Print
26. 7. 2021.
39 a DEBATA O TESTU NEVINOSTI U FRANCUSKOJ
DEBATA O TESTU NEVINOSTI U FRANCUSKOJ

Općenito gledano, zaštititi ključne principe je važno. Međutim, kad se čovjek mora suočiti sa štetnim posljedicama zbog zaštite tih principa, nepopustljiv stav postaje preziran i sramotan.

Autor: Clément Baloge
Prijevod: Melike Sariguel

Od 2015. godine, više velikih terorističkih napada pogodilo je društvo u Francuskoj. Vlasti su pokušale pronaći adekvatne odgovore i rješenja kako bi spriječile takve užasne postupke. Posljednji pravni pokušaj da se to učini je ''Nacrt zakona kojim se konsolidira poštivanje principa Republike". Poznat je i kao ''zakon protiv separatizama'', koji uglavnom cilja prem takozvanom "muslimanskom separatizamu". Nacrt zakona koji su odobrili predsjednik Emmanuel Macron i Vlada, usvojila je Narodna skupština 15. veljače, i biti će pred Senatom u ožujku. Na kraju je Nacrt zakona rezultirao kombinacijom više pitanje, s nekoliko članaka za koje veza s potencijalnim separatizmom nije jasna. Na primjer, jedan od njih zabranjuje izdavanje "potvrda o nevinosti" i prakse dokazivanja nevinosti, poput testa s dva prsta ili "rituala bijele tkanine", što je vrsta testa nevinosti povezanog s nekim zajednicama Gitanosa na jugu Francuske.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), „Testiranje o nevinosti, odnosno „pregled himena“, „pregled s dva prsta“ ili „pervaginalni pregled“, je pregled ženskih spolnih organa kojim se utvrđuje je li  žena ili djevojka već imala vaginalni spolni odnos". Iako je koncept prisutan diljem svijeta, potrebno je podsjetiti da nevinost „nije medicinski ili znanstveni pojam; nego je to socijalni, kulturni i vjerski konstrukt”. Ovakva praksa raširena je diljem svijeta, ukljućujući Afriku, Bliskim Istok i Aziju. Prisutna je i u Europi i Americi. Međutim, potrebno je imati na umu da je kult nevinosti bio i još uvijek je u određenoj mjeri raširen u zapadnim zemljama. Na primjer, britanske novine vole vijesti o seksualnom životu žena koje ulaze u kraljevsku obitelj, kao princeza Diana Spencer ili nedavno princeza Kate Middleton.

Najćešće se test nevinosti provodi za brak. U nekim se zemljama koristi kao dokaz u slučaju silovanja. Također, neki politički režimi koristu ga protiv političkih aktivista i zatvorenika. Na primjer, prema Amnesty Internationalu, neke Egipćanke koje su sudjelovale u revoluciji 2011. godine bile su prisiljene na testiranju uz prijetnje da će biti ''optužene za prostituciju ako se ne utvrdi da su djevice”. U Francuskoj, unatoč nedostatku pouzdane studije o toj pojavi, potvrde o nevinosti uglavnom traže muslimani. Ipak, u nekoliko slučajeva zahtjevi dolaze i od pripadnika drugih vjerskih zajednica, ali i iz romske manjinske zajednice. Slijedeći preporuke zdravstvenih organizacija na nacionalnom (Nacionalno medicinskih udruženja), i međunarodnom nivoa (WHO), usvojeni Nacrt zakona zabranjuje ovu praksu i kažnjava liječnike koji izdaju ove potvrde. Prema trenutnom Nacrtu zakona, liječnici će dobiti novčanu kaznu do 15 000 eura i godinu dana zatvora. Slijedom ove inicijative, pokrenuta je strastvena rasprava između onih koji žele zabraniti ove potvrde o nevinosti i onih koji to ne žele.

Marlene Schiappa, sadašnja zamjenica ministra za državljanstvo i bivša ministrica za ravnopravnost muškaraca i žena, tvrdila je da su brojni liječnici i feminističke udruge pohvalili vladin pristup. Prema pristalicama nacrta zakona, postoji puno dobrih razloga za zabranu izdavanja potvrda o nevinosti. Za početak, test nema znanstveno utemeljenje i ne dokazuje puno u vezi sa seksualnim običajima žene. Zapravo, na pitanje himena i vagine utječu mnogi faktori. Štoviše, takav test ne govori o širokoj paleti seksualnih praksi, što potvrđuje koliko je irelevantno dokazivati nevinost.

Većina protivnika takve prakse takođe ukazuju na kršenje ljudskih prava. Kao što je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objasnila u izjavi datoj u suradnji s Uredom visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) i Entitet Ujedinjenih naroda za ravnopravnost spolova i osnaživanje žena (UN-Women), to je kršenje prava na zaštitu od diskriminacije na temelju spola.

Pravi problem nije u tome što za takve testove nema razloga za postojanje, već u tome koliko mogu biti štetni za žene. Ponekad test može izazvati krvarenja i infekcije, koje mogu naštetiti ženskom zdravlju. To može biti posebno opasno kada se ne provode potrebni higijenski standardi. Pored tjelesne ozljede, test nevinosti može prouzročiti i psihološke štete odnosno traume. Činjenica da se takvi testovi provode nad zatočenicama pokazuje koliko to može biti ponižavajuće. Štoviše, korištenje ovog testa za dokazivanje silovanja moglo bi uzrokovati da se žrtva drugi put osjeća zlostavljana i podsjetiti je na zločin, sa svom mentalnom boli koju to implicira. Prema Marlene Schiappa, neki su stručnjaci još izvijestili da je izdano nekoliko potvrda kako bi se prikrilo silovanje djevojaka od strane članova njihovih obitelji. Jako je teško zamisliti koliko je teško proći kroz ovaj proces, a zatim živjeti cijeli život s ovom traumom kao da se nikad ništa nije dogodilo.

Konačno, kada test ne potvrdi nevinost žene, na ženu pada sram u obitelji i zajednici u kojoj živi. Takvu ženu odbacuju i izopćuju njeni bližnji. To podrazumijeva potencijalnu depresiju i veći rizik od samoubojstva. Neke žene čak ubijaju članovi njene obitelji, kako bi sačuvali ‘’čast obitelji’’.

Zbog svih ovih potencijalno katastrofalnih posljedica, većina liječnika i organizacija koje ih predstavljaju smatraju da je davanje potvrde o nevinosti kršenje Hipokratove zakletve u kojoj se liječnici zaklinju da nikada neće naštetiti bilo kojem pacijentu.

Unatoč svim tim argumentima, zabrana mogućnosti utvrđivanja nevinosti bi mogla biti štetnija za žene od trenutne prakse. Neki su liječnici kritizirali postupak francuske vlade, rekavši da, iako se svi slažu da su "potvrde o nevinosti" aberacije, smatraju da trenutni Nacrt zakona nije dobar odgovor na tu pojavu. Prvo, potrebno je priznati da je broj izdanih potvrda svake godine nizak, s nekoliko desetaka slučajeva godišnje. Protivnici zabrane tvrde da su ovi testovi način da se pruži pomoć ženama kojima je potrebna pomoć. Preko korištenja testa nevinosti kao izgovora, liječnici mogu ženama savjetovati neko zakonito rješenje, pružiti psihološku podršku ili ih jednostavno slušati. Suprotno jednostranog stava o zabrani, ti liječnici smatraju da bi u nekim ekstremnim situacijama moglo biti potrebno izdati potvrdu o nevinosti. Zapravo, zabrana liječnicima da izdaju takve potvrde mogla bi povećati rizik za žene.

Israël Nisand, predsjednik Organizacije francuskih ginekologa, izjavio je da "ako nema nikoga tko bi napisao takvu potvrdu", žene koje to traže "neće se suočiti s nasiljem". Međutim, neki smatraju da je ovo shvaćanje problema pristrano i lažno. Umjesto uklanjanja izdavanja potvrda o nevinosti, rizik je prepustiti taj problem crnom tržištu. Zbog svog kulturnog okruženja, neke bi žene mogle biti ponosne time što su djevice i htjele bi to dokazati testom nevinosti. Kakogod, većina žena koje prihvate testiranje to čine jer se boje posljedica u svojoj zajednici ili čak obitelji. Bez obzira na razlog, čini se malo vjerovatno da će praksa prestati samo zato što je to zakonom zabranjeno. U slučaju zabrane, žene riskiraju da se testiraju u lošim higijenskim uvjetima te od nepouzdanih i potencijalno opasnih ljudi.

Konačno, o ideji zakona koja je usmjeren na liječnike odnosno ginekologe vodi se široka rasprava. Liječnici nikada nisu uzrok takvog zahtjeva, već samo posrednici. U zajedničkoj poruci objavljenoj u francuskim novinama Libération, nekoliko liječnika tvrdi da njihova uloga nije baviti se “separatizmom i sekularizmom”. Stoga smatraju da “ono što bi trebalo šokirati javno mišljenje nije činjenica da liječnik napiše takvu potvrdu bez ikakve pravne snage, već da je važnost nevinosti još uvijek toliko raširena u 2020. godini“. Nakon ove kritičke izjave, francuska vlada objavila je da razmišlja o sankcijama protiv "onih koji test nevinosti traže, roditeljima i zaručnika".

Gledajući političku raspravu u Narodnoj skupštini, čini se jasnim da argumente zastupnika u Parlamentu su se prije svega usredotočili na principe. To je savršeno ilustrirano raspravom u vezi s amandmanom kojim se zamjenjuje izraz "izdavanje potvrda o nevinosti" s "dokazivanje nevinosti žrtve". Poanta ove zamjene, koju je obrazlagao zastupnik Perrine Goulet, također je ciljati nemedicinske testove. Međutim, zaista je teško dokazati takvu praksu, jer u tim slučajevima ne postoji dokument. Ipak, Nacrt zakona je usvojen bez odgovarajućeg mehanizma koji osigurava njegovu efektivnost. Konačno, unatoč dodavanju riječi "žrtva", Nacrt zakona koji je usvojila Skupština ne odgovara ispravno na najvažnije pitanje: Koje su posljedice za žene koje se suočavaju s tim testovima. Nažalost, trenutni nacrt zakona ne daje nijedan instrument kojim bi se osigurala sigurnost žrtava. Iako su testovi nevinosti u skladu s pravima žena koje danas promovira francuska zajednica, nitko ne bi trebao postati kolateralna šteta radi zaštite takvog principa. Dakle, mora se pronaći alternativa. Zapravo, moraju se provesti dodatne mjere kako bi se osiguralo uklanjanje ovakve prakse, kako ona ne bi ‘’otišla u podzemlje’’ i postane potencijalno opasnija i štetnija. Hillary Margolis, istraživačica ženskih prava iz nevladine udruge Human Rights Watch smatra da je potrebna bolja seksualna edukacija dječaka i djevojčica, poboljšana obuka liječnika i policijskih službenika te politika za podizanje svijesti javnosti. Također je potrebno stvoriti instrumente za identificiranje žena koje obitelji prisiljavaju na takav test, kako bi ih zaštitili.

 

 

 

In general, to defend the key principles is respectable. However, when one has to face harmful consequences for it, an unyielding stance becomes despicable and shameful.

 

Since 2015, some major terrorist attacks have affected society in France. The authorities have been trying to find adequate answers to prevent such horrible acts. The last legal attempt to do so is the “Draft law consolidating the respect of Republic’s principles”. It is also known as the law against separatisms, actually targeting mostly the so-called “Muslim separatism”. Endorsed by President Emmanuel Macron and the government, the draft law has been adopted by the National Assembly on 15 February and modified by the Senate in April. The new version is being discussed again by deputies in early July. It ended up being a mix of many things, with several articles for which the link with any potential separatism is unclear. For example, one of them prohibits the issuance of “certificates of virginity” and forbids practices to prove virginity such as the two-finger test or the “white cloth ritual” a virginity test associated with some Gitanos communities in the South of France.

According to the World Health Organisation (WHO), “Virginity testing, also referred to as hymen, “two-finger” or per-vaginal examination, is an inspection of the female genitalia meant to determine whether a woman or girl has had vaginal intercourse”. While the concept is present all over the world, it is necessary to remind that virginity “is not a medical or scientific term; rather it is a social, cultural and religious construct”.

This kind of practice is spread all other the world, as in Africa, the Middle East and Asia. It is also present in Europe and America. However, it is necessary to remember that the cult of virginity was and is still to a certain extent widespread in Western Countries. For example, British tabloids have been fond of news regarding the sexual life of women entering the royal family, like Princess Diana Spencer or more recently Princess Kate Middleton.

Most of the time, a virginity test is being performed for marriage. In some countries, it is also employed as rape proof. Finally, it is used by some political regimes against political activists and prisoners. For example, according to Amnesty International, several Egyptian women who took part in the revolution in 2011 were forced to be tested with threats of “prostitution charges if they weren’t found to be virgins”.  In France, despite the lack of any reliable study on the phenomenon, certificates of virginity are mostly asked by Muslims. However, a few cases also come from members of other religious communities, but also the Roma national community. Following the recommendations of health organisations, both at the national (National Medical Association) and international level (WHO), the article adopted forbids this practice and sentences doctors who produce these certificates. According to the current draft law, doctors will face a fine of up to €15 000 and one year in jail. Following this initiative, a passionate debate arose between the ones who want to forbid this certificate and the ones who do not.

 

Marlene Schiappa, the current Deputy Minister for Citizenship and former Minister for Equality between Men and Women, claimed that many doctors and feminist associations have praised the Government’s approach. According to the supporters of the draft law, there are plenty of good reasons to forbid virginity certificates. First, the test has no scientific justification and does not prove much regarding the sexual habits of a woman. Indeed, the aspect of hymen and vagina is affected by many factors. Moreover, such a test is not about the wide variety of sexual practices, confirming how irrelevant it is to demonstrate virginity.

 

Most of the opponents of such practice also denounce an infringement of Human Rights. As explained by the WHO in a statement made in collaboration with the Office of the High Commissioner for Human Rights (OHCHR) and United Nations Entity for Gender Equality and the Empowerment of Women (UN-Women), it is for example a violation of the right to be protected from discrimination based on sex.

 

Nevertheless, the real problem is not that these tests have no reason to exist, but how harmful they can be for women. Sometimes, the test can provoke bleeding and infections, endangering woman’s health. The conditions are especially unsafe when the necessary hygiene requirements are not enforced. In addition to physical harm, a virginity test can cause psychological damages and traumas. The fact that such tests are performed against detainees shows how humiliating it can be. Moreover, using this test to prove a rape might cause the victim to feel abused a second time and remind her of the crime, with all the mental pain that it implies. According to Marlene Schiappa, some specialists also reported that several certificates have been produced to cover the rape of a girl by one of her relatives. It is almost impossible to imagine how hard it is to pass through this process and then to live a whole life with this trauma as if nothing ever happened.

Finally, when the virginity certificate is not successful, a woman is often considered a shameful member of the family and the community she lives in. Thus, she is rejected and ostracised by its own people. It implies potential depression and a higher risk of suicide. Some women are even killed by their own relatives in an attempt to “save their honour”.

Because of all these potentially disastrous consequences, most doctors and organisations representing them consider that providing a virginity certificate is a violation of the Hippocratic Oath, in which doctors swear to never harm any of their patients.

 

Despite all these arguments, the ban on virginity tests might be more harmful to women than the current practice. Some doctors criticised the action of the Government of France, saying that, while they all agree that “virginity certificates” are an aberration, they consider that the current draft law is not the correct answer to the phenomenon.

Firstly, it is necessary to acknowledge that the number of certificates given each year seems low, with several dozens of cases per year. Opponents to the ban claim that these tests are a way to have access to women who need help. Through the pretext of a virginity test, doctors can advise women for some legal solution, provide psychological support, or just listen to them. Contrary to the belief of the partisans of a ban, these doctors consider that it might be necessary to deliver such a certificate in some extreme situations. Indeed, forbidding doctors to issue such certificates might increase the risk for women.

 

Israël Nisand, President of the Organisation of the French Gynaecologists stated that “If there is not anyone to write such a certificate”, women asking for it “won’t face any violence”. However, some consider that this understanding of the problem is biased and false. Instead of removing the issuing of virginity certificates, the risk is to leave it to the black market. Because of their cultural environment, some women might be proud of being virgin and want to prove it through a virginity test. However, most women who accept to be tested do so because they fear consequences regarding their community or even family. No matter the reason, it seems unlikely that the practice will stop just because it is forbidden according to the law. Then, women risk being tested in poor hygiene conditions with untrustworthy and potentially dangerous people.

 

Finally, the idea of law targeting doctors is highly debated. Doctors are never the cause of such a request, just an intermediary. In a common message published in the French newspaper Libération, several doctors claim that it is not their role to deal with separatism and secularism. Thus, they consider that “the thing which should shock public opinion is not the fact that a doctor writes such a certificate without any legal force, but, instead, that in 2020 the exigence of virginity is still so widespread”. Following this critic, the French government stated that it is thinking about sanctions against “the ones who ask for it, the parents, the fiancé.”

 

While looking at the political debate of the National Assembly, it seems clear that MPs arguments focused first and foremost on principles. This is illustrated perfectly by the debate regarding the amendment replacing the expression “to establish a virginity certificate” with “to prove the virginity of the victim”. The point of this change, defended by MP Perrine Goulet, is to also target non-medical tests. However, it is really difficult to prove that such a practice happened, as there is no document issued in these cases. Still, it has been adopted without any proper tool in the law to ensure its efficiency. Finally, despite adding the word “victim”, the draft law adopted by the Parliament does not address properly the most important issue: consequences for women who are facing these tests. Unfortunately, the current draft is not giving any instrument to ensure the safety of victims. While virginity tests are in contradiction with Women Rights as promoted by French society nowadays, no one should become collateral damage for the protection of such principle. Thus, an alternative has to be found. Instead of a ban, other measures have to be implemented to ensure the proper elimination of the practice instead of it going underground, and then to become potentially more dangerous and harmful. Hillary Margolis, a researcher on Women Rights for the NGO Human Rights Watch considers that better sexual education of both boys and girls, improved training of doctors and law enforcement officials, and a policy to raise public awareness are needed. It is finally necessary to get tools to identify the women who are forced by their relatives to ask for such a test, in order to protect them.