Foto/anima.hr Energičnost tradicionalne romske glazba uklopljena s umirujućim zvucima reggea, duba ili pak s isto tako energičnim funk i jazz improvizacijama svakako je glazba koja pokreće. To je glazba kosovskog benda Gipsy Groove koji ove godine obilježava šest godina postojanja. Ono što je također karakteristika benda je multietničnost, članovi benda su s Kosova, iz Bosne i Makedonije. Do sada su nastupali širom Europe, u Švicarskoj, Slovačkoj, Švedskoj, Rumunjskoj, ali i Turskoj. Ono što će razveseliti njihovu publiku jest činjenica da sutra kreću na europsku turneju pod nazivom “No one is illegal”. O spomenutim temama razgovarali smo s bubnjarom i jednim od osnivača Gipsy Groovea Mirsadom Dalipijem, koji trenutno živi u Zagrebu i također je bubnjar Ede Maajke.
Spajanje romske glazbene tradicije sa suvremenim tendencijama je ono po čemu ste različiti, slažte li se s tom konstatacijom?
Da. Zapravo, mi smo prvi takav kosovski bend da svira romsku muziku koja nije kafanska. Mi gajimo taj jedan urbani, underground pristup. Naša prvobitna inspiracija svakako je bio Šaban Bajramović. Za ovih godina postojanja došli smo do toga da imamo dva albuma-prvi koji nosi isti naziv kao i naziv benda, te drugi Balkanmania. Svi naši tekstovi su na romskom i engleskom jeziku i govore o patnji Roma, o našim životima, kako živimo i kako smo pre živeli. Ideja je da se izađe van i da se promovira ta drugačija glazba koju radimo.
Je li vama glazba afirmativni vid povećanja svijesti o romskoj kulturi i umjetnosti, ali i aktivizam?
Mi smo se dosta bavili romskim aktivizmom. U tom kontekstu imao sam dosta poteškoća, jer ljudi kažu ti nisi Rom, ti si Aškalija. Na Kosovu žive Romi, Aškalije, Egipćani. Ja sam odlučio sam sebi reći da sam deo Roma, jer se osećam tako. Mi preko muzike želimo reći da smo ljudi, na kraju krajeva biti Rom ili bilo ko da si, ti si čovek, to nema više smisla da se mi etiketiramo.
Mi želimo preko naše muzike otvarati sve granice, mi smo prvi bend sa Kosova koga slušaju i Albanci i Srbi, slušaju nas Turci. Mi smo uspjeli skupiti 4-5 nacija i da siv zajedno uživaju, to je poenta ako bend može tako iznijeti tu vrednost onda mi možemo nešto menjati. To su stvari koje su vezane za muziku.
Kako je publika reagirala na vas u različitim gradovima?
U Prištini smo veoma popularni, osim što nas slušaju imamo podršku i jer nas ljudi poznaju i osobno. Kafu i ja smo dvoje ljudi koji smo na Kosovu bili umreženi sa svim ljudima, sa ljudima kazališta, filmskih, muzičkih festivala i sad imamo odnos da nas vole i osobno. Publika uvijek zna pjesme, ljudi uvijek pjevaju. Nikad nije problem kako će publika reagirati, samo je bitno da se da prilika bendu da svira.
Foto/Meddy Huduti
Jeste li se susretali s diskriminacijom?
Jedan vid diskriminacije na Kosovu je dobijanje viza, sve vezano za teškoće dobijanja vize. Naš gitarist je sad uspio dobiti vizu, četiri dana prije nego što će doći u Hrvatsku, jer gostujemo vani. To je jedan od ključnijih problema koji smo imali, jer fakat ne možeš dobit jedan papir. Mi ne idemo ratovat nigdje, mi ne idemo krasti, idemo pokazati nešto što je lijepo.
Moto naše ovogodišnje turneje je “No one is illegal”, jer pokušavamo podržavati druge ljude koji su migranti. Naše pjesme dosta pričaju o migrantima, jer Romi su isto migranti. Tu imamo sličnost sa tim ljudima koji pate i onda preko toga i naše pjesme pričaju sve o toj migraciji i (ne)prihvaćenosti u društvu.
Kakav je raspored koncerata na turneji?
Prvi nastup je sutra u 21 h u klubu Pivana u Zagrebu, nakon čega slijedi drugi u Harat’s pub Potepuh u petak 31. ožujka. Odmah nakon toga, u subotu nastupamo u Beču, a zatim i 4. travnja u Düsseldorfu, te 5. u Bonnu, 6. travanja u Berlinu. U Neussu nastupamo 7. travnja, a turneju završavamo koncertom u Zürichu 8. travnja.
*Vanja Ratković volontira u RNV-u na projektu Europe supports inclusion 2 koji financira Europska unija kroz program Erasmus+. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stajalište Europske unije.