Unatoč usvajanju i provođenju ciljanih nacionalnih politika i mjera usmjerenih na unaprjeđenje stanja ostvarivanja prava, raspoloživi službeni podatci Vlade Republike Hrvatske i dalje, trinaest godina od stupanja na snagu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, ukazuju na značajnu podzastupljenost, odnosno nerazmjerno mali broj pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave u odnosu na njihov udio u stanovništvu. Umjesto postupnog povećavanja, u prethodnim je godinama zabilježen negativan trend smanjivanja prethodno dostignute razine zastupljenosti manjina u tijelima državne uprave. I dok prema rezultatima popisa stanovništva iz 2011. pripadnici 22 nacionalne manjine čine ukupno 7,67 % ukupnog stanovništva države, u tijelima državne uprave, stručnim službama i uredima Vlade Republike Hrvatske su krajem 2015. ostvarivali zastupljenost sa svega 3,40 %. S tim u vezi, aktualno stanje zastupljenosti nedvojbeno sugerira da se dosadašnje aktivnosti, mjere i politike nacionalnih vlasti usmjerene na unaprjeđenje ostvarivanja predmetnoga manjinskog prava u konačnici mogu ocijeniti krajnje neučinkovitima i neuspješnima.

ŠTO PROPISUJE ZAKON?

Člankom 22. stavkom 2. UZPNM-a propisano je da se zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave ostvaruje sukladno odredbama posebnog zakona i drugih akata o politici zapošljavanja u tim tijelima, vodeći računa o sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu na razini na kojoj je ustrojeno tijelo državne uprave i sukladno stečenim pravima.

Osim prava na zastupljenost u tijelima državne uprave, člankom 22. UZPNM-a uređeno je i pravo pripadnika nacionalnih manjina na razmjernu zastupljenost u pravosudnim tijelima te na zastupljenost u upravnim tijelima jedinica samouprave, odnosno općina, gradova i županija. Međutim, značajnim se čini napomenuti da UZPNM-om nije zajamčeno pravo pripadnika nacionalnih manjina na zastupljenost u širem javnom sektoru, npr. u obrazovnim ili zdravstvenim ustanovama te trgovačkim društvima koje je osnovala država ili jedinice samouprave, te da nije uređena obveza imenovanja pripadnika nacionalnih manjina u skupštine ili u upravne i nadzorne odbore trgovačkih društava u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu države ili jedinica samouprave. 

Sukladno posebnom zakonu (Zakon o sustavu državne uprave) pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na zastupljenost u središnjim tijelima državne uprave, odnosno u ministarstvima, državnim uredima i državnim upravnim organizacijama razmjerno njihovu udjelu u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske, a u uredima državne uprave u županijama, razmjerno njihovu udjelu u ukupnom stanovništvu pojedine županije.

Drugi akti o politici zapošljavanja u tijelima državne uprave na koje upućuje spomenuta odredba UZPNM-a odnose se na planove prijma u državnu službu, koji sukladno Zakonu o državnim službenicima mogu biti jednogodišnji, srednjoročni (dvogodišnji) i dugoročni (četverogodišnji). Istim je Zakonom propisano da se planom prijma u državnu službu utvrđuje stvarno stanje popunjenosti radnih mjesta u državnom tijelu, potreban broj državnih službenika na neodređeno vrijeme za razdoblje za koje se donosi plan, planira se broj vježbenika i prijam u državnu službu na određeno vrijeme zbog povećanog opsega posla, kao i da se utvrđuje i popunjenost radnih mjesta u državnom tijelu pripadnicima nacionalnih manjina i planira zapošljavanje potrebnog broja državnih službenika pripadnika manjina radi ostvarivanja zastupljenosti sukladno UZPNM-u.

Ostvarivanje prava na zastupljenost sukladno „stečenim pravima“ nije dodatno obrazloženo i razrađeno odredbama UZPNM-a. Međutim, iz obrazloženja Konačnog prijedloga UZPNM-a moguće je utvrditi da se ostvarivanje prava na zastupljenost sukladno stečenim pravima odnosi na pripadnike srpske nacionalne manjine s područja pod nekadašnjom prijelaznom upravom Ujedinjenih naroda (UNTAES), odnosno na ostvarivanje odgovarajućih prava koja je Republika Hrvatska prihvatila Pismom Vlade Republike Hrvatske Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda za završetak mirne reintegracije Regiona pod Prijelaznom Upravom od 13. siječnja 1997.

Stavkom 4. članka 22. UZPNM-a, radi postizanja odgovarajuće zastupljenosti u tijelima državne uprave, propisana je posebna (pozitivna) mjera u korist pripadnika nacionalnih manjina – pravo prednosti pri zapošljavanju, odnosno prijmu u državnu službu pod istim uvjetima. Ostvarivanje prava prednosti pod istim uvjetima konkretno znači da odgovarajući kandidati iz reda nacionalnih manjina ne ostvaruju prednost u popunjavanju radnih mjesta za koje su raspisani natječaji po automatizmu, činjenicom da pripadaju nekoj nacionalnoj manjini i da zadovoljavaju osnovne kriterije određenih natječaja, već samo u slučajevima kada u natječajnom postupku ostvare najmanje isti rezultat kao i ostali najuspješniji kandidati koji ne ostvaruju pravo prednosti u skladu s UZPNM-om ili drugim zakonima. Značajno je naglasiti i da je ostvarivanje prava prednosti pod istim uvjetima u popunjavanju radnih mjesta u državnoj službi uvjetovano pozivanjem kandidata iz reda nacionalnih manjina na to pravo pri podnošenju prijave na natječaj.

POLITIKE I MJERE ZA UNAPRJEĐENJE OSTVARIVANJA PRAVA

S ciljem unaprjeđenja ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih manjina, uključujući i pravo na ostvarivanje odgovarajuće zastupljenosti u tijelima državne uprave, Vlada Republike Hrvatske donijela je dva akcijska plana za provedbu UZPNM-a. Prvi Akcijski plan usvojen je u lipnju 2008., u okviru procesa pretpristupnih pregovora s EU-om i ispunjavanja uvjeta za otvaranje pregovaračkog poglavlja 23. Pravosuđe i temeljna prava. U travnju 2011. Vlada je donijela novi Akcijski plan za provedbu UZPNM-a, za razdoblje 2011. – 2013.

Akcijski plan za provedbu UZPNM za razdoblje 2011. – 2013. predviđao je, između ostalog, poduzimanje mjera sustavnog praćenja i analiziranja stanja zastupljenosti nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, praćenja ostvarivanja planova zapošljavanja te podizanja javne svijesti, informiranja i educiranja pripadnika nacionalnih manjina i državnih službenika o ostvarivanju prava na zastupljenost. Nadalje, Akcijskim planom bila je predviđena i posebna mjera donošenja dugoročnog plana zapošljavanja pripadnika nacionalnih manjina u tijela državne uprave radi postizanja njihove zastupljenosti od 5,5 % od ukupnog broja zaposlenih.

Sukladno Akcijskom planu 2011. – 2013., ministar uprave u svibnju 2011. donio je Plan prijama pripadnika nacionalnih manjina u tijela državne uprave za razdoblje od 2011. do 2014., kojim je za predmetno četverogodišnje razdoblje planirano zapošljavanje ukupno 802 pripadnika nacionalnih manjina, od čega 727 u središnja tijela državne uprave te 75 u urede državne uprave u županijama. S tim u vezi, u Planu prijama 2011. – 2014. navedeno je da se pri utvrđivanju mogućnosti povećanja broja pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave vodilo računa o mogućnostima zapošljavanja novih državnih službenika, uključujući i zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina, kao i o potrebi smanjenja broja zaposlenih te o važećim ograničenjima, odnosno zabrani novog zapošljavanja državnih službenika i namještenika sukladno odgovarajućim odlukama i dokumentima Vlade Republike Hrvatske. Planom, u koji nisu bili uključeni podatci o broju zaposlenih u Ministarstvu obrane te o broju zaposlenih i planu zapošljavanja pripadnika nacionalnih manjina u stručne službe i urede Vlade Republike Hrvatske, bilo je utvrđeno da je na dan 28. veljače 2011. u tijelima državne uprave ukupno 50 298 zaposlenih, od čega 2009 ili 3,994 % pripadnika nacionalnih manjina.

NEOSTVARENI CILJEVI

Unatoč provođenju odgovarajućih mjera iz Akcijskog plana 2011. – 2013., uključujući i usvajanje Plana prijama pripadnika nacionalnih manjina u tijela državne uprave za razdoblje od 2011. do 2014., ključni cilj postizanja zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave od 5,5 % nije ostvaren. Naprotiv, usporedba službeno objavljenih podataka o zastupljenosti manjina u tijelima državne uprave, stručnim službama i uredima Vlade Republike Hrvatske prije i nakon razdoblja provođenja Akcijskog plana 2011. – 2013. i Plana prijama 2011. – 2014. jasno pokazuje da ne samo da se zastupljenost nacionalnih manjina u tim tijelima nije povećala, već da se prethodno dostignuta zastupljenost smanjila. S tim u vezi, aktualno stanje zastupljenosti nedvojbeno sugerira da se dosadašnje aktivnosti, mjere i politike nacionalnih vlasti usmjerene na unaprjeđenje ostvarivanja predmetnoga manjinskog prava u konačnici mogu ocijeniti krajnje neučinkovitima i neuspješnima.

Naime, po okončanju razdoblja primjene četverogodišnjeg Plana prijama 2011. – 2014., prema podatcima na dan 31. prosinca 2014., zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u navedenim tijelima bila je svega 3,49 %. Trend smanjivanja zastupljenosti nastavljen je i narednom razdoblju te je ista krajem 2015. iznosila 3,40 %. Radi usporedbe, zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, stručnim službama i uredima Vlade Republike Hrvatske krajem 2009. i krajem 2010., bila je 4,22 %, odnosno 3,92 %.

Na dan 31. prosinca 2014. pripadnici romske nacionalne manjine bili su u tijelima državne uprave, stručnim službama i uredima Vlade Republike Hrvatske zastupljeni s 5 zaposlenika – 3 u Ministarstvu unutarnjih poslova, 1 u Državnoj geodetskoj upravi te 1 u Uredu državne uprave u Koprivničko-križevačkoj županiji – i činili su 0,01 % ukupnog broja zaposlenika u tim tijelima. 

Neostvarivanje planiranog cilja zastupljenosti od 5,5 % do kraja 2014., odnosno izostanak napretka u ostvarivanju prava na zakonom propisanu zastupljenost nacionalnih manjina može se, između ostalog, razmatrati u kontekstu nepovoljne ekonomske situacije u zemlji, odgovarajućih financijskih i drugih ograničenja pri novom zapošljavanju te potreba smanjivanja broja zaposlenih u tijelima državne uprave. Nadalje, izostanku napretka dijelom su mogli pridonijeti i nemotiviranost i/ili neispunjavanje osnovnih kriterija za zapošljavanje jednog dijela pripadnika nacionalnih manjina, kao i nepozivanje dijela kandidata na pravo prednosti pri zapošljavanju pod istim uvjetima iz različitih subjektivnih i objektivnih razloga.

Međutim, imajući u vidu da su navedeni negativni čimbenici postojali te bili prepoznati i prije donošenja Akcijskog plana 2011. – 2013. i Plana prijama 2011. – 2014., opravdanim se čini iskazati sumnju da su navedeni dokumenti usvajani bez prethodne sustavne analize problema i sustavnog planiranja te bez stvarne namjere da se zajamčena prava ostvare, odnosno da su prije svega usvajani radi formalnog zadovoljavanja zahtjeva i kriterija za zaključivanje pregovora o članstvu Republike Hrvatske u Europskoj uniji.

*Ljubomir Mikić – stručni suradnik Centra za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć, Vukovar.