Ne postoji ništa važnije za obitelj od djece. Svaki roditelj svom djetetu želi omogućiti bolju budućnost. Romske obitelji nisu iznimka. Danas se obilježava vrlo važan dan – Međunarodni dan djece. Podsjetnik je to za roditelje da osiguraju, ne samo svojoj, nego i ostaloj djeci u društvu, kvalitetno djetinjstvo. Odgovornost je društva da osigura najbolju moguću startnu poziciju za bolju budućnost sve djece.

Svjetski dan djece obilježava se svake godine u čast mladih i ranjivih članova svakog društva. Datum proslave razlikuje se od države do države, ali se od 1950. u većini istočnih zemalja obilježava 1. lipnja. Na Zapadu se ovaj dan uglavnom obilježava 20. studenog, u spomen na Deklaraciju o pravima djeteta Generalne skupštine UN-a, koja je izdana 20. studenog 1959. godine. Neke države obilježavaju i Dječji tjedan, a ne samo Dan djece, kako bi naglasile važnost svakog djeteta.

Povijest obilježavanja dana seže u 1954. godinu, kad je djecu bilo potrebno zaštititi od dugih radnih sati i nesigurnih uvjeta. Opća skupština Ujedinjenih naroda svim je zemljama predložila da slave Svjetski dan djece. Zbog tog prijedloga, Ujedinjeni narodi su 20. studenog 1959. usvojili Deklaraciju o pravima djeteta, u kojoj su navedena posebna prava za koja bi sva djeca diljem svijeta trebala znati. Dan djeteta u mnogim je zemljama počeo kao godišnja proslava 20. studenog. Međutim, Hrvatska je zadržala 1. lipanj kao datum obilježavanja zbog Svjetske konferencije za dobrobit djece, koja se održala 1925. godine. Skupština UN-a u Ženevi, u Švicarskoj, proglasila je 1. lipnja danom za skretanje pozornosti na probleme koji se tiču ​​djece. Okupljene zemlje prepoznale su da „čovječanstvo djetetu duguje ono najbolje što mu ima dati.“ Konferencija je usvojila Ženevsku deklaraciju o pravima djeteta.

Deklaracija o pravima djeteta usredotočuje se na pet glavnih prava koja je društvo dužno osigurati djeci. Prije svega, djetetu se moraju dati sredstva potrebna za njegov normalan razvoj, i materijalni i duhovni. Zatim je potrebno da sva djeca budu nahranjena, njegovana u slučaju bolesti, pomognuta u odgojno-obrazovnom procesu, da im bude omogućeno sklonište i pomoć u slučaju da su napuštena ili na ulici. Dijete mora biti prvo koje će dobiti pomoć u trenucima nevolje. Također, svako dijete mora biti dovedeno u poziciju da zarađuje za život i mora biti zaštićeno od svakog oblika izrabljivanja. Sva djeca diljem svijeta moraju biti odgajana sa sviješću da njihovi talenti moraju biti posvećeni služenju svojim bližnjima.

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta kaže da je svatko mlađi od 18 godina dijete. Posljednje procjene pokazuju da danas u svijetu ima gotovo 2 milijarde djece. Nažalost, većina njih nema zadovoljene osnovne potrebe. UNESCO redovito prikuplja podatke o udjelu svjetske populacije bez pristupa pitkoj vodi i odgovarajućim sanitarnim uvjetima. Više od polovice svjetske populacije živi u neadekvatnim sanitarnim uvjetima.  Gotovo milijardu djece odrasta u domovima bez toaleta i čiste pitke vode. Još jedna tamna statistika pokazuje da u svijetu još uvijek postoji oko 60 milijuna djece koja se ne školuju. To je 60 milijuna djece koja neće prekinuti začarani krug siromaštva.

Mnoge manjinske skupine žive u teškim uvjetima. Romi su također jedna takva skupina. Većina romskih obitelji živi u zemljama koje nisu razvijene. U većini slučajeva te obitelji nisu integrirane u društvo. Ta djeca u najvećem broju slučajeva nemaju roditelje koji su zaposleni i koji imaju redovite prihode. Većina romske djece odrasta u obiteljima u kojima puno, ili čak svi odrasli nisu obrazovani. U takvim slučajevima roditelji jednostavno ne mogu pomoći djetetu u obrazovnom procesu. Ta djeca također odrastaju u obiteljima koje nemaju lagan i redovan pristup zdravstvenim ustanovama ili osnovnom zdravstvenom osiguranju. Većina romske djece živi u obiteljima koje žive u izoliranim naseljima, u kućanstvima koja ne zadovoljavaju osnovne životne standarde. Često nemaju ni struje, ni pitke vode.

Svi ovi čimbenici dovode romsku djecu u loš položaj. To im u velikom broju slučajeva smanjuje mogućnosti za rast i razvoj. To većinu ove djece tjera na ponavljanje istog životnog ciklusa kakav imaju i njihovi roditelji. Romska djeca, kao i sva druga djeca, zaslužuju da budu zaštićena kako bi se mogla razvijati. Svijet to duguje djeci.

Nelson Mandela, bivši predsjednik Južne Afrike, jednom je rekao: „Sigurnost i zaštićenost se ne događaju same od sebe, one su rezultat kolektivne suglasnosti i javnih ulaganja. Svojoj djeci, najugroženijim građanima u našem društvu, dugujemo život bez nasilja i straha."

 

 

 

 

There is nothing more important to a family than a child. And every parent wants to give their children a better future. Roma families are no exception. Today is an important international celebration – the World Children's Day. It is a reminder of the responsibility of adults to ensure not only their own, but all children in society, should have a decent childhood. It is society’s responsibility to provide the best possible start for future adulthood of all children.

World Children's Day is celebrated annually in honor of young and vulnerable members of every society. The celebration date varies by country, but since 1950, it is celebrated on June, 1st in most Eastern countries. In the West this Day is mostly celebrated on November, 20 to commemorate the Declaration of the Rights of the Child by the UN General Assembly on November, 20th, 1959. Also, some countries celebrate Children's Week, not only Children's Day to highlight the importance of any child.

The history of the Day starts from 1954 when children needed to be protected from working long hours in an unsafe condition. The United Nation General Assembly recommend all countries to celebrate a Universal Children’s Day. Due to that proposition, on November 20, 1959, the United Nations adopted the Declaration of the Rights of the Child, spelling out specific rights which all children around the world should know about. Thus, Children’s Day in many countries started out as an annual celebration on the 20th November. However, Croatia kept the June 1st as the date of the World Conference for the Well-being of Children in 1925. The UN assembly in Geneva, Switzerland, declared June 1 as the day to draw the world’s attention to issues affecting children. The represented countries recognized that "mankind owes to the Child the best that it has to give." As a result the Conference adopted the Geneva Declaration of the Rights of the Child.

The declaration of the Rights of the Child focuses of five main rights which society obliged to provide to children. First of all, children must be given the means requisite for its normal development, both materially and spiritually. Then, all children must be fed, nursed in case of sickness, helped in educational process, supported with a shelter and help in the case of abandonment or if a child is on the streets. The child must be the first to receive relief in times of distress. Also, any child must be put in a position to earn a livelihood and must be protected against every form of exploitation. And all the children around the world must be brought up in the consciousness that its talents must be devoted to the service of its fellow men.

The United Nations Convention on the Rights of the Child says that anyone under the age of 18 is a child. And the latest estimates show that there are almost 2 billion children in the world today. Unfortunately, the majority of them don’t have covered basic needs. UNESCO regularly collects data on the proportion of the world's population without access to safe drinking water and adequate sanitation. As of 2018, around 4.5 billion people worldwide live without sanitation. This means that more than half of the world's population lives in inadequate sanitation. And almost a billion children grow up in homes with no toilets and clean drinking water. Another hard part of the statistics is that there are still about 60 million children in the world who are not getting any education. And it is 60 million, who will not break the vicious circle of poverty.

Many ethnic groups live in difficult life circumstances. For a large part of the world, Roma are such group of people. Most Roma families live in countries that are not really developed. And in most cases these families are not integrated into society. And for Roma children this means that in the majority of cases, these children do not have parents who would be employed and being able to bring in a regular income. Most Roma children are growing up in families where a lot or even all of the adults are not educated. In this case adults are simply not in a position to support the child in the educational process. Also, these children are growing up in families without an easy and regular access to health care facilities or basic health insurance. Most Roma children live in families in isolated settlements in households that do not meet basic living standards. It is often without regular electricity and running water.

All these things put Roma children in a bad position. And in so many cases, it reduces opportunities for their growth and development. It forces most of these children to repeat the cycle of their parents' lives. Roma children like all other children deserve to be protected, to be able to develop as human beings. And the world owes it to children. 

As Nelson Mandela, the former president of South Africa, once said: "Safety and security don't just happen, they are the result of collective consensus and public investment. We owe our children, the most vulnerable citizens in our society, a life free of violence and fear."