Fokus ROMI.HR

Bajaši su jedna od romskih zajednica rasprostranjenih u Srbiji, Hrvatskoj, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini i Bugarskoj, dok manji broj živi u Sjevernoj Makedoniji, Grčkoj, Ukrajini, Slovačkoj i Sloveniji.

Pripadnici bajaške zajednice ne govore romski jezik; većina njih su dvojezični (govore bajaški i lokalni jezik) ili su izvorni govornici lokalnih jezika. Važno je naglasiti da bajaški jezik nije dijalekt romskog niti je s njim povezan. Romski pripada indijskim jezicima, dok je bajaški blizak rumunjskom jeziku (kako bi se izbjegla zabuna, rumunjski je jezik koji se govori na području današnje Rumunjske). Neki lingvisti smatraju bajaški „arhaičnim rumunjskim”. Izvorno su Bajaši bili prisiljeni naseliti se u području planinskog lanca u Transilvaniji (danas u Rumunjskoj), gdje su bili držani kao robovi, odakle su se kasnije širili u druge dijelove Europe.

U Hrvatskoj Bajaši uglavnom žive u Međimurskoj županiji (u mjestima Pribislavec, Čakovec i Kotoriba) te u Baranji (Darda, Beli Manastir i Torjanci). Važno je istaknuti da je bajaški drugi najčešći jezik među Romima u tim područjima, nakon hrvatskog (prema istraživanju „Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: identitet, socijalna distanca i iskustvo diskriminacije” autora N. Rašića, D. Lucić, B. Galić i N. Karajića). 

Varijanta bajaškog jezika koja se govori u Hrvatskoj slabo je istražena među lingvistima i etnolozima. Najznačajnije djelo objavio je 1996. godine rumunjski dijalektolog Nicolae Saramandu. On je također sastavio korpus od 33 teksta, koji uključuju fonetski transkribirane razgovore s lokalnim govornicima. Ipak, istraživanja bajaškog jezika u Hrvatskoj i dalje nedostaju, iako Bajaši čine veliku većinu romske populacije u Hrvatskoj.

Na temelju poddijalektalnih obilježja bajaškog jezika govornici se identificiraju kao Munteni (uglavnom u Baranji) ili Ardeleni (uglavnom u Međimurju). Osim geografskog čimbenika, prisutan je i kulturni — Munteni su uglavnom pravoslavci, dok su Ardeleni katolici. Podjela Munteni–Ardeleni ponajprije je jezična: u govoru Ardelena dolazi do nestanka početnog „v” (npr. órbă u odnosu na rum. vorbă ‘riječ’); Munteni su očuvali imperfekt (prošlo nesvršeno vrijeme), dok su mnogi bajaški govori izgubili većinu prošlih vremena; kod Ardelena se arhaični oblik neodređenog člana koristi znatno rjeđe nego kod Muntena. Razlike između govora u Baranji i Međimurju nisu brojne, ali su vrlo indikativne, jer bajaški zapravo predstavlja skup varijanti istog jezika koje se znatno razlikuju ne samo među državama nego i među regijama.

Velik problem predstavlja činjenica da bajaški učenici ne uče svoj jezik u školama. Najčešće ga koriste samo kod kuće, u obitelji, pa ne razvijaju vještine pisanja i čitanja na bajaškom, budući da školski kurikulum to ne predviđa. Bajaški već pati od nedostatka pisanih tekstova i nastavnih materijala, no trenutačna situacija ipak potiče određene pozitivne promjene.

Unatoč tome, pojedini istraživači, aktivisti i nevladine organizacije počeli su posvećivati više pažnje bajaškom jeziku. Jedan noviji primjer jest priručnik za učenje bajaškog rumunjskog te bajaško-rumunjsko-hrvatski rječnik s oko 300 riječi, koje je izradio Petar Radosavljević, profesor na Sveučilištu u Zagrebu. U Međimurju su organizirane i radionice osnovnog bajaškog jezika za nastavnike koji rade s bajaškim učenicima, barem prema navodima lokalnih medija.

Unatoč dugotrajnoj prisutnosti i posebnoj jezičnoj baštini, Bajaši su i dalje nedovoljno zastupljeni u znanstvenim istraživanjima i obrazovnim sustavima. Nedostatak institucionalne podrške doveo je do slabljenja pismenosti na bajaškom jeziku među mlađim generacijama, osobito u Hrvatskoj. Ipak, noviji napori pojedinaca i lokalnih zajednica pružaju nadu za kulturnu i jezičnu revitalizaciju. Inicijative poput obrazovnih priručnika i radionica za nastavnike ukazuju na rastuću svijest o potrebi očuvanja i podrške bajaškom identitetu, kako bi se osiguralo njegovo očuvanje unatoč povijesnim i društvenim izazovima.

Ako želite saznati više o Bajašima ili njihovu jeziku, možete se konzultirati sa sljedećim izvorima, korištenima pri pisanju ovog teksta:

Annemarie Sorescu Marinković, The Bayash in Croatia: Romanian Vernaculars in Baranja Međimurje

Nikola Rašić, Danijela Lucić, Branka Galić, Nenad Karajić, Roma Inclusion in the Croatian Society: Identity, Social Distance and the Experience of Discrimination.

Iva Varga, Teaching English as the Third Language: The Case of Young Boyash Romanian Speakers in Croatia.