prethodnih dana pripremaju se i kolači koje domaćica prirema prema starim receptima. Kolači se pripremaju prije Badnjeg dana i zbog posta jer bi ih bilo teško pripremiti ne kršeći post, a još teže postići da djeca ne uzmu malo ako bi ih domaćice pripremale na sam Badnji dan.

BADNJI DAN

Badnji dan, 6. sječnja, vrlo je važan dan u obiteljima baranjskih Roma. Na taj dan muškarci u romskim obiteljima uređuju dvorišta svojih kuća. Pored dvorišta čiste se i staje i drugi objekti u kojima se nalaze domaće životinje. Dodatno je to važno obzirom da se tokom proslave Božića tri dana ne obavljaju bilo kakvi teži odnosno grublji poslovi. Muškarci također pripremaju i zalihu drva za ogrijev za naredna najmanje tri dana

Badnji dan je dan posta. Držeći se tog običaja u romskim obiteljima se na Badnji dan priprema tradicionalni fiš paprikaš. U Baranjskim romskim obiteljima za pripremu fiša se uglavnom koristi riječna riba šaran. Fiš pripremaju domaćice nakon što su detaljno očistile svoje kuće i pripremile sve što im je potrebno za naredna tri dana proslave Božića. Tada se u romskim kućama koriste posebni, ručno rađeni, tradicionalni stolnjaci. Tradicija je da se očišćena riba šaran stavlja kuhati u 18 sati i kuha na laganoj vatri 45 minuta, a nakon toga se skloni s vatre. Nakon što je fiš gotov domaćin obilazi cijelu kuću da provjeri da li je sve spremno za proslavu Badnje večeri.

Na stol se stavlja i mlada, nedavno proklijala, pšenica. Tu pšenicu domaćica sije uoči Božića, 17. prosinca, na dan Svete Varvare (Barbare). Na njen dan se kuva varica – kuvana pšenica iz vjerovanja da kuvanje varice osigurava da obitelj Božić dočeka u miru i slozi.

Domaćin oko 19 sati, na Badnje veče, izlazi na dvorište gdje ga čeka ranije pripremljena slama. Domaćin slamu unosi u tri navrata. Prvi put domaćin uzima onoliko slame koliko može primiti s obje ruke te prilazi ulaznim vratima obiteljske kuće. Domaćica mu otvara vrata, a domaćin izgovara slijedeći blagoslov:

Maj bune sara la svnt Badnjak, s ni d dragul Dumnizev mult nurok, s snntate, s nov sau kupiji noste sajem nurok s blagoslov dla Dumnizev, s nji de banj mult sajem uvjeka blagoslov dla dragu Dumnizev. Ku nurok s ku snnatate lam dstiptat ku nurok s ku snntate s ni lase.

Dobro večer na sveti Badnjak, da nam dragi Bog da puno sreće i zdravlje, i nama i našoj djeci, da imamo sreće od dragoga Boga, da nam podari zdravlje, sreću i puno novca i da imamo Božji blagoslov. Sa srećom i zdravljem smo ga dočekali, sa zdravljem i srećom da nas i ostavi!

Riječi blagoslova za domaćinom ponavlja i domaćica i ostali ukućani. Kada domaćin prvi put unese slamu domaćica uzima jednom rukom dio slame i stavlja je na stol. Na tu slamu stavljenu na stol stavlja se novac. Na stol se prethodno stavlja i sjeme žitarica, orasi, suhe šljive, jabuke i drugo voće. Na stol se postavlja i božićna pogača, ukrašena s simboličnim ukrasima i figuricama napravljenima od tijesta.

Domaćin postupak unosa slame u kuću ponavlja tri puta i nakon što je u tri navrata unio svu pripremljenu slamu u kuću, domaćin klekne pored stola na slamu koju je unio, pomoli se i zapali jednu svijeću za zdravlje i sreću obitelji, a drugu svijeću zapali svetom Badnjaku za sve što im je podareno. Kao pripadnici pravoslavne vjere i baranjski Romi koriste isključivo prirodne, žute, voštanje svijeće koje domaćin ranije kupi u Crkvi.

Nakon što se pomole i zapale svijeće domaćica stavlja dolje na slamu široku dasku oblikovanu kao sto i na njoj se postavlja pribor za jelo i posna večera rj. kuhana riba – fiš paprikaš. Prije večere domaćin i ostali odrasli ukućani nazdrave. Nakon toga svi sjedaju. Domaćin prvi počinje jesti, a nakon toga cijela obitelj zajedno večera posni fiš.

Poslije večere se u kuću unosi bor. Domaćin pri tom pazi da vrh bora mora biti naprijed pri unošenju. Nakon što se bor postavu na odgovarajuće mjesto u kući najmlađi ukućani kite. Bor se tradicionalno kitio sušenim voćem i slatkišima, a u novije vrijeme se uglavnom kiti ukrasima koji su industrijski proizvedeni i kupljeni i raznim ukrsnim svjetlima i slično. Dok se bor kiti domaćica i druge žene u obitelji pospremaju sve nakon večere.

Kada se kićenje i raspremanje poslije večere završi obitelj ponovo sjeda i domaćin počinje pričati stare priče. Priče su to koje su se u romskim obiteljima prenosile od koljena do koljena i bile su neka vrsta govorne, ne zapisane, povijest obitelji i romskog naroda.

Tradicija je da se u noći od Badnjeg dana na Božić vatra u kući ne smije ugastiti, pa o tome brinu svi ukućani na smjenu, a najviše domaćica i domaćin.

BOŽIĆ

Prema pravoslavnoj tradiciji dolazak Božića se obilježava službom jutrenja koje se u crkvama održavaju u ponoć ili rano ujutro. Na ta boglosluženja obično odlaze muškarci. Nakon povratka iz Crkve završava post i servira se pripremljena hrana i piće. Djeca odlaze čestitati Božić u susjedstvo. Svi s nestrpljenjem očekuju tko će prvi ući u kuću jer ta osoba po tradiciji dobija naziv položnik i važna je svakoj obitelji u svečanosti slavljenja Božića. Djecu položnike domaćin dariva novcem, a u stara vremena uglavnom sušenim voćem i slatkišima.

Tradicija je baranjskih Roma da domaćin na sam dan Božića (prvi dan Božića) ne napušta svoje domaćinstvo već ostaje u krugu svoje porodice. Dan je to koje obitelji provode na okupu i zajedno ručaju božićni ručak.

Drugi dan Božića, obično uz prethodno najavu ili raniji dogovor odlazi se obiteljski u posjetu i čestitanje Božića rodbini i bliskim prijateljima. Treći dan Božića je dan Svetog Stefana prvomučenika. Taj dan posebno obilježavaju one obitelji koje imaju Slavu, a i  drugi ga obilježavaju uzajamno se posjećujući.

Prilikom tih posjeta i čestitanja domaćini časte svoje goste hranom i pićem koju su pripremili za proslavu Božića. Vrijeme je to opuštenosti i dobrog raspoloženja, a uz hranu i piće druži se i uživa i uz bogatu romsku muzičku tradiciju koja je posebno bogata i vrlo kvalitetna upravo kod baranjskih i bačkih Roma.

ISPRAĆAJ BOŽIĆA

Nakon trodnevne proslave Božića, četvrti dan 10. siječnja, običaj je da se domaćica najranije probudi, još prije svitanja kako bi iznijela slamu iz kuće. Prilikom iznošenja slame domaćica izgovara blagoslov:

Sa srećom i zdravljem smo dočekali, sa srećom i zdravljem da nas ostavi i da još dugo godina dočekujemo!

Nakon što se iznese slama iz kuće, sama kuća se čisti nakon slavlja. Djeca skidaju nakit s bora i pri tom se slade voćem i slatkišima koji su visili na boru ako je bor bio tradicionalno kićen. Domaćin iznosi bor iz kuće i prvi mu je posao, nakon tri dana u kojima nije bilo dopušteno obavljati poslove, da očisti staju i druge prostore u kojima su domaće životinje. Tim čišćenjem kuće, gospodarskih objekata i dvorišta završava proslava Božića baranjskih Roma Bajaša.