Print
6. 12. 2017.
INDUSTRIJA I HOLOKAUST
Foto/Buchenwald Memorial (na slici: Tehnički odjel tvrtke Topf & sinovi, 1940.)
INDUSTRIJA I HOLOKAUST

Do kraja listopada 2017. u Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau bila je otvorena izložba „Industrija i Holokaust. Topf & sinovi: graditelji peći u Auschwitzu“. Ona prikazuje ulogu tvrtke Topf & sinovi u provođenju nacističkog plana istrebljenja. Ta je tvrtka gradila krematorije i ventilacijske sustave za plinske komore za Auschwitz-Birkenau, Mauthausen, Buchenwald i druge nacističke logore. Bila je to najveća od 12 tvrtki koje su izrađivale takve naprave.

Autorica: Bibijana Papo

Izložba sadrži mnoge dokumente koji pokazuju kako je pomoć običnih Nijemaca bila neizostavnim dijelom provedbe državno ograniziranog masovnog ubojstva. Erfurtski inženjeri bili su 'inženjeri smrti': izrađivali su peći i tehnologiju potrebnu za učinkovito izvršenje masovnih ubojstava. Zaposlenici tvrtke proveli su mjesece rada kako bi usavršavali peći, uz odlaske u logore radi promatranja načina rada sustava, čime su postali svjedoci ubojstava.

Topf & sinovi osnovana je 1878. u Erfurtu, Njemačka. Izrađivali su sustave grijanja i opreme za proizvodnju piva i slada, a potom i silose, dimnjake, spalionice za komunalni otpad te krematorije.

U Erfurtu, bivšoj upravnoj zgradi tvrtke Topf & sinovi, tj. 'graditelja peći u Auschwitzu', danas se nalazi memorijalni centar. Tvrtka nasljednica je bankrotirala 1996. godine, a prostorije tvrtke su bile neiskorištene nekoliko godina te je to mjesto skvotirano. Godine 2011. država Tiringija upravo je na tom mjestu otvorila stalnu izložbu o sudjelovanju te tvrtke u Holokaustu, koja je ove godine privremeno bila postavljena u Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau.

MJESTO SJEĆANJA

Povjesničarka Annegret Schüle iz Memorijalnog centra Buchenwald predvodila je istraživanje na temelju kojeg je 2005. u Židovskom muzeju u Berlinu otvorena izložba „Topf & sinovi: graditelji peći u Auschwitzu“. Nekoliko godina kasnije, krajem 2011., na mjestu bivše tvrtke u Erfurtu je otvoreno mjesto sjećanja, što su podržale i državna i savezna vlada. Kao jedini muzej na području Europe smješten na mjestu bivše tvrtke koji informira posjetitelje o sudjelovanju privatne tvrtke u ubojstvima počinjenim u nacističkim logorima, to je mjesto kao neizostavan dio uključilo sadržaje o pitanjima etičnosti u poslovanju te povredi ljudskih prava. U sklopu te institucije nalazi se i obrazovni centar namijenjen poučavanju mladih o Holokaustu i ulozi njemačke industrije u provedbi genocida.

Otvaranje memorijalnog centra posebno je bilo značajno za preživjele logoraše, kao i obitelji ubijenih. Preživjela zatočenica Auschwitz-Birkenau logora Eva Pusztai iz Budimpešte izjavila je:

„Povezana sam s tvrtkom Topf & sinovi zbog smrti 49 članova moje obitelji, uključujući moje roditelje i jedanaestogodišnju sestru. Oni su svi spaljeni u pećima Topf & sinovi... Nešto što sam željela je ovdje napravljeno, i to na način na koji ja želim o tome govoriti.“

U Erfurtu je, na mjestu sjedišta bivše tvrtke Topf & sinovi postavljena i spomen-ploča na kojoj stoji:

Poštovanje ljudskog dostojanstva je odgovornost svakog pojedinca. Sa sviješću o toj činjenici, Grad Erfurt se sjeća, ovdje, na mjestu sjedišta tvrtke, njemačkih poduzetnika i inženjera koji su sudjelovali u nacističkim zločinima protiv čovječnosti. Oni su strahote tretirali kao normalnost. U sjećanje na žrtve Buchenwalda, Dachau, Mauthausen, Gusen, Mogiljev, Gross-Rosen, Auschwitz glavni logor i Auschwitz-Birkenau.

ODGOVORNOST ZA POČINJENO

Za vrijeme Drugog svjetskog rata tvrtku su vodili braća Ludwig i Ernst Wolfgang Topf. Prvi od dvojice braće počinio je samoubojstvo popivši cijanid u svibnju 1945. Naslutivši da bi mogao biti uhićen zbog suradnje s nacistima, odlučio je prekinuti svoj život, ostavivši pismo u kojem tvrdi da su on i njegov brat nedužni.

Ernst Wolfgang Topf, od kraja 1945. živio je u Njemačkoj, u američkoj okupacijskoj zoni. Već 1951. osnovao je novu tvrtku za izradu krematorija i spalionica otpada koja se nije pokazala uspješnom. U javnosti je bio obilježen zbog suradnje s nacistima. Ipak, nije priznavao krivnju. Bio je pod istragom neposredno poslije završetka rata. Taj spis bio je na sudu zbog njegove uloge u Holokaustu, no optužnica nikada formalno nije podignuta. Umro je 1979. u njemačkom gradu Brilonu.

Kurt Prüfer, stariji inženjer, koji je osmišljavao peći, prvi je puta uhićen 1945., a drugi puta 1946. zajedno s inženjerima Fritzom Sanderom, Karlom Schultzeom i Gustavom Braunom. Sander je umro od srčanog udara 1946., par tjedana nakon uhićenja. Tijekom ispitivanja je tvrdio da je njegova dužnost bila pomoći sa svojim stručnim znanjima kako bi Njemačke pobijedila u ratu. Preostala tri inženjera ostala su u pritvoru u Njemačkoj i SSSR-u, gdje su 1948. osuđeni na 25 godina robije u ruskom radnom logoru. Prüfer je preminuo 1952. od srčanog udara u zatvoru, dok su Braun i Schultze pušteni na slobodu 1955. godine.