Fokus ROMI.HR

Romi su se počeli naseljavati u zemljama Sovjetskog Saveza, uključujući Azerbajdžan, počevši od 17. stoljeća. Uzimajući u obzir pristup sovjetske ideologije prema različitim etničkim skupinama, nije teško pretpostaviti kakva je bila njihova politika prema etničkim manjinama. Netolerancija i represije sedamdesetogodišnjeg totalitarnog sovjetskog režima prema različitosti uključivale su i romski narod. Sve odluke donosile su se na razini cijelog Sovjetskog Saveza – pa tako i u Azerbajdžanu.

U početku su Romi klasificirani kao klasa potlačena od strane carske vlasti. Čini se da su boljševici bili pod utjecajem romskog kolektivizma. Ipak, nisu shvatili da Rome ne mogu kontrolirati strogom politikom. Uvidjevši da je nova ideologija strana Romima, boljševici su ih odmah proglasili antisocijalnim i „nepouzdanim elementima“ te započeli sveobuhvatnu borbu protiv njih.

Romi, prepoznati kao nomadski narod indijskog porijekla, smatrani su nacionalnom manjinom, a 1926. godine Vijeće narodnih komesara donijelo je posebnu odluku o načinu života Roma, ali se, naravno, ta odluka nije mogla u potpunosti provesti. Osoba bez ovog važnog dokumenta nije imala nikakve šanse dobiti pomoć države, uključujući bonove za hranu. Tridesete godine prošlog stoljeća bile su obilježene strašnom glađu u SSSR-u. Svi gradovi podijeljeni su na „zatvorene“ i „otvorene“ zone. Po pravilu, Romima je bilo zabranjeno naseljavanje u „zatvorenim“ zonama, velikim gradovima. Sudbina Roma koji se nisu pridržavali tih ograničenja bila je tužna, kao i kod drugih etničkih manjina. Započela su masovna protjerivanja i zatvaranja u logore. Romi (mnogi od njih imućni) slani su u radne logore, a njihova imovina bila je konfiscirana. Kasnije su pokrenute i antireligijske mjere, tiskane su brošure o opasnostima religije. Ipak, Romi nisu napustili svoje običaje, način života niti vjeru.

U tridesetim godinama prošlog stoljeća, u Azerbajdžanskoj SSR, mnogi Romi bili su represirani i prognani u Sibir, kao i u određene regije Azerbajdžana. Prema odluci Vijeća narodnih komesara SSSR-a od 17. prosinca 1936. godine, br. 2123-420ss, "osobe koje su bile represirane zbog kontrarevolucionarnih zločina, dezerteri i kriminalci, zajedno s članovima svojih obitelji", deportirane su iz Azerbajdžanske SSR u Kazahstansku SSR. Nije jasno koliko je među deportiranima bilo Roma, jer dokumenti spominju Armene, Turke (568 obitelji) i Kurde (553 obitelji). Međutim, navodi se da je među deportiranim Turcima bilo i Roma.

Izvorno Rom i islamski vjerski vođa i učitelj, Hasan Kamal oglu Nijazov, rođen 1881. godine, 1939. godine je objavio bukvar pod nazivom „Məktubi“ na domarskom jeziku, pisan latinicom, za obrazovanje romske djece. Bukvar se koristio sve dok autor nije uhićen 1942. i deportiran u Iran.

Romi koji su migrirali u gradove nadali su se boljem životu i zaposlenju. Dok su se neki bavili tradicionalnim zanimanjima poput prosjačenja i gatanja, drugi su prihvatili pravila nove vlasti i zaposlili se u tvornicama. Upoznali su se s „poštenim radom“ u velikom broju, a osnovani su čak i romski kolhozi (kolektivne farme).

Kao dio Staljinovih represija, Romi koji su živjeli na Južnom Kavkazu deportirani su u Kazahstan od 1936. godine, ali je ta odluka o deportaciji opozvana 1956. godine. Tada je premijer SSSR-a Nikita Hruščov izdao naredbu o naseljavanju Roma. Posljedično, tijekom 1950-ih i 1960-ih, Romi koji su govorili kurdskim jezikom počeli su dolaziti u Azerbajdžan iz Kazahstana, predstavljajući se kao Kurdi. Romi uglavnom žive u regiji Jevlah, kao i u Bardu, Gojčaju, Agsuu, Agdašu, Šamahi, Zakatali i Hačmazu.

U sklopu tog procesa, sovjetska vlast gradila je kuće i dodjeljivala ih Romima. Do 1970-ih, Romi nisu bili regrutirani u vojsku; tek od 1970-ih počeli su biti pozivani na služenje vojnog roka u sovjetskim oružanim snagama. U nastojanju da izbriše romski identitet, sovjetska vlast poduzimala je mjere poput upisivanja "Azerbajdžanac" u rubriku za nacionalnost u njihovim putovnicama. Posebno tijekom 1970-ih, Romi su se postupno prebacivali s tradicionalnog nomadskog načina života na sjedilački. Tijekom sovjetskog razdoblja, Romi su imali stalno zaposlenje kao seoski stanovnici na kolektivnim farmama, dok su gradski Romi uglavnom radili u niskokvalificiranim zanimanjima. Krajem 1980-ih, mnoge Romkinje počele su se baviti trgovinom odjećom i kozmetikom, koja je tada bila vrlo ograničena.

Prema popisu stanovništva iz 1970. godine, u Azerbajdžanu je registrirano 843 Roma. Tijekom 1960-ih, 100-120 romskih obitelji doselilo se u Azerbajdžan, ali prema popisu iz 1989. godine, registrirano je 145 Roma.

Kao što možemo vidjeti, i Romi su bili među onima koji su bili potlačeni pod sovjetskom ideologijom. Međutim, proces njihove adaptacije bio je narušen Prvim karabaškim ratom koji je krajem 1980-ih izbio između Azerbajdžana i Armenije.