Fokus ROMI.HR

Uređenje gradova zavisi od novih potreba koje proizlaze iz čimbenika kao što su migracije, industrijalizacija, ratovi i katastrofe. Koncept urbane obnove, koji predstavlja preuređenje napuštenih urbanih područja koja su vremenom počela propadati iz različitih razloga, te njihovo povezivanje s gradom, odnosno s socijalno-ekonomskim uvjetima suvremenog doba.

Nakon dramatičnih promjena u društvenom i ekonomskom razvoju Turske tokom pedesetih godina, kao i u godinama koje su uslijedile, stopa urbanizacije i broj gradskog stanovništva se povećao. Gradovi su se razvijali brže nego nikada do tada.

Planovi i prakse urbanizacije naselja, već duži vrijemenski period provodili su se u okviru postojećeg zakonodavstva. Postojale su neusklađene i privremene prakse, koje su se razvijale tek nakon što bi se problemi pojavili, ne prije toga. Nije bilo sveobuhvatne politike, tehnike i institucionalne strukture. Ipak, nakon početka pregovora Turske za ulazak u članstvo Europske unije, odnosno od 2004. godine, zakoni koji se odnose na urbanizaciju počeli su se usklađivati sa zakonodavstvom EU.

Godine 2005., u Turskoj je usvojen Zakon o obnovi urbane sredine. Prema planu usklađenim s tim zakonom, Vlada će rekonstruirati stara i zapuštena područja gradova i tako povratiti 'izgubljena područja’. Projekti su uglavnom bili fokusirani na Istanbul, najveći gospodarski centar i najnaseljeniji grad Turske.

Urbanistički planovi uglavnom su imali za cilj obnovu četvrti u kojima žive ekonomski i socijalno ugroženi stanovnici Istanbula. Međutim, suprotno pozitivnim očekivanjima, ovi urbanistički planovi pokrenuli su socijalne sukobe.

Prvo naselje bilo je Fener-Balat. Fener-Balat je grčko-židovsko naselje koje je kroz povijest svjedočilo dramatičnim promjenama koje su se dogodile nakon proglašenja Izraela i nakon organiziranih mafijaških napada na grčke građane koji su se dogodili 6. i 7. rujna 1955. godine. Sljedeće naselje bilo je Tarlabasi. U ovom naselju živjeli su pomorci i veleposlanici. Kada je Ankara proglašena novim glavnim gradom, stanovnici su napustili ovo područje. Obje gradske četvrti izgubile su svoje tadašnje stanovnike. Ova naselja su potom naselili turski migranti, zajedno s drugim manjinskim skupinama, kao što su Kurdi, Asirci itd.

Treće naselje bilo je Sulukule. Sulukule je bilo prvo i već stoljećima najveće naselje Roma u Istanbulu. Plan koji je predložen stanovnicima ovog naselja, predviđao je njihovo preseljenje u nove stambene blokove u Tasoluku, udaljenom 40 km od centra grada, koje je izgradila vladina stambena agencija TOKI - Uprava za razvoj javnih stambenih objekata. Treba imati na umu kako većina romskih zajednica njeguje tradiciju plesa i glazbe, te mnogi Romi upravo plesnim i glazbenim nastupima u centru grada zarađuju za život. Dolazak iz tih novih stambenih blokova do centra grada gdje se odvija ‘noćni život’ zahtijeva mnogo novca i energije, naročito u Istanbulu u kojem gradski prijevoz nije dobro organiziran.

Gradonačelnik istanbulske općine Fatih izjavio je kako je „Glavni cilj ovog projekta omogućiti ljudima koji žive na ovom području da imaju život koji je u skladu s 21. stoljećem i Istanbulom kao europskom prijestolnicom kulture 2010. godine. Mi im nudimo nešto naprednije."

Međutim, Projektom koji za cilj ima ostvarenje životnog stila sukladno standardima 21. stoljeća, ipak je predvideo preseljenje Roma iz srca grada daleko od pogleda javnosti. Ljudi koji posjeduju kuće u ovom naselju, a koji su odbili prodati ih državi po minimalnoj cijeni i dalje su tu. Ostali stanovnici ovog naselja koji su plaćali zakupnine morali su se preseliti jer su se stanarine novoizgrađenih stanova dramatično povećala, te se više nisu mogli priuštiti ostati u Sulukuleu. Obnova ovog naselja i kuća očito je bila potrebna, no ona je trebala biti napravljena zbog ljudi koji tamo žive, njihovih potreba, uključenosti, te uz poštivanje stoljećima duge romske tradicije.

Urbana koalicija pod nazivom Platforma Sulukule, sastavljena od nositelja prava i različitih aktivista iz ovog naselja, osnovana je nakon njihovog isključivanja iz procesa u kojem su se donosile odluke i nakon procesa donošenja jednostranih odluka. Tri glavne skupine koje su činile ovu koaliciju bile su nevladine organizacije, stanovnici Sulukule koji su bili protiv provođenja ovog Projekta i neovisni aktivisti poput arhitekata, urbanista, umjetnika, akademika, pravnika, istraživača i pisaca.

Romsko udruženje za kulturu i razvoj naselja Sulukule tužilo je Projekt urbane obnove naselja Sulukule jer je, prema njihovom uvjerenju, Projekt razvijen bez pribavljanja mišljenja i sudjelovanja stanovnika. Također su istakli kako cilj Projekta nije očuvanje Sulukule ili poboljšanje uvjeta života ljudi koji žive u ovom naselju. Nakon sedam godina, Sud je naložio obustavu ovog Projekta. Međutim, općina Fatih odbila je provesti odluku Suda, te je, uz nekoliko izmjena, nastavila provođenje Projekta, usprkos protivljenju lokalnih i nevladinih organizacija. Donošenje presude u drugostupanjskom postupku također je trajalo sedam godina. Godine 2019., Prizivni sud potvrdio je presudu prvostupanjskog suda i još jednom naložio obustavu provođenja ovog Projekt u cilju zaštite i održivosti kulture Roma.

Nažalost, tokom ovih godina, TOKI i općina Fatih imali su dovoljno vremena za srušiti povjesno romsko naselje i izgraditi moderne zgrade koje su potom ogradili bodljikavom žicom. Većina stanovnika naselja Sulukule preselili su se u naselje Karagümrük, još jedno siromašno naselje u blizini naselja Sulukule, nakon gentrifikacije njihovih stoljećima starim kućama. Kad je dugo čekana pravdu konačno stigla nakon 12 godina, već je bilo prekasno za očuvanje ovog prvog romskog naselja u Europi.

13 years ago urban renewal act passed in Turkey with intentions of transformation and renovation of the first Roma settlement in the Europe, Sulukule however ended up as a gentrification project which caused sorrow and suffering for the Roma inhabitants.  

Cities are shaped by new needs that arise from factors such as migration, industrialization, war and disaster. The concept of urban renewal, which expresses this transformation of urban areas that have become abandoned and tend to become dilapidated over time for different reasons, and to be brought to the city in accordance with the socio-economic and physical conditions of the day.      

 After the dramatic changes in social and economic development of Turkey in the 1950s and the years followed, the urbanization rate and the urban population have increased. The cities have entered a rapid transformation process that they have never seen since.  

Regulations and practices regarding urban transformation have been carried out for a long time within the framework of existing legislation and legal regulations. Therefore, there were disconnected and temporary practices that try to develop as the problems arise, rather than comprehensive policies, techniques and institutional structure. Yet, after the begining of Turkey's process of becoming a member of European Union, urban transformation / renewal started to take place intensely in EU harmonization laws in 2004 and after.

In 2005 the Urban Renewal Law passed in Turkey, according to the plan, old and slummed areas will be taken into a reconstruction by the government to gain those 'lost' areas. Projects mainly focused on the country's economic capital and the most populated city, Istanbul.

However, urban transformation practices, which mostly target the neighborhoods where Istanbulites are economically and socially vulnerable, have triggered social conflicts, contrary to their positive discourses.

First neighborhood was Fener-Balat, historically Greek-Jewish neighborhood withnessed a dramatic change, after establishment of Israel and after the organized mob-attackts towards Greek citizens on 6-7 September 1955. The second neighborhood was Tarlabasi, once home to sailors and embassadors, after Ankara declared as the new capital, the residents left the area. Both neighborhoods lost their original habitants and the new wave of Turkish migrants from the rural areas, settled in the neighborhoods along with other groups seen as minority such as Kurds, Assyrians etc.

The third neighborhood was Sulukule, the first and the most populated area for Roma people in the city for centuries. The plan suggested to current inhabitants of the neighbourhood would move them to the new apartment blocks built by the government backed housing agency, TOKI (Public Housing Development Administration) in Tasoluk, 40 km away from the city centre. Considering the fact that the majority of the Roma community keeps the tradition of dance&music as their profession, they generally work in the city centre. Reaching from this new location to the city's nightlife destinations requires a lot of money and energy, especially in a city where public transport has a bad reputation like Istanbul.

Mayor of the Fatih district of Istanbul said: “The main goal of this project is to allow the people living in this area to have a lifestyle that is in line with the 21st century and with Istanbul being the 2010 European Capital of Culture. We are offering them something more advantageous.”

However, this Project that is aiming at reaching the 21st-century lifestyle by relocating Roma people from the hearth of the city to outside where they will be far from the sight. For the people who own a house denied to sell their home to government from the minimum price are still there but for the rest of the tenants of the neighbourhood dramatic increases in rents of newly built apartments makes it impossible for them to afford and remain there. Renovation of the neighbourhood and the houses were clearly needed, but if the intentions were 'offering something advantageous' as it has been claimed. Maybe this change should’ve to be done with respect of the people who live there, their involvement, and with respect of the century-old traditions.  

An urban coalition (Sulukule Platform), consisting of rights holders and various activists in the neighborhood, was established upon the exclusion of the decision-making process and the implementation of unilateral decisions. This coalition consisted of three main groups: NGOs, Sulukule residents who opposed the project, Independent activists including architects, urban planners, artists, academics, lawyers, researchers, and non-residents, such as writers.

The Sulukule Urban Renewal Project has been sued by the Sulukule Romani Culture and Development Association because it is believed that the project has been developed without the opinion and participation of the locals and has nothing to do with the conservation of Sulukule or improving the quality of life. It took seven years for the court to order the cancellation of the project. However, right after this order, Fatih Municipality refused to implement the court, started once again with only a few changes in their project plan and put it into action, despite the opposition from locals and non-governmental organizations. The second process of lawsuit took seven years too. In 2019 court cancelled the project once again due to the inability of the plan to protect and sustain Roma culture.

Unfortunately, during these years, TOKI and Municipality had enough time to demolish the historic neighbourhood and built 'modern' buildings which they enclosed barbed tapes. Majority of the neighborhood habitants moved to Karagümrük which is another low-income neighbordhood just next to Sulukule after the gentrification in their centuries-long homes. When long waited justice finally arrived 12 years later, it was too late for the first settlement of the Roma in Europe.