Fokus ROMI.HR

Drugi svjetski rat započeo je u rujnu 1939. godine, kada je Njemačka pod vodstvom Adolfa Hitlera izvršila invaziju na Poljsku, čime je započet sukob između Sila Osovine i Saveznika. Prije invazije na Poljsku, Njemačka i Sovjetski Savez potpisali su Molotov-Ribbentrop pakt u kolovozu 1939. godine, sporazum o nenapadanju koji je potajno podijelio Istočnu Europu na sfere utjecaja. Kao rezultat toga, kada su nacisti napali Poljsku, Sovjetski Savez je okupirao njezin istočni dio.

Unatoč tom sporazumu, nacistička Njemačka napala je Sovjetski Savez, budući da su prostrane teritorije na istoku smatrane ključnima za Hitlerovu viziju Velikog Njemačkog Carstva i njegovu želju za lebensraumom, odnosno “životnim prostorom”. Okupacija teritorija Ukrajine započela je u lipnju 1941. godine, kada je pokrenuta Operacija Barbarossa – njemačka invazija na Sovjetski Savez. Cilj operacije bio je osvojiti ogromna područja u Istočnoj Europi, a Ukrajina je bila jedan od ključnih ciljeva zbog svog strateškog položaja i resursa, osobito plodnog poljoprivrednog zemljišta i prirodnih bogatstava. Nijemci su brzo probili obranu sovjetske vojske, te su do kraja 1941. godine okupirali veći dio teritorija Ukrajine. Okupacija je bila brutalna, nacisti su provodili politiku terora nad lokalnim stanovništvom. Židovi su bili među prvim metama, a masovna pogubljenja, osobito na mjestima poput Babinog Jara u blizini Kijeva, postala su zaštitni znak okupacije. Nacisti su također nastojali iskoristiti ukrajinske resurse, prisilno novačeći radnike i uspostavljajući vojnu upravu koja je provodila strogu kontrolu. Unatoč početnim nadama u oslobođenje od sovjetske vlasti, mnogi Ukrajinci našli su se uhvaćeni između brutalnog nacističkog režima i sovjetskih snaga, što je dovelo do široko rasprostravljenog stradanja i razaranja diljem okupiranog teritorija tijekom okupacije.

Dana 19. rujna 1941. godine nacisti su ušli u Kijev, glavni grad Ukrajine. Zajedno s većinom okupiranog teritorija, grad je uključen u Rajhkomesarijat Ukrajina, koji je osnovan 1. rujna 1941. godine. Erich Koch, gauleiter Istočne Pruske, imenovan je za vođu regije.

Tijekom prvog tjedna njemačke okupacije Kijeva, dogodile su se dvije velike eksplozije u gradu. Njemačko zapovjedništvo i područja oko glavne ulice Hreščatik su uništena. Velik broj njemačkih vojnika i službenika poginuo je u tim eksplozijama. Iako su eksplozije bile uzrokovane minama koje su postavili pripadnici sovjetske vojske i vlasti prilikom povlačenja, Nijemci su ovaj čin sabotaže iskoristili kao izgovor za masovno pogubljenje Židova koji su još uvijek boravili u Kijevu.

Babin Jar, klanac u Kijevu, Ukrajina, zloglasan je kao mjesto jednog od najstrašnijih masakra tijekom Holokausta. U rujnu 1941. godine, njemačke snage, uz pomoć lokalnih nacističkih suradnika, započele su masovna pogubljenja Židova. Tijekom sljedećih mjeseci, desetci tisuća ljudi, uključujući Rome, ondje su ubijeni. Genocid nad Romima u Babinom Jaru često je zasjenjen većim fokusom na židovske žrtve, ali je jednako značajan. Poput Židova, i Romi su bili žrtve Einsatzgruppa (posebnih mobilnih jedinica za ubijanje koje je razmjestila nacistička Njemačka, a koje su bile odgovorne za masovna pogubljenja Židova i kasnije Roma, komunista, političkih neistomišljenika i drugih skupina koje su nacisti smatrali “nepoželjnima”). Mnogi su ubijeni na licu mjesta ili su natjerani u jarugu gdje su ih pogubili, a tijela ostavljena da trunu na otvorenom. Točan broj Roma ubijenih u Babinom Jaru teško je utvrditi, ali procjene govore da je najmanje 3.000 Roma ondje pogubljeno.

Masakr u Babinom Jaru jedno je od brojnih masovnih pogubljenja koje su nacisti organizirali počevši od 1941. godine. Štoviše, to je jedan od najvećih zločina masovnog ubojstva počinjen na jednoj lokaciji tijekom Drugog svjetskog rata. Egzekucije u Babinom Jaru trajale su sve do jeseni 1943. godine, a zaustavljene su tek nekoliko dana prije oslobođenja Kijeva od strane Crvene armije 6. studenoga. Procjenjuje se da je oko 100.000 ljudi ubijeno u Babinom Jaru.

Kako se Crvena armija približavala Kijevu u kolovozu 1943. godine, nacisti su organizirali operaciju prikrivanja zločina počinjenih u Babinom Jaru. Zatvorenici iz koncentracijskog logora Syrets, koji se nalazio u blizini Babinog Jara, angažirani su za ovaj zadatak. Logor Syrets osnovali su Nijemci u svibnju 1942. godine, a u njemu su držani sovjetski ratni zarobljenici, uključujući partizane i Židove koji su preživjeli masovna pogubljenja iz rujna 1941.

Kako bi prikrili masovna strijeljanja u Babinom Jaru, nacisti su naredili oko 321 zatvoreniku iz logora Syrets da iskopaju masovne grobnice i spale ostatke žrtava. Osamnaest zatvorenika uspjelo je pobjeći, te su u studenom 1943. izvijestili sovjetsku vojsku o ovom zločinu.

U kolovozu 2009. godine, otkrivena je granitna spomen-ploča u Babinom Jaru, blizu ulice Dorohožytska. To je bio prvi kamen za spomenik Romima koji su tamo pogubljeni. Kasnije, 2016. godine, podignut je i sam spomenik ubijenim Romima, s druge strane mjesta gdje je bio postavljen prvi kamen, koji je tada premješten. Otvorenje se održalo 29. rujna i bilo je usklađeno s 75. obljetnicom početka masovnih egzekucija.

Spomenik je oblikovan u obliku romskog vagona, koji simbolizira slobodan, nomadski način života Roma, i stoji na postolju od kamena. Vagon, izrađen od brodskog čelika u prirodnoj veličini, ima krov izrešetan rafalima iz automatskog oružja, a željezne vijence cvijeća postavljene kao počast žrtvama. Na tim vijencima nalazi se ploča s natpisom na romskom i ukrajinskom jeziku:

"Romima koje su fašisti istrijebili 1941–1945."

Egzekucije Roma u Babinom Jaru ostaju tragično i često zanemareno poglavlje Porajmosa (genocida nad Romima). Spomenici podignuti posljednjih godina odaju počast poginulim Romima i osiguravaju da se sjećanje na te žrtve očuva. Priznajući ove zločine, ne samo da odajemo počast poginulim Romima, već i radimo na tome da se takvi užasi ne zaborave i ne ponove.