Nakon ovoga, objavljeno je izvješće pod naslovom „Provedba Nacionalne strategije za uključivanje Roma i drugih nacionalnih obveza u području zdravlja“. Cilj izvješća bio je izrada snimke stanja na terenu, prikupljanje empirijskih podataka te ukazivanje na prakse, prepreke i izazove pri provedbi NSUR-a i pripadajućeg Akcijskog plana u području zaštite zdravlja pripadnika romske nacionalne manjine. U svome zaključnom tijelu, izvješće iznosi preporuke na temelju provedena istraživanja.

Što biste istakli kao ključne probleme i nedostatke u provedbi Nacionalne strategije za uključivanje Roma te drugih relevantnih nacionalnih dokumenata kada je u pitanju zdravstvena zaštita romske populacije u RH?

Izvješće o provedbi NSUR-a u području zaštite zdravlja daje osvrt prema ciljevima iz zdravstvene komponente NSUR-a. Sukladno tome, prvi cilj odnosi se na pokrivenost romske populacije zdravstvenim osiguranjem. Procjenjuje se da 99 % državljana RH ima zdravstveno osiguranje te se pretpostavlja da je zdravstvena skrb jednako dostupna svima koji žive u istom području, uključujući pripadnike romske nacionalne manjine.

Iako svrha ovog istraživanja nije bila odgovoriti na pitanje predstavlja li prikupljanje podataka po etničkoj pripadnosti problem ili ne, prikupljanje zdravstvenih podataka po etnicitetu predstavlja jednu od četiriju glavnih preporuka. Terenska istraživanja, intervjui i razmatranje relevantne literature i politika ukazuju na potrebu sustavna prikupljanja podataka po etničkoj pripadnosti.

S druge strane, nema podataka o broju pripadnika romske nacionalne manjine koji nemaju zdravstveno osiguranje, dok romske udruge svakodnevno uočavaju probleme s ostvarivanjem prava na zdravstveno osiguranje. Tome je djelomice tako i zbog toga što su pripadnici romske nacionalne manjine nedovoljno upoznati s pravom na zdravstveno osiguranje.

Drugi cilj odnosi se na veću dostupnost zdravstvenih usluga pripadnicima romske nacionalne manjine, osobito osobama starije životne dobi i osobama s invaliditetom. Podaci o broju posjeta liječniku u romskim naseljima raspoloživi su samo za neke županije, dok izvanbolničko liječenje nije jednako dostupno svim romskim naseljima, među ostalim, i zbog toga što se stanovnici nekih romskih naselja opiru sustavu patronažnih sestara.

O trećem i petom cilju više se govori u nastavku u vezi s pitanjem informiranosti pripadnika romske nacionalne manjine, odnosno zdravstvenih djelatnika.

Četvrti cilj odnosi se na zaštitu reproduktivnog zdravlja Romkinja, zaštitu zdravlja trudnica i djece te smanjenje maloljetničkih trudnoća. Međutim, nema podataka o ukupnom broju prethodnih i sadašnjih programa zdravstvenog osvješćivanja i kampanja, edukativnih i preventivnih programa u romskim naseljima u funkciji ostvarenja ovoga cilja.

Šesti cilj odnosi se na smanjenje pojavnosti bolesti zbog loših higijenskih uvjeta te javljanja bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem. Prema nalazima iz izvješća, najbolji rezultati ostvareni su upravo u ovom području.

Konačno, sedmi cilj NSUR-a u području zaštite zdravlja odnosi se na smanjenje uvelike rasprostranjene konzumacije supstancija među pripadnicima romske nacionalne manjine, s naglaskom na djecu i adolescente te na jačanje svijesti o štetnim učincima ovisničkog ponašanja.

Ipak, nema podataka o raširenosti zloporabe opojnih sredstava među pripadnicima romske nacionalne manjine, ali ni o broju Roma uključenih u nacionalne kampanje za jačanje svijesti o štetnim učincima zloporabe opojnih sredstava i ovisničkog ponašanja. Jednako tako, nema ni podataka o projektima udruga koji se bave prevencijom ovisnosti. Iako se takve nacionalne kampanje redovito i rutinski provode, nisu poznati podaci o sudjelovanju pripadnika romske nacionalne manjine u njima.

NEDOVOLJNA UPOZNATOST S PRAVIMA

Kada se govori o problemima Roma, diskriminacija i segregacija neizostavni su termini. Kako se diskriminacija i segregacija romske populacije najizrazitije manifestira kada je u pitanju njihova zdravstvena zaštita?

Više istraživanja i dokumenata ističu činjenicu da su romske zajednice među najranjivijim grupama kada je riječ o diskriminaciji i socijalnoj isključenosti. To se posebno odnosi na Romkinje jer su one najizloženije različitim oblicima diskriminacije među pripadnicima romske nacionalne manjine. NSUR za razdoblje od 2013. do 2020. godine također prepoznaje diskriminaciju i socijalnu isključenost Romkinja kao pokazatelj neodgovarajuće zdravstvene skrbi i lošega zdravstvenog stanja.

S druge strane, zbog straha od diskriminacije, mnogi se pripadnici romske nacionalne manjine odlučuju ne deklarirati kao Romi prigodom popisa stanovništva, što dovodi do „etnomimikrije“, odnosno poistovjećivanja s ostalim etničkim skupinama radi izbjegavanja diskriminacije.

Kvalitativni podaci provedena istraživanja ukazuju i na djelomičnu isključenost pripadnika romske nacionalne manjine iz hrvatskoga zdravstvenog sustava. Nadalje, među pripadnicima romske nacionalne manjine postoji i percepcija diskriminacije u pogledu pružanja zdravstvenih usluga.

Tijekom istraživanja predstavnik jedne romske udruge naveo je iskustvo Romkinje koja je cijeli dan čekala u ginekološkoj ordinaciji, unatoč tome što je bila naručena u jutarnjem terminu, kako ne bi zaprljala stol u ordinaciji. Ovaj primjer oslikava najosnovniji oblik diskriminacije na terenu.

Glavne preporuke Izvješća:

• uvođenje detaljnog i održivog programa zdravstvene medijacije
• poboljšanje koordinacije u sustavu
• veće osiguranje sredstva iz fondova EU-a
• sustavno prikupljanje zdravstvenih podataka prema etnicitetu

ETNOMIMIKRIJA

Ukazujete na nedovoljnu, pa i lošu komunikaciju i suradnju svih dionika procesa zdravstvene zaštite Roma. Kako u tom kontekstu unaprijediti informiranost samih pripadnika romske nacionalne zajednice s jedne strane, a zdravstvenih radnika s druge strane?

Otežana komunikacija nije svojstvena isključivo zdravstvenoj zaštiti pripadnika romske nacionalne manjine, nego se često javlja kada procesi uključuju mnogo sudionika. Osim toga, problematiku komunikacije treba promatrati obostrano.

Tako NSUR u svome trećem cilju ukazuje na potrebu jačanja svijesti među pripadnicima romske nacionalne manjine o odgovornosti za vlastito zdravlje. Prema istaživanju, i zdravstveni radnici slažu se s ovom potrebom, zbog čega se predviđa provedba edukativnih programa i kampanja, ali i podrška projektima romskih udruga u području promicanja zdravlja, prevencije bolesti, zdravog načina života i zaštite mentalnog zdravlja.

S druge strane, komunikacija i informiranost trebaju biti zastupljene i na strani zdravstvenih radnika, pa NSUR u svome petom cilju ukazuje na potrebu za senzibiliziranjem zdravstvenih radnika u njihovu radu s pripadnicima romske nacionalne manjine, odnosno poboljšanje komunikacije s obiteljskim liječnicima. Ipak, nema podataka o tome ostvaruje li se ovaj cilj na lokalnoj razini i kako.

Nema ni podataka o broju edukativnih programa namijenjenih zdravstvenim radnicima niti o tome potiče li se zdravstvene radnike na suradnju sa socijalnim službama, osobito kada je riječ o zdravlju djeteta. Nadalje, nema raspoloživih podataka o načinu poticanja pripadnika romske nacionalne manjine na izbor svog liječnika opće prakse, zdravstvenom statusu pripadnika romske nacionalne manjine koji su izabrali liječnika opće prakse iz romske zajednice niti o tome kako Romi ostvaruju svoje pravo na primarnu zdravstvenu zaštitu putem medijatora i patronažnih sestara.

Sve to ukazuje na potrebu za daljnjim jačanjem komunikacije, informiranosti kako korisnika tako i pružatelja usluga. Slično tome, komunikaciju, informiranje i suzbijanje diskriminacije ne treba promatrati izolirano niti kao isključivu odgovornost jednog sudionika sustava, nego kao uzajamnu zadaću i odgovornost.

Posebno, kako ocjenjujete ulogu i aktivnosti Ministarstva zdravstva u provedbi mjera bolje zdravstvene zaštite romske populacije?

Uloga i aktivnosti Ministarstva zdravlja nisu bili predmetom ove procjene, koja se bavila procjenom provedbe NSUR-a u području zaštite zdravlja pripadnika romske nacionalne manjine. Naravno, Ministarstvo zdravlja ključni je sudionik u donošenju relevantnih zakonodavnih i provedbenih propisa i dokumenata pa svojim radom i suradnjom s relevantnim tijelima državne uprave, pripadnicima romske nacionalne manjine i romskim udrugama treba nastaviti s provedbom nacionalnih praksi u skladu sa standardima EU-a.

VAŽNO OBOSTRANO KOMUNICIRANJE I INFORMIRANJE

Kako bi se, po Vašem mišljenju, mogli ukloniti raskoraci između onoga što se planira i onoga što se i kako realizira? Na što u tom pogledu upućuju Vaše terenske analize?

Izvješće o provedbi NSUR-a u području zdravstvene zaštite pripadnika romske nacionalne manjine u zaključku daje prepouke u odnosu na svrhu i temu procjene.

Općenito uzevši, izrada i provedba svake strategije trebala bi pratiti uobičajeni ciklus, od utvrđivanja potreba, izrade strategije i pripadajućeg akcijskog plana, provedbe, praćenja, izvješćivanja i evaluacije, što predstavlja temelj za nastavak provedbe i unapređenja aktivnosti i sustava.

Stalan i jedan od najizrazitijih problema koji se spominje u gotovo svim analizama i kritičkim osvrtima na probleme zdravstvene zaštite Roma jest problem nedostatka odnosno neprikupljanja podataka (po etničkoj osnovi). Je li Vaše istraživanje ukazalo na neke moguće pristupe rješavanju ovog problema?

O pitanju prikupljanja podataka po etničkoj pripadnosti u različite svrhe raspravlja se već neko vrijeme te svakako treba uzeti u obzir kompleksnost ove problematike. Neke institucije u RH prikupljaju takve podatke za potrebe obavljanja aktivnosti iz svoje nadležnosti. Tako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta godinama prikuplja podatke za potrebe usmjeravanja relevantnih strategija, mjera i aktivnosti prema svojoj ciljnoj skupini, što omogućuje promatranje trendova i napretka u dužem razdoblju. S druge strane, Zavod za zapošljavanje takve podatke prikuplja u svrhu usmjeravanja aktivnih mjera politike zapošljavanja prema pripadnicima romske nacionalne manjine.

Iako svrha ovog istraživanja nije bila odgovoriti na pitanje predstavlja li prikupljanje podataka po etničkoj pripadnosti problem ili ne, prikupljanje zdravstvenih podataka po etnicitetu predstavlja jednu od četiriju glavnih preporuka. Terenska istraživanja, intervjui i razmatranje relevantne literature i politika ukazuju na potrebu sustavnog prikupljanja podataka po etničkoj pripadnosti. Iako je riječ o složenoj temi, u izvješću se navodi potreba za primjenom dvojakog pristupa.

Prvo, potrebno je preispitati regulatorni okvir kako bi se zdravstvenim radnicima i stručnjacima omogućilo prikupljanje podataka o zdravlju pripadnika romske nacionalne manjine. I drugo, istraživači trebaju provesti više istraživanja, primjenom kvalitativnih, kvantitativnih i mješovitih metodologija, čime bi se omogućila izrada znanstvene analize o zdravlju romske populacije. Tako bi prikupljeni podaci omogućili izradu meta analitičkih i longitudinalnih analiza i sinteze nalaza, čime bi se stvorile osnove za preispitivanje javnih politika na temelju dokaza.

UNAPRIJEDITI PRIKUPLJANJE PODATAKA

Financijska sredstva uvijek su problem (ne samo u ovom slučaju). Kolike su stvarne mogućnosti da se kroz fondove EU-a unaprijedi zdravstvena zaštita romske populacije u Hrvatskoj i što je nužno učiniti da se potaknu i osposobe različiti dionici za povlačenje tih sredstava? Kako na to potaknuti romske udruge i institucije?

U točki 3.2.2., Izvješće o provedbi NSUR-a daje presjek izvora financiranja i utrošenih sredstava po različitim osnovama. Premda se izvješće na bavi poglavito finaciranjem programa zaštite zdravlja pripadnika romske nacionalne manjine, financiranje u konačnici predstavlja temelj provedbe programa i aktivnosti. S druge strane, zdravstvena zaštita pučanstva spada u isključivu nadležnost pojedinih država članica EU-a pa se sredstva iz fondova EU-a mogu iskoristiti za programe, koji se odnose na poboljšanje pristupa zdravstvenoj skrbi u nerazvijenim područjima i ranjivim skupinama kroz jačanje svijesti i kapaciteta u području zaštite zdravlja.

Zbog toga izvješće i navodi poruke iz dosadašnjeg iskorištavanja sredstava i perspektivu u razdoblju od 2014. do 2020., uključujući:

a) izgradnju i jačanje organizacijskih i kadrovskih kapaciteta pripadnika romske nacionalne manjine,
b) intenzivnije i učinkovito sudjelovanje pripadnika romske nacionalne manjine u razvoju, provedbi i evaluaciji javnih politika,
c) jačanje horizontalne i vertikalne suradnje i partnerstva na svim razinama,
d) odgovarajuće pozicioniranje i isticanje potreba pripadnika romske nacionalne manjine u procesu programiranja.

Kao što je navedeno prethodno u slučaju komunikacije i informiranosti, i ovo je obostran proces u kojem svi sudionici trebaju izvršiti svoj dio odgovornosti u osiguravanju sredstava, uređenju sustava za povlačenje sredstava, ali i u obrazovanju u pogledu aktivnog pripremanja i provedbe projekata.

U Vašem Izvješću posebno se bavite problematikom zdravstvene medijacije za Rome. Što kažu Vaši terenski uvidi? U kojoj je mjeri to potrebno, u kojoj bi mjeri to moglo biti prihvaćeno, gdje vidite moguće probleme ili otpore i kako se eventualno s njima nositi?

Izvješće o provedbi NSUR-a u dijelu zdravstvene zaštite u svome petom dijelu iznosi studiju slučaja u kojoj se razmatra program zdravstvene medijacije. Ovaj dio iznosi trenutno stanje, moguća rješenja koja se razmatraju te mogućnost obavljanja pilot-projekta kojim bi se dobili odgovori na pitanja izvedivosti i korisnosti ovog programa. Nadalje, govori se o prethodnim iskustvima koja mogu poslužiti kao osnova uspostave ovakvog pilot-projekta te iskustva iz drugih područja.

Pri uvođenju ovakvoga pilot-projekta svakako je potrebno uzeti u obzir sve povratne informacije, kako struke tako i pripadnika romske nacionalne manjine i romskih udruga. Osim općenite preporuke uvođenja detaljnog i održivog programa zdravstvene medijacije, izvješće navodi i povezane specifične preporuke koje pri uvođenju takva programa treba uzeti u obzir. Takva razmatranja uključuju izradu baze podataka romskih naselja, procjenu potreba i socijalnih učinaka, zapošljavanje medijatora, program izobrazbe i podršku medijatorima itd.

I ovaj program potrebno je dobro osmisliti te iskoristiti pilot-fazu za poboljšanje programa i uklanjanje eventualno uočenih nedostataka. Pritom, svakako, mogu poslužiti i prakse nekih drugih zemalja, ali se program svakako treba prilagoditi specifičnim potrebama u Republici Hrvatskoj.

KOMPLEKSNOST ZDRAVSTVENE MEDIJACIJE

Imate li uvida u iskustva drugih zemalja koje su koristile program zdravstvene medijacije za Rome? Je li to i koliko unaprijedilo zdravstvenu zaštitu romske populacije?

Program zdravstvene medijacije provodi se već nekoliko godina u Bugarskoj, a slični programi pokrenuti su u Slovačkoj i Srbiji. Države poput Španjolske i Francuske imaju program zdravstvene medijacije već dvadesetak godina. U Finskoj medijatori u zdravstvu rade u sklopu programa interkulturne medijacije, u Nizozemskoj su to treneri u zdravstvu etničkog podrijetla, u Rumunjskoj i Moldaviji sanitarni medijatori, u Slovačkoj su to zdravstveni medijatori, a u Srbiji zdravstveni radnici na terenu.

Model zdravstvene medijacije u Bugarskoj pokrenut je 2001. U razdoblju od 2002. do 2007. program se provodio i usavršavao uz pomoć raznih fondacija, a Republika Bugarska je 2005. implementirala zdravstvenu medijaciju u nacionalnu strategiju i počela sa zapošljavanjem zdravstvenih medijatora. Zahvaljujući naporima Ministarstva zdravlja, Ministarstva rada i socijalne politike te Uprave za demografska i etnička pitanja, kao i napora nevladinih organizacija aktivnih na ovom području, 57 zdravstvenih medijatora angažirano je u 30 bugarskih gradskih općina, a 2008. godine 111 zdravstvenih medijatora angažirano je na području 55 općina.

Zdravstveni medijator olakšava pristup ugroženim društvenim skupinama zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi, posjeduje specifično znanje i vještine te uživa povjerenje određene zajednice. Obvezan je proći trening koji odobrava Ministarstvo zdravlja. Bugarska je jedan primjer dobre prakse, no važno je uzeti u obzir ulogu nacionalnog i lokalnog zakonodavstva i dobru suradnju s nevladinim i drugim međuvladinim organizacijama kako bi se razvio održiv program medijacije koji ima osigurana sredstva i zadovoljavajuće radne uvjete zdravstvenih radnika.

Osim općenite preporuke uvođenja detaljnog i održivog programa zdravstvene medijacije, izvješće navodi i povezane specifične preporuke koje pri uvođenju takva programa treba uzeti u obzir. Takva razmatranja uključuju izradu baze podataka romskih naselja, procjenu potreba i socijalnih učinaka, zapošljavanje medijatora, program izobrazbe i podršku medijatorima itd. 

Posao zdravstvenog medijatora iziskuje velik trud, blizak odnos s ljudima i spremnost na izazove. U skladu s tim, radi se o profesiji u koju je važno ulagati. Radi se o osobama koje pružaju informacije, komuniciraju o problemima s pojedincima na razumljivu jeziku te na taj način pomažu pružateljima socijalnih i zdravstvenih usluga i lokalnoj zajednici. Ipak, kako je prije navedeno, svaki takav program potrebno je kontekstualizirati u odnosu na stanje i potrebe na terenu te pronaći način koji će najbolje odgovoriti na njih.

Koje su ključne preporuke Vašeg Izvješća? Kome ih adresirati i kako ih operacionalizirati?

Izvješće o provedbi NSUR-a u području zaštite zdravlja pripadnika romske nacionalne manjine zaključuje s četiri skupine preporuka. O preporuci uvođenja detaljnog i održivog programa zdravstvene medijacije namijenjene pripadnicima romske nacinalne manjine bilo je više riječi prethodno u tekstu.

Ostale tri preporuke odnose se na:

a) poboljšanje koordinacije s nadležnim tijelima u odnosu na zdravstvena pitanja pripadnika romske nacionalne manjine,
b) jačanje aktivnog sudjelovanja dionika pri osiguravanju sredstava iz fondova EU-a, s obzirom na nedovoljnu iskorištenost ovog izvora financiranja te
c) sustavno prikupljanje zdravstvenih podataka prema etnicitetu, i to temeljem regulatornog uređenja takva prikupljanja podataka te intenzivnijih istraživanja kojim bi se omogućile znanstvene analize zdravstvenog statusa pripadnika romske nacionalne manjine.

Cjelokupno izvješće s preporukama javno je dostupno, a detaljno je predstavljeno svim nadležnim tijelima i ključnim dionicima u području zaštite zdravlja pripadnika romske nacionalne manjine. 

 

*Ivan Piteša koordinator je u Uredu Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u Republici Hrvatskoj.