Romska civilna scena

Koliko YUROM centar ima stalnih zaposlenika i koliko ima aktivista?

Organizacija ima 10 stalnih članova i preko 300 aktivista. Struktura aktivista YUROM Centra je takva da su obuhvaćene razne grupe. Mladi ljudi čine 60% svih aktivista. U naše aktivnosti su uključene i Romkinje kojih ima više od 40%. 

YUROM Centar je član krovne udruge SKRUG – LIGA ROMA koja okuplja romske udruge građana. Na koji način to funkcionira?

Predsjednik YUROM Centra je Osman Balić, koji je istovremeno i predsjednik Predsjedništva Lige Roma. YUROM Centar sudjeluje u svim aktivnostima koje provodi Liga Roma i surađuje sa svim organizacijama članicama Lige Rome. Dakle, Liga Roma je mreža nevladinih organizacija koje su povezane međusobno i koje zajedno provode aktivnosti vezane za politike koje se provode na razini Republike Srbije. Istovremeno YUROM Centar ima i svoje projekte i aktivnosti. 

Koliko je prema vašim ocjenama ujedinjena i solidarna romska civilna scena i u kojoj mjeri Liga Roma surađuje s drugim krovnim organizacijama? 

Mislim da je romska civilna scena dosta ujedinjena. Rekao bih da su romske organizacije civilnog društva suočene s potrebom da ujedine napore budući da država skoro ništa nije poduzela za rješavanje problema Roma. 

Što se tiče suradnje s drugim krovnim organizacijama, prema našim procjenama Liga Roma je najveća romska krovna organizacija u Srbiji.  Aktivno surađujemo s drugim romskim i neromskim organizacijama civilnog društva. Primjerom takve suradnje je provođenje projekta zajedno s nemačkom nevladinom humanitarnom organizacijom Help, koji ima za cilj pomoć Romima povratnicima i tražiteljima azila kao i socijalno ugroženom stanovništvu u tri područja: rekonstrucija kuća, stručno osposobljavanje i pomoć u samozapošljavanju. U ovom projektu sudjeluju i druge udruge u okviru Lige Roma. Osnovali smo 13 tzv. 'habova', odnosno info centara koji se nalaze na području cijele Srbije i koji su zaduženi za pružanje informacija svim zainteresiranim stranama.

Suradnja s lokalnim vlastima

Koliko su lokalni vlasti u Srbiji otvorene prema suradnji s romskim organizacijama civilnog društva? Kakvo je vaše iskustvo na primjeru Niša? 

Situacija je zadovoljavajuća. Sve ovisi o okrugu. Ovdje na Jugu Srbije je vrlo mali broj općina koje su razvijene i koje mogu nešto ponuditi romskoj zajednici. 

Što se tiče Niša tu je situacija jako dobra. Primjerice, u kontekstu pandemije COVID-19 blisko surađujemo s mobilnim timom, kriznim centrom, Crvenim križom te svima koji su uključeni u kreiranje aktivnosti. Lokalne vlasti zainteresirane su za rješavanje naših problema.  

Ima li Niš koordinatora za romska pitanja? Kako taj sustav funkcionira? 

U Nišu nemamo koordinatora za romska pitanja. Bili smo nekoliko puta u pregovorima o uvođenju koordinatora za romska pitanja, ali nažalost nismo uspjeli. Na početku nismo imali kadrove, odnosno nismo imali dovoljno obrazovanih Roma. Međutim, danas više nemamo ovaj problem. Dekada inkluzije Roma 2005-2015 dala je svoje rezultate.

Ali na primjer općina Lebane, odakle sam rodom, ima koordinatora za romska pitanja. Oni su svojevrsna veza između romske zajednice i lokalne samouprave. Svakodnevno primaju Rome i slušaju njihove potrebe, zatim ih prosljeđuju relevantnim lokalnim samoupravama i zajedno koordiniraju aktivnosti u svrhu rješavanja ovih potreba. 

Romi u kontekstu pandemije COVID-19 

Pandemije COVID-19 je teško pogodila sve slojeve stanovništva, ali ranjive skupine su stradale najviše. Da li je pandemija bila na neki način specifična za romsku zajednicu i koje su najvidljivije posljedice pandemije COVID-19 za Rome?

Bila je jako specifična. Pandemija je ostavila jako velike posljedice pogotovo kad je romsko poduzetništo u pitanju. Veliki broj Roma radi u sivoj zoni. Kad je pandemija počela svim ovim ljudima bila je uskraćena mogućnost rada i prodaje svojih proizvoda. Sa druge strane pandemija je utjecala i na prihod romskih poduzetnika koji su prijavljeni. Postoje i Romi koji žive od sakupljanja sekundarnih sirovina, kojima je tokom policijskog sata bilo ograničeno kretanje. Sve to je imalo teške posljedice za romsku zajednicu.

Jesu li pripadnici romske nacionalne manjine dobivali pomoć od države tokom pandemije?

Dobili su 100 eura kao i svi ostali građani Srbije bez obzira na materijalni status. Romi su također dobijali pomoć od međunarodnih organizacija u obliku humanitarnih paketa, koji su Romima u tom trenutku mnogo značili.   

Od 19. siječnja u Srbiji je počelo masovno cijepljenje građana. Kakav je odnos Roma prema cijepljenju? Kakvo cjepivo Romi smatraju najpouzdanijim i informiraju li aktivisti YUROM Centra Rome u Nišu o neophodnosti cijepljenja? 

Da. YUROM centar radi na informiranju Roma po tom pitanju, ali uz to sam angažiran i ispred UNDP-a i UNHCR-a kao volonter koji radi na informiranju građana o važnosti imunizacije protiv COVIDA-19. Kao i većinsko stanovništvo postoji Romi koji se boje cijepljenja i koji ne žele ni slušaju argumente. Međutim, postoji i Romi koji jednostavno nisu dobro informirani o važnosti imunizacije. Dakle, kroz akcije u kojima sam angažiran kao volonter pružamo informacije o načinima i mogućnostima prijave za cijepljenje. Ako je potrebno radimo na organizaciji prijevoza do punktova za cijepljenje i organiziramo cijepljenje u samom romskom naselju. Želio bih istaknuti da nikoga ne prisiljavamo na cijepljenje. Radimo samo na informiranju građana. 

Pored toga smo radili tabelu vezanu za aktivnosti isključivo YUROM Centra. Što se tiče Roma koji se ne žele cijepiti, došao sam do zaključka da su u pitanju mladi ljudi koji se najviše boje neispitanosti cjepiva, odnosno se pozivaju na nedostatak studija vezanih za utjecaj cjepiva na plodnost. 

Što se tiče izbora cjepiva, rekao bih da za Rome koji se žele cijepiti nije bitno čije je to cjepivo. 

Jesam li dobro razumjela da u Srbiji postoji mogućnost da mobilni punktovi za cijepljenje dođu u romska naselja? 

Tako je. Organiziramo prijevoz u suradnji s relevantnim institucijama i zdravstvenim medijatorima. Nedavno smo uz pomoć zdravstvene medijatorke i mobilnog tima organizirali cijepljenje u Romskom kulturnom centru u Nišu. 

Kakav je profil takvih zdravstvenih medijatorki? Postoji li uvjet da imaju stručno obrazovanje?

Zdravstvene medijatorke ne moraju imati stručno medicinsko obrazovanje. Bitno je da imaju završenu srednju školu, da su majke i da su romske nacionalnosti. Aktivno idu na teren, obilaze porodilje, rade na cijepljenju djece. Dakle prilikom rođenja romskog djeteta obavljaju sustavni pregled, pomažu u izradi zdravstvenih knjižica i svih relevantnih dokumenata te osiguravaju zdravstvenu zaštitu za cijelu obitelj.

Problem Roma s Kosova 

Niš se nalazi relativno blizu Kosova. Koliko je aktualan problem Roma koji su 1999. godine izbjegli s Kosova?  

U Niškoj Bani radio sam projekat koji je imao za cilj popravak kuća Roma povratnika i interno raseljenih osoba s Kosova i Metohije. Uočio sam da u Nišu većina interno raseljenih osoba ima neophodne dokumente. Ali problem je u njihovoj neinformiranosti. Prema istraživanjima koja smo radili u Niškoj Bani, od 180 obitelji koje smo ispitali, 80% ispitanika nije znalo ni za jednu drugu instituciju za pomoć osim centra za socijalni rad i općine. Tokom godine Komesarijat za izbjeglice i migracije u suradnji s gradovima obavljuje nekoliko natječaja, koji imaju za cilj osiguranje osnovnih životnjih uvjeta takvim ljudima. Međutim, ljudi jednostavno ne znaju da takvi natječaji postoje. Da ne govorim o Romima koji žive u ruralnim područjima.

Da li znate za Rome koji su se vratili na Kosovo?

Ne. Ne znam za takve primjere. 

Problemi Roma u Srbiji

Imaju li Romi u Južnoj Srbiji nekih specifičnih problema?

Problemi su slični na području cijele Srbije, ali na Jugu Srbije postoji veliki broj općina koje su siromašne i nisu razvijene. Kao rezultat, svi problemi na Jugu su izraženiji u odnosu na druga područja. 

Jedan od najvećih problema s kojim se Romi suočavaju u gotovo svim područjima gdje žive je diskriminacija. U kojoj mjeri je u Srbiji prisutna diskriminacija prema Romima?

U velikoj mjeri. Diskriminacija postoji u svim sferama društvenog života. Većina Roma osjeća diskriminaciju na svojoj koži. Suočio sam se s diskriminacijom tokom pronalaženja posla u svojoj struci. Inače sam ljekar sam po struci. Međutim, nisam se uspio zaposliti kao ljekar. 

I to je ono što demotivira djecu u obrazovanju. Svi govore da Romi nisu obrazovani. Ali sad imamo obrazovanih Roma. Dajte im mogućnost da se zaposle. Dajte im sigurnost da nakon završetka obrazovanja mogu naći posao. 

Liga Roma je inicirala prijedlog Zakona o jednakopravnom zapošljavanju nacionalnih manjina. Taj prijedlog Zakona smo poslali predsjedniku i svim odborima u Narodnoj skupštini te predsjednici Vlade i predsjedniku Republike Srbije. Prema posljednjem Popisu stanovništva iz 2011. godine u Srbiji žive 2.4% Roma. Mi ovim Zakonom želimo osigurati da broj zaposlenih u državnom i lokalnom sektoru bude sukladan udjelu u ukupnoj populaciji Srbije. Ako smo društvo jednakih šansi, kako piše u Ustavu, onda moramo biti jednako zastupljeni. 

Kultura i jezik 

Nedavno smo imali intervju sa predsjednikom Nacionalnog savjeta romske nacionalne manjine Republike Srbije Daliborom Nakićem koji je pored ostalog govorio o planovima po otvaranju romskih kulturnih centara širom Srbije. Trenutno takvi kulturni centri postoje u Kruševcu i u Nišu. Čime se konkretno bavi Romski kulturni centar u Nišu?

Romski kulturni centar u Nišu treba da se bavi očuvanjem i njegovanjem romskih tradicija i romske kulture. Ono što je glavni problem oko tih kulturnih centara je njihovo financiranje. Romski kulturni centar u Nišu otvoren je prije dvije godine, ali nažalost ima vrlo ograničen broj aktivnosti. Trenutno uvelike služi kao prostor za okupljanje ljudi. Primjerice, YUROM centar je u Romskom kulturnom centru proveo obuku kroz koju smo obučili Rome i Romkinje da rade na konfekcijskim poslovima kako bi nakon završetka obuke dobili mjesto u nekoj relevantnoj tvrtki. 

Kad smo provodili projekt u Niškoj Banji umjesto da organiziramo obuku u nekom hotelu, preusmjerili smo sredstva za opremanje Romskog kulturnog centra koja smo trebali potrošiti na hotel. 

Jezik je vrlo važan dio nacionalnog identita. Kakav je u Srbiji odnos prema Romima koji govore bajaški jezik?

Pozitivan. Na osnovu mog iskustva u Srbiji nema diskriminacije po pitanju jezika. Međutim ponekad postoje tenzije po pitanju vjerske opredeljenosti, odnosno ako su u pitanju Romi muslimani ili Romi pravoslavne vjeroispovijesti. Ali ne svugdje.  

|YUROM Centar je nevladina neprofitna organizacija sa sjedištem u Nišu koja je osnovana u srpnju 1998. godine. Centar se bavi poboljšanjem položaja Roma i Romkinja na području Republike Srbije|.