Vjeruje se da su Romi napustili Indiju u tri skupine, pri čemu je druga skupina bila Lom. Lomi su se naselili na područjima južno od Kavkaza, u Armeniji, Gruziji, Iranu i Srednjoj Aziji. Lomove su u davnini zvali Gnchu ili Knchu. Danas se Lomi nazivaju Boša u Armeniji, Bošebi u Gruziji i Poša u Turskoj.

Podrijetlo Loma je neizvjesnije u usporedbi s drugim skupinama. Lomi su se odvojili od Roma u 11. stoljeću, ali nisu migrirali prema zapadu; umjesto toga, naselili su se u istočnoj Anadoliji tijekom razdoblja Seldžuka i Osmanlija. Mnogi su se naselili u provinciji Sivas. Procjenjuje se da otprilike 6.000 Poša živi u gradu Boyabatu.

Kada su Osmanlije opsjedali Erevan, Lomi su se zajedno s Armencima borili protiv njih. Većina su bili imućni kršćanski Lomi iz armenskog kvarta Kond. Tijekom Armenskog genocida (1915.), Lomi su zajedno s ostalim Armencima napustili područja u kojima su živjeli.

Za vrijeme osmanske vlasti, Lomi su se smatrali Armencima. U Osmanskom Carstvu uspostavljen je sustav „milleta“ (vjerskih zajednica) radi zaštite prava nemuslimanskih zajednica, što im je davalo određenu autonomiju. Vjerske zajednice uključene u ovaj sustav imale su određene autonomne ovlasti. Informacije o tome nalaze se u bilješci koju je napisao armenski katolikos o prihvaćanju Loma kao dijela armenskog naroda, a koja je priložena dokumentima na Berlinskoj konferenciji 1878. godine. „Kinchori se ni na koji način ne smiju odvajati od drugih Armenaca“, rekao je katolikos. Ipak, neki Lomi, posebno u regiji Tokat, počeli su prelaziti na islam.

Lomi, koji se u Anadoliji nazivaju Poša, poput ostalih romskih skupina, usvojili su kulturu mjesta u kojem žive. Međutim, Lomi sve više pokušavaju integrirati se u vladajuće skupine. Lom jezik se gotovo uopće ne koristi. Među Lomima su rašireni homšecki, laški jezik i crnomorski dijalekti. Također, crnomorski dijalekt koristi se među mladima.

U prošlosti su Poše bile široko poznate po svojim zanatima, osobito izradi sita i pletenju košara. Lom žene su se uglavnom bavile prosjačenjem. Danas se, međutim, mogu vidjeti u raznim poslovima i zanimanjima. Prema jednoj lokalnoj legendi iz regije Tokat u Turskoj, Poše su izradu sita naučile od proroka Joba (Ejjuba).

U Turskoj su Lomi ili Poše prihvatili islam u 19. stoljeću i usvojili tursku kulturu. Trenutno Lomi žive u malim zajednicama, pretežno u regijama kao što su Kars, Ağrı, Van, Gümüşhane, Samsun, Çankırı, Kastamonu, Sivas, Erzincan, Erzurum, Hopa, Arhavi, Artvin i Ankara, te se identificiraju kao mešketski Turci, skrivajući svoje lomovsko podrijetlo. Osim toga, nekoliko pošanskih obitelji živi u ulici Kurtuluş u Istanbulu.

Skrivanje romskog identiteta smatra se jednim od glavnih problema Loma, što je posebno izraženo među mladima. Prema Suatu Kolukırıku, razlog tome je negativno značenje riječi „Poša“, kao i tvrdnje da Lomi imaju armensko podrijetlo. Osim toga, većina Loma odbacuje naziv „Çingene“ i tvrde da je naziv „Poşa“ dan njihovim precima koji su ostali bez doma. Općenito, Lomi nastoje sebe prepoznati kroz armenski identitet, što neki povjesničari pripisuju činjenici da Armenci imaju vlastitu državu.