Fokus ROMI.HR

/
Print - UKLANJANJE ETIKETA: RAZVOJ IDENTITETA I PROBLEMI ROMA

OD ““ÇİNGENE“ DO ROMA

UKLANJANJE ETIKETA: RAZVOJ IDENTITETA I PROBLEMI ROMA

Romi, povijesno poznati pod različitim imenima u različitim regijama, uključujući i Tursku, često su se suočavali s ponižavajućim konotacijama povezanima s tim imenima, što je imalo utjecaj na njihov identitet i prihvaćanje u društvu.

Autorica: Adila Aghayeva
Prijevod: Morena Mlinar

Romi danas žive u različitim dijelovima svijeta i nazivaju se različitim imenima. Međutim, neka od tih imena nose pogrdne konotacije. Od trenutka kada se njihovo ime počelo bilježiti u povijesti, identitet Roma postao je dio kako povijesnih istraživanja, tako i popularne kulture. Danas se glavni fokus istraživanja o Romima odnosi na njihovo podrijetlo, identitet i nomenklaturu. Iako se pojam „Cigani“ još uvijek koristi u službenim zapisima, književnosti i svakodnevnom govoru, pojam „Romi“ postupno ga zamjenjuje.

Na Prvom svjetskom romskom kongresu (1971.), slogan „Opré Roma! (Probudi se, Roma)“ korišten je kako bi se proglasio identitet nacije poznate kao Romi. Na Kongresu su imena poput Cigan, Zigeuner, Gitano i Gypsy, za koja se tvrdilo da su netočna i ne odražavaju stvarnost, bila odbačena, te je zahtijevana upotreba izraza „Rom“.

Tako su, u razdoblju kada su rasprave o identitetu i nomenklaturi Roma postajale sve intenzivnije, Romi u Turskoj također postali predmet istraživanja. U Turskoj je izraz „Çingene“ često povezan s krađom, počinjenjem zločina i trgovanjem drogom. Označavanje mjesta gdje žive nazivom „Çingene Mahallesi“ također ilustrira marginalizaciju Roma u Turskoj. Korištenje negativnih izraza o Romima u popularnim izrekama dodatno otežava njihovo prihvaćanje u društvu. Evren Sadıç, predsjednik Udruge Roma u Bursi, primjećuje da ako se dijete odgaja prijetnjom „Dat ću te Ciganima“, to neizbježno usađuje strah od Roma u to dijete.

Fraser i Honneth tvrdili su da egzistencijalna cjelovitost osobe ovisi o prihvaćanju koje dobiva od drugih i o tome da ju drugi smatraju dostojnom pažnje i poštovanja. Pozivajući se na ovu ideju, Bayraktar-Akkaya ne slaže se, navodeći da ti teoretičari zanemaruju potrebu traženja izvora nedostatka ili pogrešnog prepoznavanja kulturnih razlika ne u individualnoj psihologiji, već u društveno dominantnim odnosima.

Danas se u Turskoj koriste i riječi „Çingene“ i „Roman“. Čini se da su ljudi (ne-Romi) uhvaćeni u dilemu te se postupno navikavaju na upotrebu izraza „Roman“. Međutim, „Çingene“ se ponekad koristi kao uvreda i smatra se „uličnim jezikom“. Smatra se da izraz „Roman“ zvuči elitnije. Mnogi ljudi koji koriste riječ „Çingene“ također podržavaju upotrebu riječi „Roman“. U intervjuima s lokalnim stanovništvom (ne-Romima) kažu da preferiraju koristiti riječ „Çingene“ među sobom, ali da biraju „Roman“ u prisutnosti ljudi koje ne poznaju. Priznaju da „Çingene“ nosi konotacije poput „škrt“ i „lopov“, zbog čega smatraju da bi se trebao koristiti izraz „Roman“.

Međutim, često se zanemaruje jedna stvar. Čak i ako se riječi i izrazi promijene, ljudi kojima su te riječi upućene ostaju isti, i potrebno je promijeniti značenje tih izraza.

Ali Mezarcıoğlu, autor knjige „Çingeneyiz Biz“, primjećuje da ne vjeruje kako će promjena izraza biti učinkovita. Prema njemu, negativne konotacije proizlaze iz samog objekta i zatim se vežu za riječ. Naveo je da se čak i ako se izraz promijeni, negativna značenja mogu ponoviti s novom riječju.

Ali Mezarcıoğlu koristi primjer incidenta „Pis Çingene“ („Prljavi Ciganin“) kako bi ilustrirao negativne konotacije i uvredljivu upotrebu izraza „Çingene“. Godine 2011. osoba je osuđena na 2,5 mjeseca zatvora i novčano kažnjena zbog toga što je ženu čija je odjeća kapala vodu s balkona nazvala „prljavom Cigankom“. Mezarcıoğlu komentira incident na sljedeći način: „Dodavanje 'prljavi' nazivu grupe je uvreda. Reći 'prljavi brijač' je uvreda za brijače, ali biti brijač sam po sebi nije uvreda.“ Mezarcıoğlu ukazuje na to da neki ljudi koriste riječ „Çingene“ kao uvredu; stoga, bi li bilo kazneno nazvati nekoga tko nije Rom „Çingene“?

Povlači paralelu sa slikom „barbarskog Turčina“ u Europi, napominjući da neki mogu koristiti izraz „Turčin“ u pogrdnom kontekstu. Riječi mogu predstavljati govor mržnje kada se koriste s namjerom vrijeđanja, ali se same po sebi ne mogu smatrati uvredom samo zbog svoje upotrebe.

Serdar Özbayraktar, predsjednik Turske romske udruge, naglašava važnost korištenja izraza „Roman“: „Riječ 'Çingene' se smatra pogrdnom, dok je riječ 'Roman' malo pristojnija, malo više društvena. Stoga ju preferiramo. Kada kažete 'Çingene,' to se uvijek doživljava kao upućivanje na ljude koji su niži, marginalizirani i nisu integrirani u društvo. Zbog toga nam je korištenje izraza 'Roman' prihvatljivije.“ Özbayraktar napominje da su općenito oba izraza prihvatljiva. Međutim, naglašava da se izraz „Çingene“ ne bi trebao koristiti na negativan ili pogrdan način. Umjesto brige o razlikovanju namjere iza njegove upotrebe, predlaže da je prikladnije koristiti izraz „Roman“.

Birol Caymaz naglašava da izraz „Çingene“ definira kulturu i da ga je stoga potrebno reintegrirati u društvo. Caymaz tvrdi da ako taj izraz nosi negativne konotacije, Romi trebaju istupiti i reći: „Mi smo Çingene,“ kako bi uklonili te predrasude.

Hüseyin Yıldız, autor studije pod nazivom „Riječi koje se koriste za Cigane u turskom jeziku i njihove etimologije,“ napominje: „Za mnoge nacije koriste se razni izrazi, neki pozitivni, neki negativni. Pogrešno je staviti negativne izraze izvan rječnika jezika.“

U intervjuima provedenim 2012. s Romima koji žive u Sulukuleu, romskom području Istanbula, Romi su sebe nazivali Romima i izjavili da nisu „Çingene,“ čak napomenuvši da su Çingene drugačija skupina. Stanovnici su spomenuli da Çingene vode nomadski život i žive u šatorima, gledajući na „Çingene“ više kao na stil života. Stanovnici Sulukulea, koji su se identificirali kao Romi, na ovaj su način izrazili razliku između njih i Çingenea. Kao i mnogi segmenti društva, stanovnici Sulukulea također vide izraz „Çingene“ kao zbirku negativnih osobina i smatraju sebe dijelom „elitnije“ kategorije Roma.

Treba napomenuti da su se kroz povijest stvarali različiti izrazi i izreke kako bi se marginalizirali i diskriminirali različiti narodi i nacije. Međutim, ti izrazi ne mogu predstavljati cijelu skupinu. Isto tako, nema jamstva da novi izraz neće poprimiti negativna značenja poput svojih prethodnika. Mezarcıoğlu primjećuje da kada se izraz „Roma“ počne široko koristiti, također može biti ispunjen istim vrstama izraza. Ukazuje na to da taj izraz već počinje poprimati negativne konotacije u mnogim zemljama u kojima se široko koristi te ističe da bi se sličan proces mogao dogoditi i u Turskoj.

 
Povratak na Fokus