Kako radi manjinska samouprava, vijeća i predstavnici romske nacionalne manjine; Milan Mitrović, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Grada Slavonskog Broda
Imamo mnogo mladih ljudi koji su spremni angažirati se u cilju poboljšanja kvalitete života romske zajednice u Slavonskom Brodu, ali te ljude treba educirati, osposobiti, pokazati im na koji način trebaju raditi. Oni imaju volju i mogli bi puno napraviti. Npr. netko bi se mogao više angažirati u socijalnim projektima, drugi u zdravstvenim uslugama, pomoći djeci i slično. Te naše prijedloge trebalo bi na pravi način predstaviti gradskim vijećnicima našega grada pa bi i okolina bila bolje informirana o nama i našim mogućnostima za doprinos široj zajednici, ali i našim potrebama.
Gospodina Milana Vedrana Mitrovića, novog predsjednika Vijeća romske nacionalne manjine Grada Slavonskog Broda te predsjednika Udruge mladih Roma Brodsko-posavske županije susreli smo na svečanosti povodom obilježavanja prve godine provođenja programa za uspješno uključivanje ranjivih skupina djece u osnovnu školu pod nazivom „Krenimo zajedno“. Zaštitom prava pripadnika romske nacionalne manjine aktivno se bavi zadnje tri godine, otkad zajedno s većom skupinom svojih prijatelja na razne načine djeluje na poboljšanju uvjeta života Roma u romskome naselju u MZ Josip Rimac u Slavonskom Brodu, ali i šire.
Za rješavanje romskih (i uopće manjinskih) problema vrlo su važne lokalne i regionalne vlasti. Kakva je vaša suradnja s gradskim i županijskim strukturama?
Za položaj Roma, građana Slavonskog Broda, iznimno je važno na koji način gradska tijela vlasti obavljaju svoj posao i na koji način vide svoju ulogu u rješavanju problema pripadnika romske nacionalne manjine kao pojedinaca, ali i romske zajednice u cjelini.
Mi novoizabrani članovi gradskog Vijeća odmah nakon konstituiranja krenuli smo s radom. Nažalost, izgubili smo mnogo vremena čekajući rješenje o registraciji Ministarstva uprave kako bismo mogli djelovati u skladu sa Zakonom. Već prigodom konstituirajuće sjednice uspostavili smo kontakte s gradskom upravom. U nizu sastanaka koje smo imali proteklih mjeseci otvorili smo kao Vijeće velik broj pitanja odnosno problema koji muče Rome u Slavonskom Brodu. Predstavnici Grada Slavonskog Broda obećali su nam pomoć u svim područjima koja su u njihovoj nadležnosti ukazujući kako i Grad ima ograničena sredstva i vrlo ograničene resurse za rješavanje najtežih problema. Gradske vlasti uvažile su Vijeće kao izabrano predstavničko tijelo Roma Slavonskog Broda i mi očekujemo da će Grad pokazati volju te poduzeti konkretne aktivnosti da u suradnji s našim Vijećem poboljša položaj i svakodnevni život Roma u našem gradu. I s malo sredstava može se mnogo napraviti ako postoji dobra volja. Nadam se da Slavonski Brod ima dobru volju za svoje sugrađane Rome.
Što se tiče županijskih vlasti, one također imaju značajnu ulogu u poboljšanju položaja Roma, posebno u onim javnim funkcijama koje su u nadležnosti Županije, a ne Grada. Kao što Slavonski Brod predstavlja najveći dio stanovništva Brodsko-posavske županije, tako i romska zajednica Slavonskog Broda predstavlja ogromnu većinu ukupnog broja Roma koji žive na području naše županije. No Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina jasno razgraničava ovlasti gradskog i županijskog vijeća nacionalne manjine, a mi Romi smo na izborima izabrali i gradsko i županijsko vijeće. Poštujući Ustavni zakon neću ulaziti u nadležnost izabranog Vijeća romske nacionalne manjine Brodsko-posavske županije kao što ni županijsko vijeće ne bi trebalo ulaziti u nadležnosti Vijeća romske nacionalne manjine Grada Slavonskog Broda. I jedno i drugo vijeće ima mnogo posla i iskreno se nadam da će poslije početnog nesnalaženja vodstvo županijskog Vijeća početi obavljati svoju ulogu u odnosu na tijela naše Županije.
Kakav je položaj Roma u Slavonskom Brodu? Kakva su očekivanja Roma?
Očekivanja Roma koji žive u Slavonskom Brodu jesu velika. Problemi s kojima se naši ljudi susreću ogromni su i vrlo raznovrsni. Mi smo romska zajednica u najvećem dijelu siromašnih ljudi koja živi u jednoj od najsiromašnijih županija Republike Hrvatske. I od toga počinje začarani krug siromaštva, isključenosti, besperspektivnosti, diskriminacije. U Slavonskom Brodu živi oko tisuću i pol Roma. Živimo na području grada, ali također i u segregiranom romskom naselju. To naselje jest, ali i nije sastavni dio Slavonskog Broda. U njemu je stopa nezaposlenosti svih, a posebno mladih ljudi, više puta veća od prosjeka Slavonskog Broda. Živimo u naselju u kojemu je postotak kuća bez uređenog pristupa komunalijama više puta veći od prosjeka Slavonskog Broda. Živimo teško i živimo s malo novca. Ipak eto živimo, brinemo se o svojim obiteljima, mnogi barem privremeno nađu nekakav sezonski ili drugi posao pa se uz skromna socijalna primanja nekako veže kraj s krajem.
Što vidite kao najveći problem?
Najveći je problem zapošljavanje jer je npr. u naselju „Josip Rimac“ preko 90 % osoba nezaposleno, a s obzirom na to da živimo u području gdje je gospodarstvo na koljenima, teško je očekivati da će brzo doći do poboljšanja jer i osobe koje nisu Romi jako teško dolaze do zaposlenja. Na ruku nam ne ide ni loša obrazovna struktura, a još manje problem diskriminacije i stereotipa prema Romima koji su još uvijek vrlo prisutni u svakodnevnom životu. Teško je to prihvatiti, ali kada ste tome izloženi redovito od djetinjstva, s vremenom se naučite do neke mjere nositi s tim. Kada gledate televiziju i vidite ljude druge rase, ljude tamnije boje kože u nekim europskim državama kako sudjeluju u vlastima, direktori su kompanija, voditelji na televiziji, onda se još teže ponovo pomiriti s predrasudama koje moramo trpjeti. Nadam se i vjerujem da će europska budućnost Hrvatske i Romima donijeti bolju budućnost.
Što su po vama ključni preduvjeti za napredak kvalitete života romskih zajednica?
Moj osnovni životni moto jest: „Znanje je moć“. Stjecanje znanja put je u budućnost. Svaka edukacija je dobro došla. Među nama Romima u Republici Hrvatskoj nažalost ima jako malo onih koji imaju završenu srednju školu, a da o višoj i visokoj naobrazbi i ne govorimo. Ipak mladi ljudi brzo prihvaćaju nove tehnologije i prilagodljivi su modernijem stilu života koji podrazumijeva npr. uporabu mobitela, PC-a, interneta, odnosno društvenih mreža. Mnogi mladi žele učiti i napredovati, a ja nastojim pojedine roditelje uvjeriti kako je prevažno da svoju djecu uključe u redovni obrazovni ciklus već od vrtića i predškole. Jer će ti programi, osobito ako uspijemo da sva romska djeca kojoj je to potrebno dobiju mogućnost pohađanja kvalitetnih dvogodišnjih programa, uvelike pomoći da djeca poslije redovno pohađaju osnovnu školu bez padanja prvih razreda ili svrstavanja u programe za djecu s posebnim potrebama i one romske djece koja tamo ne pripadaju, ali zbog slabijeg znanja hrvatskog jezika ili nedovoljne socijalizacije bivaju upućena u takve razrede. Trebaju nam razredi u kojima su romska djeca integrirana, a ne segregirana. U kojima su djeca izmiješana i u kojima nema „romskih razreda ili škola“. Budućnost je u obrazovanju i kao roditelj i kao predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine učinit ću sve što je u mojoj moći da pomognem i djeci i odraslima da imaju pristup redovnom obrazovanju, ali i cjeloživotnom učenju.
Dva projekta koja su došla izvan naše sredine pomogla su nam u tome. Prvi je projekt osposobljavanja tzv. posrednika za integraciju u obrazovanju. Projekt je organiziralo Romsko nacionalno vijeće, krovna organizacija za ostvarivanje prava Roma iz Zagreba u suradnji s udrugom Llere iz Toleda u Španjolskoj. Moj zamjenik i ja bilo smo sudionici projekta i imali smo prigodu pri studijskom posjetu Španjolskoj upoznati njihova iskustva, ali i život romske zajednice u Toledu. Kroz projekt smo se upoznali i razvili suradnju i s ravnateljicom naše Osnovne škole „Hugo Badalić“ u Slavonskom Brodu i nastavnicama iz te škole kao i s predstavnicima Centra za socijalnu skrb. Pomoglo nam je to da poslije osmislimo više ideja za aktivnosti kojima je cilj poboljšati položaj romske djece, ali i njihovih roditelja kada je riječ o obrazovanju. Drugim projektom „Krenimo zajedno“, u koji je uključeno Vijeće romske nacionalne manjine Grada Slavonskog Broda i gradska uprava uz pomoć UNICEF-a, Pučkog otvorenog učilišta, „Korak po Korak“ i OŠ „Hugo Badalić“, okupljeni su dionici lokalne zajednice i roditelji, s ciljem uspješnijeg uključivanja u osnovnu školu romske i druge djece starosti od 5 do 7 godina iz socijalno ugroženih obitelji. Koristim se ovom prilikom da pozovem i druge organizacije i pojedince koji nam žele i mogu pomoći da nam se jave, posebno u poboljšanju mogućnosti za uspješno obrazovanje naše djece.
Važno nam je da takvi projekti kojima je cilj pomoć romskoj zajednici u Slavonskom Brodu budu prethodno dogovoreni i s našim Vijećem kao legitimnim predstavnikom romske zajednice, ali i s gradskim vlastima, jer samo takav pristup može osigurati održivost projekata. Pred parlamentarne je izbore iz Robnih pričuva Republike Hrvatske Vlada na prijedlog g. Kajtazija dodijelila tri kontejnera za Slavonski Brod. Mi u Vijeću nismo o tome bili ni konzultirani niti obaviješteni unaprijed, a koliko sam upućen, ni predstavnici gradskih vlasti. Sada imamo kontejnere, ali još uvijek nismo riješili kako ih najbolje iskoristiti jer prijedlog da služe za ambulantu otvara cijeli niz pitanja – od segregacije zdravstvenih usluga za Rome do pravnih, logističkih i financijskih pitanja.
Bilo bi mnogo bolje da smo kao Vijeće konzultirani jer Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina upravo izabranim vijećima daje ulogu predstavljanja interesa nacionalne manjine na nekom području. U ovom slučaju, Roma u Slavonskom Brodu.
Kakvi su uvjeti za rad Vijeća romske nacionalne manjine u Slavonskom Brodu?
Pa uvjeti su teški. Kroz proračun Slavonskog Broda dobili smo 12 000 kuna godišnje odnosno tisuću kuna mjesečno. Ne možete s takvim proračunom mnogo učiniti osobito ako nemate drugih izvora prihoda i ako nemate prethodno osigurane uvjete za rad odnosno prostor, opremu, namještaj, sredstva komunikacije, mrežnu stranicu i pristup internetu, uredski materijal i slično. No, to je stanje koje smo zatekli i to je situacija u kojoj se nalazimo. Da bismo nešto učinili i da bi Vijeće djelovalo, dali smo i dajemo i drugi vijećnici i ja mnogo sati volonterskog rada i financiranja aktivnosti iz vlastitih džepova.
Imamo niz mladih ljudi koji su spremni dati svoj doprinos i koji su nam se stavili na raspolaganje u cilju poboljšanja kvalitete života naše zajednice, ali te ljude treba podučiti, osposobiti, educirati. Pokazati im na koji način trebaju raditi. Oni imaju volju i mogli bi puno napraviti, ali nemamo stručnih kadrova. Nemamo više i visoko obrazovanih ljudi. Bilo bi jako korisno kada bi se netko s potrebnim predznanjima mogao više angažirati u socijalnim projektima, drugi u zdravstvenim uslugama, pomoći djeci, i slično. Mi mladi koji smo preuzeli odgovornost za našu zajednicu pobjedom na izborima za Vijeće učinit ćemo sve što je u našoj moći da ispunimo očekivanja Roma u Slavonskom Brodu, očekivanja gradskih vlasti, očekivanja građana našega grada, ali trebamo pomoć i od Roma i od neroma. Trebamo pomoć i iz naselja, od gradskih vlasti, ljudi iz vrtića, škola, Centra za socijalnu skrb, gradskih i županijskih ustanova i svih pojedinaca i institucija koje nam žele pomoći, ali trebamo pomoć kroz suradnju s našim Vijećem koje predstavlja našu zajednicu.
Koja su najveća dostignuća koja ste u prvih nekoliko mjeseci mandata postigli?
Prioritet nam je projekt izgradnje društvenog doma u naselju. Uz pomoć gradske uprave pripremamo dokumentaciju za gradnju doma koji nam je potreban i koji bi nam pružio mogućnost za velik broj raznih aktivnosti, od brige o djeci i mladima, prostora za djelovanje raznih udruga, pa do čuvanja kulture i identiteta. Također u tom kontekstu napominjem i pripremu za gradnju dječjeg igrališta u naselju, također uz potporu grada i UNICEF-a. Posebno nas vesele školski autobus i nova natkrivena autobusna stajališta. Djeca su maknuta s ceste i ne moraju svaki dan po nekoliko kilometara pješačiti do prvog autobusnog stajališta.
Što su prioritetni budući planovi?
Trebalo bi poboljšati gospodarske uvjete i otvoriti radna mjesta, ali to nije u našoj ingerenciji.
Treba nastaviti osvješćivati romsku populaciju o načinu kako kvalitetnije živjeti i iskoristiti zakonske mogućnosti. Treba pripremati projekte koji bi se financirali iz sredstava fondova EU-a. Moramo imati educirane članove pojedinih naših udruga i tu nam treba stručna pomoć.