Problemi s kojima se suočavaju Romi u zemljama jugoistočne Europe nisu započeli s Desetljećem za uključivanje Roma niti su sigurno okončani nakon završetka Desetljeća.

Zatvaranje Desetljeća među Romima nije prihvaćeno kao događanje nakon kojeg više nitko neće posvećivati pozornost Romima, nego kao događaj u kojem svaka zemlja posebno mora pokazati svijest o potrebi rješavanja izazova s kojima se Romi suočavaju. Kako bi zemlje pokazale da su demokratski zrele, nužno je da pokažu rezultate kroz budžete koji se izdvajaju za Rome.

S obzirom na to da Europi ima 12 – 15 milijuna Roma, jasno je da se radi o najvećoj europskoj manjini i, da budemo iskreni, to je jedan od razloga za pokretanje Desetljeća.

Ocjenuje se na europskoj razini da je Desetljeće otvorilo važna pitanja i izazove s kojima se Romi suočavaju te je svaka država razvila specifične politike za uključivanje Roma u društvo, ali različiti su načini provođenja tih politika kao državnih politika.

Dvanaest organizacija civilnog društva iz dvanaest zemalja članica Desetljeća bile su izabrane na javnom natječaju 2012./2013. kako bi olakšale komunikaciju između državnih institucija i organizacija civilnog društva te utjecale na širenje informacija o radu državnih institucija i organizacija civilnog društva.

Organizacije koje su vodile program “Decade Focal Point” (Središnje točke Desetljeća) dobro su obavile svoj posao i njihov se uspjeh temelji na razmjeni iskustava stečenog u vlastitim zemljama.

Organizacije “Decade Focal Point”  zajednički su provodile aktivnosti zagovaranja kao odgovor na izazove s kojima se Romi suočavaju, a jedna od zajedničkih aktivnosti bila je donošenje Deklaracije o potrebi nastavka Desetljeća koja je predstavljena u Sarajevu 11. rujna 2015. To je predstavljalo hrabrost  za one koji su radili na programu “Decade Focal Point”.

Rad “Decade Focal Pointa” također je bio od koristi državnim institucijama koje rade na provođenju vlastitih politika za uključivanje Roma jer su države prepoznale potrebu rada na uključivanju Roma i donošenju specifičnih politika za Rome, zbog specifičnosti njihovih problema ukorijenjenih u prošlim sustavima.

Jedan dobar dio projekata djelomično je bio uspješan, a djelomično neuspješan ako uzmemo u obzir njihovu kvalitetu i mogućnost odgovora na dugotrajne i teške probleme Roma. Glavni razlog za djelomični ili potpuni neuspjeh projekata bio je vezan za faktor uključenosti Roma u izradu i provedbu projekata, programa, politika.

Ako bi sad nastala veća stanka do stvaranja nove politike za Rome, bez obveze nastavka novog Desetljeća ili nečega sličnog, svaka zemlja posebno ili EU izgubit će već otprije izgrađene strukture koje su bile na putu rješavanja problema Roma.