Fokus ROMI.HR

Osmansko Carstvo značajno je utjecalo na svjetsku povijest i oblikovalo sudbine raznih naroda pod svojom vlašću, bilo kroz duža ili kraća razdoblja. Jedna od zajednica unutar Osmanskog Carstva bili su i Romi, koji su također imali važnu ulogu u osmanskoj vojsci.

Osmansko Carstvo osnovalo je „organizacije vojne logistike“ („Geri hizmet kurumları“) kako bi zadovoljilo potrebe vojske, uključujući transport vojnika, proizvodnju ratne opreme i održavanje discipline. Te organizacije uključivale su vojsku unutar društvene strukture, uključujući Rome, koji su djelovali pod Liva-i Müselleman-i Çingâne (Romska/Ciganska Müsellem organizacija).

Romska Müsellem organizacija prvenstveno se sastojala od Müsellema (muslimana) i Yamaka (pomoćnika), koji su bili pod autoritetom Romske sandžakbegovine (Romski sandžakbeg). Vođeni svojim seraskerom, Müsellemi su izvršavali svoje dužnosti i sudjelovali u misijama pod njegovim nadzorom.

Müsellem je bio odgovoran za pomoćne vojne zadatke, ali bez plaće od države. Umjesto toga, dodijeljena im je zemlja, a prihod s te zemlje osiguravao je njihovu egzistenciju. Njihove potrebe i troškovi za vojne pohode pokrivali su se unutar njihova ođaka („ođak“ je naziv za vojne jedinice s propisima koji su definirali uloge službenika i članova jedinice, uključujući kućanstva i vojne postrojbe), dok su Yamaci pružali financijsku potporu. Müsellemi nisu primali plaće iz državne blagajne i bili su oslobođeni plaćanja poreza na stoku (ağnam porez) tijekom godine službe.

Pravila o dodjeli zadataka izdavana su za Müselleme koji bi bili pozvani na službu. Pravila su jasno specificirala kada određeni Romi moraju biti na svojim položajima, kao i kazne za neispunjavanje svojih dužnosti. Romski Müsellemi pratili su vojsku tijekom kopnenih i pomorskih pohoda.

Romski Müsellemi pozivani su na dužnost putem Romske sandžakbegovine. Služili su šest mjeseci pod svojim seraskerom i dobivali potvrdu nakon završetka službe. Zbog svojih vještina u obradbi metala, obrtima i obavljanju teških zadataka, bili su dodjeljivani različitim ulogama kako bi zadovoljili potrebe vojske i mornarice. Njihove dužnosti uključivale su rudarstvo, stočarstvo, gradnju brodova, transport zaliha te popravak utvrda, dvoraca i džamija. Romska vojna organizacija bila je uglavnom koncentrirana na desno krilo (teritorijalno) Rumelije. Iako je bila manje vojno aktivna od središnjeg krila, desno krilo bilo je ključno za opskrbu Istanbula pšenicom, mesom i soli. Romi su upravljali prijevozom, bili nosači tereta i radili kao mesari po potrebi. Izvan pohoda, radili su u obližnjim područjima Rumelije, uključujući rudarstvo u Sandžaku Semendire, popravak utvrde Bender i džamije sultana Selima Hana u Edirneu te gradnju brodova u Midyeu.

Romski Müsellemi morali su ispunjavati svoje obveze i dolaziti na prozivke; njihov izostanak smatran je nemarom i zločinom. Kod Romskih Müsellema, nevoljkost u izvršavanju zadataka, kašnjenje, povratak bez završetka zadataka, napuštanje dužnosti i izostanak s prozivki smatrani su kaznenim djelima. Država je prvo izdavala upozorenja, a zatim, ako bi se ignorirala, slijedile su kazne. U slučaju nemara, kazne su se kretale od novčanih kazni i prisilnog rada do zapljene uroda, pa čak i smrtne kazne. Kazne su provodili serasker, sandžakbeg i kadija. Ozbiljni vojni prijestupi, kao i krađa, napad i ubojstvo, također su bili kažnjivi, a novčane kazne dijelile su se između sandžakbega i seraskera, dok su teške kazne poput sakaćenja ili smrtne kazne primjenjivane prema šerijatskom zakonu.

U Romskoj organizaciji Yamaci su financijski podržavali Müselleme, ali nisu sudjelovali u misijama. Bili su odgovorni za osiguravanje sredstava Müsellemima tijekom pohoda kako je određeno zakonom i bili su oslobođeni određenih poreza zbog ove dužnosti. Yamaci su plaćali 50 akči Müsellemima tijekom pohoda, ali nisu vršili nikakve uplate izvan tih razdoblja. Isprva su bili dužni plaćati taj iznos bez obzira na pohode, ali ta je obveza ukinuta nakon sultana Bajazida II.

Do kraja 16. stoljeća Romska organizacija izgubila je disciplinu i pouzdanost. Taj pad bio je odraz šireg raspada raznih pomoćnih institucija unutar države, potaknutog ekonomskim, društvenim i kulturnim izazovima. Početkom 17. stoljeća, kako je potreba za vojnicima na plaći, vještim u rukovanju vatrenim oružjem, rasla, timarijski spahije postupno su preusmjeravani na pomoćne uloge. Ova promjena bila je dio veće transformacije unutar osmanske vojske. Kao rezultat toga, Romska organizacija je raspuštena. Njihova zemljišta djelomično su pretvorena u timarske i zijametske posjede, dok su ostala integrirana u sustav mukataa (iznajmljivanje ili privremeni prijenos zemlje ili prihoda u zamjenu za naknadu).

Romska Müsellem organizacija odigrala je važnu ulogu u pomaganju osmanskoj vojsci. Čak i nakon što je ukinuta, rad Roma u obrtima, transportu i logistici ostavio je trajni trag u povijesti Carstva.