Fokus ROMI.HR

Tijekom mandata predsjednika Nicolasa Sarkozyja broj prisilnih deložacija iz divljih naselja u kojima žive Romi se povećao. Tijekom predsjedničke kampanje 2012. godine, François Hollande obećao je smanjiti postotak onih koji žive na niskom standardu stanovanja i raditi na uključivanju Roma u francusko društvo.

Jedino rješenje koje aktualni francuski predsjednik Hollande, koji pripada lijevom krilu, nudi za Rome jest deložacija. Može se reći da prisilne deložacije Roma postaju „sustavnom nacionalnom politikom“. Godine 2014. broj prisilnih deložacija udvostručio se u odnosu na 2012. godinu. Organizacije za zaštitu ljudskih prava zabilježile su da je broj istjerivanja veći tijekom Hollandova nego Sarkozyjeva mandata.

U isto se vrijeme u francuskoj široj javnosti stvara dojam da se ne može učiniti ništa, već samo isključiti Rome. Premijer Manuel Valls rekao je 24. rujna 2013. godine na državnom radiju da se Romi ‘ne bi trebali uključivati u Francusku’ jer je njihov životni stil suprotan životnom stilu Francuza.

SKRIVANJE PROBLEMA

U Francuskoj se riječ Rom odnosi na migrante koji su došli iz Rumunjske i Bugarske. Policija Rome deložira jer žive ilegalno, a često navode kako to čine i zato što Romi žive životom koji je u suprotnosti s načinom života Francuza.

Fokusiranje na nemogućnost uključivanja Roma u francusko društvo način je skrivanja zapravo složenije situacije: problema lošeg stanovanja u Francuskoj, koji je glavni problem Roma i drugih ranjivih društvenih skupina. Sirotinjske četvrti nestale su 1970-ih godina i ponovno se pojavile nakon pada Berlinskog zida.

U sirotinjskim četvrtima živi 15 000 ljudi, a 132 takve četvrti su u Parizu i okolici. Sirotinjske četvrti koje su razrušili buldožeri dom su romskim migrantima, ali i Rumunjima, Bugarima, beskućnicima i izbjeglicama. U izvješću francuskog pravobranitelja stoji:

Ako su romski migranti ponekad prisiljeni da lutaju ili često mijenjaju mjesto stanovanja, to je isključivo zbog opasnosti ili administrativnih prepreka vezanih uz njihovu jako nesigurnu socijalnu situaciju, koja je bliža beskućnicima nego putnicima (franc. gens du voyage), s obzirom da nemaju pravo potraživati ništa na temelju nomadske prirode svojega životnog stila. Od 15 000 Roma koji žive u sirotinjskim četvrtima, 80 % njih deložirano je prošle godine. Dana 5. veljače 2016. godine Romi su protjerani sa zemljišta koje se nalazi u Epinay sur Seineu – predgrađu Pariza, i to 48 sati nakon što su istjerani iz centra Pariza.

Iako je legitimno da vlasnik posjeda prekine ilegalno okupiranje svog posjeda i preuzme kontrolu nad njime, deložacija se mora napraviti legalno. Deložacija mora imati dobro formuliran i legitiman cilj. Štoviše, deložacija ne smije biti sinonim za protjerivanje iz cijele nacionalne zajednice. Dana 11. rujna 2012. Francusku je osudio Europski odbor za socijalna prava zbog izostanka pravne zaštite osoba u sirotinjskim četvrtima te zbog prijetnji deložacijama.

KRŠENJA PRAVA DJECE

Nedugo nakon što je došao na vlast, već 26. kolovoza 2012., Manuel Valls objavio je okružnicu. Svrha okružnice bila je da se potaknu javne vlasti da planiraju i podupru operacije koje se provode s ciljem evakuacije ilegalnih kampova. Manuel Valls zatražio je od javnih vlasti da osiguraju kontinuitet u ostvarivanju prava stanovnika (obrazovanje, zdravstveno osiguranje, itd.) i pronađu rješenja za stanovanje, posebice za ranjive skupine ljudi (djecu, trudnice), nakon deložacije.

Stavke iz ove okružnice još nisu provedene, kao što nisu ni alternativne mjere smještaja. U kolovozu 2015. prisilno je iseljeno stanovništvo najstarije sirotinjske četvrti u Francuskoj u La Courneuveu. Samo je za 10 od 200 obitelji ponuđen novi dom.

Nacionalnim planom za prevenciju širenja sirotinjskih četvrti koji je 2014. objavilo ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja dopušteno je da se presele 63 obitelji odnosno 2 % stanovništva sirotinjskih četvrti. Koji je smisao politike uključivanja Roma ako se ne traži dugotrajno rješenje? Ovakva politika odražava druge namjere, a one su da se stanovništvo održi u situaciji u kojoj je prisiljeno lutati.

Godine 2015. deložirano je više od 11 000 Roma. Tako je ovaj društveni problem samo premješten s jedne na drugu lokaciju, a obitelji žive u sve većoj neizvjesnosti. Protjerivanja uništavaju bilo kakvu šansu za društveno uključivanje. Takve radnje krše ljudska prava i mogućnost nastanjivanja u Francuskoj. Od 15 000 ljudi, njih 5000 su djeca.

Nakon svakog protjerivanja djeca ostaju bez svih veza sa školom. Zeid Ra'ad Al Hussein, visoki povjerenik za ljudska prava UN-a, tvrdi da ta protjerivanja krše prava djece. Rad institucija, civilnog društva i lokalnih vlasti, koje su davale podršku stanovništvu stalno izloženom zdravstvenom riziku, uključujući i rizik od dobivanja tuberkuloze, onemogućen je zbog stalnih prisilnih deložacija i oni ne mogu davati dalje potporu za suzbijanje tuberkuloze...

Naposljetku, moramo se prisjetiti da se deložacije mogu dogoditi i zimi, dok je hladno. U Francuskoj se ljude ne deložira od 1. studenog do 31. ožujka, ali to se pravilo ne odnosi i na deložacije iz sirotinjskih naselja.

​

Izvor www.errc.org - "U prvih par mjeseci 2014. deložacije su se nastavile. Skoro 3000 osoba je nasilno izbačeno iz domova za vrijeme hladnoća, snijega, vjetra i kiša."

NEDOSTATAK POLITIČKE VOLJE

Suočen sa svime ovime, Zeid Ra'ad Al-Hussein javno je osudio svjestan izbor kaznenih i destruktivnih politika koje se primjenjuju na Rome. Prema francuskoj mreži „Romeurope National Human Rights Collective“, koja se bavi pitanjima ljudskih prava, 30 do 40 milijuna eura potrošeno je u 2014. na 138 prisilnih deložacija.

Sredstva potrošena na učinkovito uključivanje i stabilizaciju romske zajednice ne mogu se s time ni usporediti. Tako se Francuska opredijelila na isključivanje Roma.

Prvi korak, što je zatražilo već nekoliko organizacija, bio bi da se ljudima dopusti da žive u sirotinjskim četvrtima kako bi imali utočište na nekome stalnom području. Više lokalnih vlasti pokušalo je udovoljiti zahtjevima organizacija. Na primjer, u veljači 2016., regija Prefet of Ile-de-France (koja uključuje i grad Pariz) razvila je strategiju s ciljem poboljšanja životnih uvjeta ljudi koji žive u sirotinjskim četvrtima.

Lokalne vlasti tako se potiče da osiguraju sigurnost i zdravstvene uvjete u naseljima te da se dogovore sa stanovnicima četvrti da održavaju sirotinjske četvrti čistima. Međutim, te se strategije kritizira jer se neka od rješenja, kao što je pristup stabilnim rješenjima za stanovanje, uvjetuju „voljom za uključivanjem“.

Sve navedeno svjedoči o nedostatku političke volje u Francuskoj i oslanjanju na mišljenje da Romi moraju dokazati svoju dobru volju kako bi imali ista prava kao svi drugi građani EU-a i „zaslužili“ uključivanje u društvo. Kao da bi njihovo priznavanje vlastite „krivnje“ i molba za milosrđem državnim vlastima trebali biti glavnim pokretačima politika za uključivanje Roma.

*Leila Deshuis je volonterka u RNV-u na projektu Europe supports inclusion! kojeg financira Europska unija kroz program Erasmus+. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stajalište Europske unije.