Fokus ROMI.HR

Korupcija je vjerojatno jedan od najrasprostranjenijih oblika kriminala u svijetu. Tokom posljednjih nekoliko godina je otkriveno više velikih skandala. Najpoznatiji su vjerojatno Panamski dokumenti, odnosno curenje 11,5 milijuna dokumenata kojima se dokazuje koliko je rasprostranjena utaja poreza širom svijeta. Dokumenti su također pokazali kako bogati ljudi i pravne osobe pokušavaju sakriti svoje bogatstvo osnivajući društva u tako zvanim "poreznim oazama". Iako je proces fiskalne optimizacije u većini slučajeva bio legalan, to je bio način pljačke države i građana. Mnogi političari, sportaši, glumci, poslovni ljudi te druge bogate obitelji i tvrtke, uključujući i niz hrvatskih, su koristili ovu šemu. Čak su i neki ljudi poznati po svojoj posvećenosti humanitarnom radu i aktivizmu, poput irskog pjevača Bona koji je na čelu benda U2, bili umiješani u ovaj skandal. U drugim skandalima su upleteni i političari nižeg ranga. Na primjer, u Bugarskoj je zastupnik Manol Genov optužen za kupovinu glasova romskih birača u Asenovgradu, ali je oslobođen svih optužbi.

Ne bismo smjeli zaboraviti da korupcija ima više oblika poput davanja mita, sudjelovanja u pranju novca ili davanja prednosti rođacima na javnim natječajima za zapošljavanje u državnu službu odnosno za sklapanje ugovora. Bitno je napomenuti da se to ne odnosi samo na političare i šefove država. Javni službenici, suci, bankari, tvrtke kao i obični građani također mogu biti umiješani u korupciju o čemu svjedoče prije spomenuti primjeri.

Prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma, svjetska razina korupcije je visoka i štetno utječe na cijeli svijet. Situacija je posebno teška u zemljama u razvoju jer "korupcija, podmićivanje, krađa novca, utaja poreza i drugi nezakoniti financijski tokovi koštaju ove zemlje 1,26 trilijuna dolara godišnje", što je iznos veći od 160 milijuna godina minimalnih plaća u Hrvatskoj. Iako je situacija u razvijenim zemljama, uključujući Europu, malo bolja, one se također bore s korupcijom. Prema povjereniku Europske unije za unutarnje poslove, korupcija u državama članicama Europske unije iznosi 132 milijarde dolara godišnje, ili više od 16 milijuna godina minimalnih plaća u Hrvatskoj.

Situacija na Balkanu je jedna od najgorih. Prema rangiranju udruge Transparency International iz Njemačke, indeks percepcije korupcije je na Balkanu veći nego bilo gdje drugdje u Europi, osim u postsovjetskim državama poput Ukrajine. Situacija je posebno loša u Albaniji i Sjevernoj Makedoniji, dok se Slovenija ubraja među najbolje.

Hrvatska je zauzela 63. mjesto na ljestvici od 198 država, što znači da se nalazi među najkorumpiranim državama Europske unije. Od Hrvatske lošije su samo Mađarska, Rumunjska i Bugarska. Od 2015. godine je vidljiv trend sporog ali stalnog pada indeksa percepcije korupcije u Hrvatskoj. To se može objasniti manjkom povjerenja u lokalne političare zbog brojnih slučajeva korupcije otkrivenih tokom posljednjih godina. Dokazana uloga bivšeg premijera Ive Sanadera u korupcijskim skandalima pokazuje kako je korupcija prisutna među visokim državnim dužnosnicima. To također pokazuje koliko je teško doći do presude za takva kaznena djela, jer je suđenje trajalo godinama. Osim toga, prije nekoliko tjedana HDZ je također osuđen za korupciju na sudu u Zagrebu. Kazna iznosi 3,5 milijuna kuna. Međutim, Stranka je najavila da će podnijeti žalbu na prvostupanjsku presudu.

Treba također naglasiti da je korupcija i dalje široko rasprostranjena i među hrvatskim građanima. Prema istraživanju koje je 2013. godine proveo Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal, u godini kada je Hrvatska ušla u EU, 11,2% građana Hrvatske je plaćalo u jednom slučaju godišnje mito javnom službeniku, odnosno dužnosniku, uglavnom liječnicima, medicinskim sestrama i policajcima. Što se tiče izbornog procesa, „na posljednjim lokalnim izborima se u prosjeku od 4% građana i na posljednjim parlamentarnim ili predsjedničkim izborima od 3% građana tražilo da glasaju za određenog kandidata ili političku stranku u zamjenu za novac, robu ili usluge“. Takve prakse su posebno usmjerene na romska naselja, jer neki političari pokušavaju kupiti njihove glasove.

U Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama, korupcija šteti ekonomiji i društvu. To je jedan od razloga zašto toliko mladih ljudi napušta zemlju s ciljem pronalaska posla u inozemstvu. Osim toga, viže poslovnih ljudi je izjavilo da će zbog korupcije vjerojatno manje ulagati u zemlju. S obzirom na to koliko je korupcija raširena, ona je puno štetnija od većine drugih vrsta zločina. Međutim, za razliku od onih koji su korumpirani, običan lopov neće moći izbjeći pravdu. Čak i ako je beskućnik koji je ukrao neku odjeću da bi preživio zimu.

Borba protiv korupcije je jedna od najtežih. Doista, oni koji imaju moć, nisu skloni donositi odluke koje su u suprotnosti s njihovim interesima. Bez aktivnog sudjelovanja civilnog društva i neovisnog pravosuđa njihovi zločini najčešće ostaju nekažnjeni. Građani bi kroz civilno društvo i medije trebali djelovati kao nadzorno tijelo kako bi rješavali ovaj problem.

Nažalost, političari i drugi koji imaju moć, često ne samo neće biti kažnjeni za svoje nezakonite aktivnosti, već bi mogli od toga imati i korist. Primjer Ilana Shora je jedan od “najdojmljivijih“. Ovaj moldavski političar je sudjelovao u najvećoj financijskoj prijevari u povijesti te zemlje. Ukrao je gotovo milijardu dolara od moldavskih banaka 2014. godine. Unatoč prvoj presudi suda iz Kišinjeva kojom je proglašen krivim 2017. godine, izabran je za zastupnika u parlamentu 2019. godine. Nakon toga je pobjegao iz zemlje dok je Sud razmatrao njegovu žalbu na prvostupanjsku presudu. Može se učiniti da se ovakav nevjerojatan rezultat može dogoditi samo u politički nestabilnim zemljama poput Moldavije. Međutim, slične priče se mogu naći svugdje. U Francuskoj je Patrick Balkany bio više puta izabran za gradonačelnika Levallois-Perreta, bogatog predgrađa u blizini Pariza, te za zastupnika, unatoč svojoj ulozi u mnogim korupcijskim skandalima.

Osim neovisnog pravosudnog sustava koji je ključan u borbi protiv korupcije, jednako je važno da građani ne potiču takve prakse. Da se izbjegne korumpiranosti elite, sami građani ne bi trebali prihvaćati bilo kakav oblik korupcije. Umjesto toga bi trebali podržavati bezuvjetnu transparentnost.

“Corrupt politicians make the other 10% look bad”, said former Secretary of States of the United States Henry Kissinger. If not all, many powerful people are involved in corruption. It has to change. But it requires all of us to be involved.

Corruption is probably one of the most spread kind of crimes all around the world. During the past few years, some massive scandals were disclosed. The most famous one is probably the Panama Papers, a leak of 11,5 million documents that proved how massive tax evasion is all around the world. It showed how rich people and entities try to hide their wealth by creating societies in a tax haven. Even if this process of fiscal optimization was legal in most cases, it has been seen as a way to rob the State, and thus the people. Many politicians, sportspersons, actors, businesspersons, and other rich families and companies, including a few Croatian ones, were using this cunning. Even some people known for their political and humanitarian commitments, like Bono, the Irish singer of U2, were involved in this scandal. Some other scandals involved average citizens. In Bulgaria for example, the MP Manol Genov has been charged for buying votes in the Roma area of Asenovgrad. He ended up being acquitted.

One should not forget that corruption has plenty of different forms like giving bribes, participating in money laundering or favouring relatives for a public job or contract. It is also important to notice that it does not only concern politicians and Heads of State. Public servants, bankers, judges, companies and any other citizen can be involved in such crimes as illustrated by the previous examples.

According to the World Economic Forum, the global level of corruption is high and detrimental to the whole world. The situation is especially high in developing countries as “corruption, bribery, theft and tax evasion, and other illicit financial flows cost them $1.26 trillion per year”, which is more than 160 million years of the minimum wage in Croatia. Developed countries, though dealing a bit better, are also struggling to deal with such an issue, including in Europe. According to the EU Commissioner for Home Affairs, corruption on the European Union’s member States represents $132 billion per year, or more than 16 million years of the minimum wage in Croatia.

The situation of Balkans on the Old Continent is one of the worse. According to the ranking of the NGO Transparency International, the perception of corruption is higher here than anywhere else in Europe, except for post-Soviet countries like Ukraine. The situation is especially bad in Albania and North Macedonia, while Slovenia ranks the best.

As for Croatia, the country ranks 63rd out of 198 States, being one of the worse in the EU, after Hungary, Romania and Bulgaria. Since 2015, the trend is a slow but continuous increase of the perceived corruption in the country. It can be explained by the lack of confidence in local politicians because of the different corruption cases which were disclosed during the past few years. The proven role of former Prime Minister Ivo Sanader in corruption scandals illustrates how corruption reached top officials. It also shows how difficult it is to condemn such acts, as the trials lasted  for years. Besides, a few weeks ago, HDZ was convicted for corruption by a court in Zagreb, with a sentence of 3.5 million kunas. However, the Party announced that they will appeal on that decision.

It should also be noticed though, that corruption remain widely spread among the Croatian population itself. Thus, according to a study conducted by the United Nations Office on Drugs and Crime in 2013, the year Croatia joined the EU, 11.2% of Croatian paid at least one bribe per year to a public official, mostly doctors, nurses and police officers. As for election process, “an average of 4 per cent of citizens at the last local elections and 3 per cent at the last parliamentary or presidential elections were asked to vote for a certain candidate or political party in exchange for a concrete offer of money, goods or a favour”. Roma settlements are among the target of such practices, as some politicians try to buy their votes.

In Croatia, like in other territories, the consequences of corruption are harmful to both the economy and society. It is one of the reasons why so many youth people leave the country to work abroad. Besides, several businesspeople claimed that they are less likely to invest in the country. Considering how prevalent and damaging corruption is, it is way more harmful than most other kinds of crimes. However, contrary to corrupted people, a thief will not be covered by the judiciary system. Even if he is a homeless person who just stole some clothes to survive in winter.

The fight against corruption is one of the most difficult ones. Indeed, it is rare for those who hold power to take decisions against their interest. Without a strong involvement of civil society and an independent justice, their crimes then remain most often not punished. Citizens, through civil society and media, should act as watchdogs to tackle this issue.

Unfortunately, politicians and other powerful people, in addition not to be punished for their illegal activities, might even benefit from it. The example of Ilan Shor is one of the most „impressive”. This Moldovan politician has been involved in the biggest financial fraud of the Country’s history, stealing almost a billion dollars from Moldovan banks in 2014. Despite a first verdict of the Chisinau Court finding him guilty in 2017, he was elected as MP in 2019. Since then, he flew the country while the Court examined his appeal to the verdict. People might think that this kind of surrealist democratic result can only happen in politically unstable countries like Moldova. However, similar stories can be found everywhere. In France, Patrick Balkany was regularly reelected as mayor of Levallois-Perret, a rich suburb near Paris, and as MP, despite his role in plenty of corruption cases.

While an independent justice system is primordial to tackle corruption, it is thus important that the population do not encourage such practices. For the elites not to be corrupted, citizen themselves should not endorse corruption of any kind and support unconditional transparency instead.