Fokus ROMI.HR

Rezimirajući situaciju u vezi dosadašnjeg ostvarivanja Nacionalne strategije mislim da je teško dati prolaznu ocjenu pri čemu posebno želim još jednom naglasiti da je izostao nužan rad na terenu te nužna transparentnost oko kriterija provođenja pojedinih mjera, projekata i akcija pa se stječe dojam da je to više ovisilo o volji i moći pojedinaca nego li o jednom sustavnom planu. Za budući rad i promjene ili reviziju Nacionalne strategije koja se očekuje i rekao bih koja je u nekim elementima i dijelovima i neophodna, vrlo je važno adekvatno uključivanje romskih udruga i institucija od samog početka.

Na kraju smo treće godine provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje 2013. – 2020. Kako biste ocijenili dosadašnji učinak i rezultate? Kako ocjenjujete rad Povjerenstva?

Iskreno govoreći, kao član Povjerenstva nisam najzadovoljniji učinjenim jer se po mom mišljenju moglo mnogo više napraviti. Što se tiče samih sjednica, pripreme su bile dobre za Radnu skupinu Povjerenstva, ali same sjednice Povjerenstva nisu bile dovoljno konstruktivne. Treba svakako spomenuti i problem romskih članova Povjerenstva koji nisu dovoljno participirali u radu i nisu bili redoviti na sjednicama pa stoga nismo često imali prijedloge koji bi dolazili od samih romskih aktera. No, ni brojna ministarstva nisu se iskazala pa često na sjednice Povjerenstva nisu slali svoje najkompetentnije ljude i predstavnike što je sigurno umanjivalo kvalitetu rada. Poseban problem bio je i nedovoljno prisustvo članova Povjerenstva na terenu jer tu se zapravo dobiju i najbolji uvidi u stanje stvari odnosno romskih problema i potreba.

POVJERENSTVO JE MOGLO VIŠE

Gdje su se pokazali najveći problemi i najveći otpori, a gdje su ostvareni zadovoljavajući pozitivni pomaci? Kakva je situacija po ključnim područjima: obrazovanje, stanovanje, zdravstvo, socijalna skrb?

Treba svakako spomenuti i problem romskih članova Povjerenstva koji nisu dovoljno participirali u radu i nisu bila redovita na sjednicama, pa stoga nismo često imali prijedloge koji bi dolazili od samih romskih aktera. No ni brojna ministarstva nisu se iskazala pa često na sjednice Povjerenstva nisu slala svoje najkompetentnije ljude i predstavnike što je sigurno umanjivalo kvalitetu rada. Poseban problem bio je i nedovoljno prisustvo članova Povjerenstva na terenu jer tu se zapravo dobiju i najbolji uvidi u stanje stvari odnosno romskih problema i potreba.

Jedan od najizraženijih romskih problema bez sumnje je problem stanovanja i tu su dana mnoga i olaka obećanja vezana za legalizaciju, ali ni izdaleka nije učinjeno koliko je najavljeno. Mislim da je i naš saborski zastupnik Veljko Kajtazi olako mahao papirima o legalizaciji, ali kada dođete na teren, u mnogim naseljima suočavate se s činjenicom da ljudi nemaju priključak na vodu, struju, kanalizaciju, upravo zato što nije završena legalizacija.

Kao izrazit problem spomenuo bih i zapošljavanje gdje se ljudima kroz javne radove otvore neke mogućnosti i daju neke nade, ali to brzo završava, a nakon toga mnogi od njih ne mogu regulirati ni svoj daljnji pravni status. U tom okviru poseban problem je i nedostatak programa opismenjavanja, doškolovanja i prekvalifikacija što bi povećalo romsku konkurentnost na tržištu rada. Bez toga njihove su radne perspektive vrlo skučene i gotovo nikakve.

Često spominjemo uspjehe u obrazovanju. Oni nesumnjivo postoje i tu imamo stvarno dobre rezultate, ali i na tom području se ističu samo uspješni pokazatelji, a malo govorimo o onim negativnim. Među te svakako još uvijek spada dosta visok udio mladih Roma koji ispadaju iz obrazovnog procesa prije negoli završe čak i osnovnoškolsko obrazovanje. I tu je veliki zadatak pred svima uključujući naravno i same Rome odnosno njihove udruge i institucije.

VAŽNOST TERENSKOG RADA

I na socijalnom planu ima mnogo problema, i to posebno zbog činjenice da lokalne strukture, lokalna zajednica, nije u njihovo rješavanje dovoljno uključena. Značajan problem javlja se i zbog nedovoljno definiranih nadležnosti i nekoordiniranosti centara za socijalnu skrb odnosno njihove neodgovarajuće komunikacije s nadležnim ministarstvom pa tako gotovo svaki Centar na svoj način tumači pravila o pomoći Romima i u tome ima iznimno mnogo lutanja, nedorečenosti i nesnalaženja koji dodatno kompliciraju i otežavaju situaciju mnogih romskih obitelji.

Što se pak zdravstva tiče, tu bih posebno izdvojio potrebu rada na edukaciji mladih Roma i posebno Romkinja. Ima naravno i drugih problema, ali ovo prosvjećivanje dugoročno vidim kao jednu od najvažnijih karika u podizanju kvalitete zdravstvene zaštite romske populacije.

Koji bi bio zaključak? Je li nam potrebna revizija Strategije ili nešto drugo?

Rezimirajući situaciju u vezi dosadašnjeg ostvarivanja Nacionalne strategije mislim da je teško dati prolaznu ocjenu pri čemu posebno želim još jednom naglasiti da je izostao nužan rad na terenu te nužna transparentnost oko kriterija provođenja pojedinih mjera, projekata i akcija pa se stječe dojam da je to više ovisilo o volji i moći pojedinaca negoli o jednom sustavnom planu. Za budući rad i promjene ili reviziju Nacionalne strategije koja se očekuje i rekao bih koja je u nekim elementima i dijelovima i neophodna, vrlo je važno adekvatno uključivanje romskih udruga i institucija od samog početka, i to na način da aktivno djeluju svojim prijedlozima, savjetima, poznavanjem problema itd., a ne da na kraju jednostavno dođu u situaciju da ništa nisu mogli učiniti osim kritizirati neodgovarajuće mjere. I u tom okviru iznimno je važno uključiti što više mladih Roma.

ZAPOŠLJAVANJE JE PUT U INTEGRACIJU

Kako je u provedbu strategije uključena romska zajednica i koliko njene institucije i udruge doprinose njenoj provedbi? Kako to sudjelovanje podignuti na višu kvalitativnu razinu?

Na tom planu u vrlo važnoj ulozi vidim vijeća i predstavnike romske nacionalne manjine i oni tome trebaju dati veliki doprinos. Međutim činjenica je da mnoge od njih nemaju ni odgovarajućih kadrovskih ni radnih ni financijskih uvjeta za kvalitetan rad. To se treba mijenjati u budućnosti, a u tom okviru vrlo je važna suradnja sa strukturama lokalnih vlasti. Mislim da bi trebalo i lokalne strukture uprave i samouprave, lokalne vlasti, educirati o načinu provođenja Strategije. A u tom okviru, naravno, posebno treba educirati romske udruge i institucije za uspješno apliciranje na natječaje i naših ministarstava i europskih fondova jer se tu kriju značajna sredstava i mogućnosti za rješavanje romskih problema.

Koji su najveći problemi u integraciji? Gdje su u tom procesu najviše griješi odnosno koje su slabosti našeg integracijskog koncepta?

Jedan od najvećih poticaja naše integracije bez sumnje je zapošljavanje i zaposlenost članova naše romske zajednice. Mislim da bi velika stvar i značajan doprinos i potpora različitim nastojanjima, projektima i akcijama vezanim za Rome bila kada bi mladim Romima koji završavaju npr. srednje obrazovanje bio osiguran i posao. To bi sigurno podiglo motivaciju i ojačalo spremnost romske zajednice da mijenja način svog života, da šalje djecu u školu, da se odaziva na doškolovanje, doprinosi uređenju svojih naselja itd. Ako bi postigli da se promijeni odnos mladih Roma prema školovanju i ako bi podigli njihovu motivaciju da završe osnovnu školu i onda upisuju srednju, to bi pridonijelo i tome da se počnu mijenjati predrasude i stereotipi šire društvene zajednice prema Romima. A to je siguran put u njihovu integraciju, ali ne i asimilaciju. I to je dobitak za čitavu zajednicu, dakle ne samo Rome nego i većinsko stanovništvo koje živi s njima ili u njihovoj blizini. 

Jedan od najvećih poticaja naše integracije bez sumnje je zapošljavanje i zaposlenost članova naše romske zajednice. Mislim da bi velika stvar i značajan doprinos i potpora različitim nastojanjima, projektima i akcijama vezanim za Rome bila kada bi mladim Romima koji završavaju npr. srednje obrazovanje bio osiguran i posao. To bi sigurno podiglo motivaciju i ojačalo spremnost romske zajednice da mijenja način svog života.