Fokus ROMI.HR

Krize pokazuju kako se država odnosi prema svojim građanima te posebno ističu nejednakosti među njima. Tijekom većine kriza, manjine su često najranjivija populacija zbog činjenice da ih javne vlasti smatraju iznimkama. Postoji li ljestvica manjina? Postoji li hijararhizacija vlade kada im počinju davati potporu. 

Pandemija COVID- 19 promijenila je naš globalni sustav i dovela društva u vanredno stanje. U Francuskoj predsjednik Emmanuel Macron dva tjedna nakon početka lockdowna posjetio je centre za beskućnike, ali ne i siromašne četvrti. Na francuskom teritoriju više od 22.000 ljudi živi u sirotinjskim naseljima ili slamovima, na području unutar ili na rubi grada, u kojima siromašni ljudi žive u malim, neadekvatnim domovima bez osnovnih sigirnosnih uvjeta. Većina njih je dio romske populacije. 

U državi kao što je Francuska početak lockdowna u ožujku 2020. rezultirao je ograničavanjem kretanja: moguće su samo osnovne kupnje, moraju se poštivati pokreti barijere, mora se izolirati svaka zaražena osoba te se samo najbitnije aktivnosti za kontinuitet života u Francuskoj mogu nastaviti. 

Kako se romska populacija koja živi u pretrpanim sobama sa svojim obiteljima može zaštititi od virusa? Odgovor je jednostavan: ne može. Romska populacija ne može izolirati zaražene osobe zbog velike naseljenosti njihovog kampa. Ukoliko je i prije epidemije poštivanje higijenskih uvjeta bilo otežano, tijekom lockdowna situacija je bila najgora zbog nedostatka izvora pitke vode. Iz krize u krizu, sirotinjski gradovi su zaboravljeni u ovim izvanrednim situacijama. Iako su francuske udruge mnogo puta obnovile upozorenje o nedostupnosti vode u blizini romskih kampova zbog velikih vrućina tijekom prošlih ljeta, ovaj je zahtjev još jednom obnovljen tijekom lockdowna. Ako se prije nije poštivalo temeljno pravo na vodu, pandemija je to dodatno otežala. Treba znati da neke obitelji moraju ići nekoliko puta dnevno po vodu. Nacionalni kolektiv za ljudska prava Romeurop (CNDH, Collectif National des Droits Humains), skupina od 50 francuskih nevladinih organizacija (NGO) i lokalnih zajednica koje brane prava Roma definiraju ih kao „ljude iz istočne Europe, Rome ili pretpostavljene Rome, koji žive u sirotinjskim četvrtima , skvotovima ili drugim mjestima za preživljavanje”. Francuska je procijenila da 80% francuskih sirotinjskih naselja nema pristup čistoj vodi.

Nakon prvih šest tjedana lockdowna i rada brojnih udruga i medija konačno su postavljene lokacije vodoopskrbe u mnogim općinama.

Još jedna dugoročna posljedica pandemije je nejednakost u obrazovanju. Romska djeca, kao i ostala djeca u Francuskoj bila su obavezna obrazovanje nastaviti od kuće i putem interneta. Ako je za neke roditelje to bio tek običan povratak u školske klupe, za mnoge pripadnike manjina, pa tako i Rome, ovaj događaj bio je tragičan. Prema istraživanju nevladine organizacije Caritas Rumunjska u Europi je online nastavu pratilo samo 3% romske djece. Zapravo, za romsku djecu nisu postojali odgovarajući uvjeti za praćenje nastave s obzirom da mnogi žive u sirotinjskim naseljima s nedostatkom interneta gdje gotovo da i nema struje. Dogodilo se da je jedno računalo koristio veliki broj djece. Usprkos online učenju, djeca su morala rješavati svoje domaće zadaće sama bez učiteljeve pomoći no međutim većina romskih roditelja nema isto obrazovanje kao njihova djeca i ne mogu im pomoći da shvate predavanja. Samostalno raditi na radnim listovima koje su im dali učiteljimoralo je 38% romske djece, naspram 19% u slučaju drugih marginaliziranih skupina. Jesu li ta djeca osuđena na vlastitu sudbinu? Bez pristupa općem obrazovanju i učenja društvenog kodeksa, ta se djeca u budućnosti neće moći integrirati u društvo.

Treće vitalno pitanje je nezaposlenost. U Francuskoj lockdown znači da mogu raditi samo oni čija zanimanja su bitna za kontinuitet života francuske države. Zbog tog ograničenja mnogi su Romi ostali bez posla i izgubili jedini izvor prihoda. Većina Roma je dio sive ekonomije ili su prekarni radnici. Na primjer, ljudi koji prodaju na ulicama ili tamo prose novac, zbog lockdowna više nisu mogli i izgubili su svoj jedini izvor prihoda. Kao posljedica nepostojanja službenog ugovora o radu, radnici Romi u Francuskoj bili su isključeni iz opće društvene naknade poput djelomične naknade za nezaposlene koja se dodjeljuje francuskim državljanima koji nisu mogli raditi tijekom lockdowna.

Kriza koronavirusa još je jednom pokazala nedostatke sustava i načina na koji se u tim razdobljima odnose prema najugroženijim manjinama, posebice romskoj zajednici.Uspostavljeni zaštitni mehanizmi prečesto su isključivi, ostavljaju stanovnike sirotinjskih četvrti bez ikakve pomoći. Često su sami građani i udruge ti koji od države preuzimaju pomoć tim manjinama. Pozivi upomoć rijetko su se čuli u posljednje vrijeme. Pandemija je pokazala da je mobilizacija građana i volontera donijela poboljšanja i humanitarne pokrete za stanje manjina tijekom pandemije. Ipak, nakon završetka lockdowna, mnogi francuski volonteri vratili su se svojim redovnim poslovima. Dok se cijeli svijet vraća svojim životima, a umirovljeni stariji volonteri zamoljeni da se zaštite ostankom kod kuće. Dok broj korisnika raste, udruge su zabrinutije.

Rijetkost volonterskog rada može dovesti do određene diskriminacije tijekom normalnih vremena. Ukoliko pandemija pokaže val solidarnosti francuskih građana, hoće li se pokret i inače nastaviti u njihovom svakodnevnom životu?  Hoće li Vlada ovu krizu iskoristiti za poboljšanje pomoći Romima i manjinama općenito?