U listopadu 2016. godine objavljen je jedan od prvih izvještaja koji se temelji na istraživanju provedenom od strane romskih istraživača u vlastitoj zajednici: ''Romski projekt: Istraživanje o Romima u Balbriganu''. Osnovu istraživanja čine razgovori vođeni u 30 romskih kućanstava u Balbriganu, u blizini Dublina. Pitanja postavljena u ovom istraživanju su se najviše odnosila na zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo kao i na iskustva s integracijom i rasizmom. Rezultati su loši. Prema izvještaju, rasizam je dio svakodnevnog života pripadnika romske zajednice, i na poslu, kao i u svakodnevnom životu Više od tri četvrtine ispitanika priznalo je da su bili žrtve rasizma u Irskoj. Ipak, 90% ih je izjavilo da ne bi prijavili ovakve incidente policiji.

Romska naselja u Irskoj su nastala prije nekoliko desetljeća, nakon promjena nastalih na području istočne Europe. Zanimljiva je činjenica da su romska djeca očito dobro integrirana u školskom sustavu, dok su odrasli puno više marginalizirani. Prema izvještaju, dvije trećine ispitanika samo na osnovnoj razini zna čitati ili govoriti engleski jezik. Međutim, većina je izrazila želju da uči engleski, jer im to prestavlja jezičnu barijeru za daljnji život. Čak je 90% Roma nezaposleno. Prosječno vrijeme boravka Roma u Irskoj je oko 12 godina. Iako je 93% potvrdilo da su pohađali školu, u prosjeku su proveli samo pet godina u obrazovanju. Zapanjujućih 14% nije pohađalo školu, dok je 55 % bilo samo u osnovnoj školi, a samo 10 % je pohađalo u srednju školu.

Ovaj izvještaj je nastao na temelju suradnje između Cairde (što znači '' prijatelj '' na irskom jeziku), nevladine organizacije koja radi na pružanju zdravstvenih usluga pripadnicima etničkih manjina i organizacije Musicantia koju vode Romi s ciljem očuvanja tradicije i pomoći lokalnoj zajednici kroz promociju romske glazbe, jezika i kulture.

PREDSTAVLJANJE IZVJEŠTAJA

David Stanton, državni ministar pravosuđa, čija su posebna odgovornost pitanja ravnopravnosti, imigracije i integracije, prilikom predstavljanja izvještaja je izjavio da su Romi cijenjeni u društvu i da se nada da će doći do njihove potpune uključenosti u irsko društvo. Ovaj dugoročni cilj neće biti lako ostvariti, s obzirom na realno stanje koje je predstavljeno u izvještaju.

Stanton je predstavio ovaj izvještaj u listopadu 2016., istodobno ohrabrivši romsku zajednicu da proslavi i čuva svoju kulturu i istaknuvši važnost suradnje s vlastima, koje mogu znatno poboljšati njihov položaj. On je prvi političar koji je javno izrazio dobrodošlicu romskoj zajednici u posljednjih 25 godina.

Pokazao je da razumije situaciju u kojoj se Romi nalaze kazavši: "Nažalost ... rasizam i diskriminacija su često zasnovani na strahu i neznanju. Ljudima je ponekad bolje lakše odbaciti nešto čega se plaše ili ne razumiju, reći ili učiniti nešto neprikladno, nego preuzeti rizik i upoznati nešto novo. "

Također je istaknuo da bi Romi trebali biti snaga koja će pokrenuti poboljšanje položaja vlastite zajednice, što bi se moglo postići i na način da surađuju s vlastima i prijavljuju rasističke napade kada ih dožive.

Državni ministar je tom prilikom pohvalio predani rad organizacija Cairde i Musicantia koje su sudjelovale u izradi izvještaja te se zahvalio irskim odborima za obrazovanje i osposobljavanje koji pružaju pomoć marginaliziranim zajednicama, kao što su Romi, u stjecanju novih vještina potrebnih na tržištu rada. 

 

Foto/Participants of the Roma Leadership and Advocacy Training at Nasc. ©Nasc

NEVIDLJIVOST PROBLEMA S KOJIMA SE ROMI SUOČAVAJU

Romi u Irskoj se suočavaju s mnogim poteškoćama, a na takvu situaciju utječe i relativno mala prisutnost Roma na otoku u usporedbi s putnicima (engl. Travellers) koji imaju slične poteškoće, ali imaju znatno veću populaciju od Roma. Putnici su nomadi, a po etničkoj pripadnosti su Irci i nisu povezani s Romima, koji su porijeklom iz južne Azije. Putnici se također suočavaju s diskriminacijom, tako da problemi Roma koji nisu toliko brojni, ostaju u sjeni. Time što putnika ima više, privlače više pozornosti od Roma u Irskoj.

Od prve polovice 19. stoljeća, Romi su dolazili iz Velike Britanije u Irsku radi sezonskih poslova. Kasnije, s padom komunizma i prihvaćanjem 15 novih članica u EU, romske zajednice se počinju doseljavati u Irsku iz zemalja srednje i istočne Europe. Većina Roma je stigla iz Rumunjske. Procjenjuje se da u Irskoj živi između 3 000 i 5 000 Roma. Oni nisu ravnomjerno raspoređeni u cijeloj zemlji, čak ima dijelova u kojim nema Roma. Najviše su koncentrirani u blizini dva najveća grada, Dublina i Corka. Ne postoje službeni podaci o broju Roma, prema navodima nevladinih organizacija, jer se mnogi tijekom popisa stanovništva ne žele izjasniti kao Romi.

STEREOTIPI O ROMIMA

Romi su često su zanemarivani u društvu i svakodnevno se suočavaju s diskriminacijom. Negativan stav irskih medija često se reflektira kroz novinske članke u kojima su Romi predstavljeni kao kriminalci i prosjaci. Jedna je irska novinarka, zaposlena u Irish Independentu (radi se o jednima od glavnih irskih novina), Barbara McCarthy, provela 2014. godine jednodnevni eksperiment. Kako je McCarthy navela, provela je dan kao Romkinja, odjenuvši se kao prosjakinja i boraveći na ulicama Dublina, kako bi vidjela na koji način će je ljudi tretirati.  Intervju s romskim obiteljima ili izvještaj o stvarnom položaju Roma bi bio od veće pomoći nego ovakav eksperiment i novinski članak ove novinarke, koja se stereotipno odjenula na nekoliko sati. Nasreću, njezina velika pogreška je naišla na mnogobrojne kritike.  

Ipak, snažno stereotipiziranje može dovesti do velike štete sa dubljim posljedicama, kao što je primjer jednog drugog slučaja.

U tom je slučaju, koji je bio naširoko medijski popraćen i koji se odvio u listopadu 2013., irska policija grubo povrijedila prava jedne romske obitelji u Dublinu, oduzevši im dijete samo zato što ima svijetlu put i boju kose, kao i plave oči. Plavokoso dijete je vraćeno roditeljima tek nakon DNA testiranja koje je dokazalo da je to njihovo biološko dijete.

Obitelj je dala službenu izjavu u kojoj je rečeno da „nikada nije postojala ikakva osnova da im se oduzme dijete“.  Policija je navodno bila obaviještena o ovom slučaju putem TV postaje TV3  i Facebook stranice na kojoj je anonimna osoba napisala da u toj obitelji postoji dijete koje ima plavu kosu i plave oči. Unatoč tome što su roditelji tvrdili da je dijete njihovo, policija im ga je oduzela tijekom upada u njihov dom. Tada su im također uzeli  DNA uzorke.

Predstavnici Roma i putnika u Irskoj su zatražili izvještaje o ovakvim slučajevima. Aktivist organizacije Pavee Point je definirao ovakve slučajeve kao slučajeve otmice. Prema irskoj nacionalnoj radijskoj postaji Telifis Eireann (RTE), napravljen je cjelovit izvještaj devet mjeseci nakon ovog incidenta, u kojem se analizira ovaj i drugi slični slučajevi koji su se dogodili u to vrijeme, koji je potvrdio da se radilo o etničkom profiliranju. Nakon nekog vremena se ministar pravosuđa susreo s obiteljima kojima su bila oduzeta djeca i ispričao im se u ime države.

U vrijeme incidenta, obitelj je živjela u mirnom prigradskom području, a na području Irske su živjeli više od sedam godina. Ovo im nije bio prvi susret s rasizmom. Ranije su bili na meti mladih ljudi, kako su izjavili za lokalne novine. Instalirali su sigurnosne kamere, a na prozorima im je bilo neprobojno staklo kako bi se zaštitili od projektila tijekom potencijanih napada na njihov dom. Sve u svemu, obitelj je bila izložena svakodnevnom rasizmu i etničkom profiliranju u svojoj lokalnoj zajednici (kao što su napadi mladih na njihovu kuću), od članova šire javnosti (osoba koja je na Facebooku „prijavila“ da imaju plavokoso dijete), od privatnih institucija (novinar koji je krenuo istraživati slučaj plavokosog djeteta u romskoj obitelji), ali isto tako i od javnih, kao što je policija.

GOVOR MRŽNJE PRELAZI U AKCIJU

Tijekom 2014. godine dogodio se vrlo tužan scenarij, iako nije najgori s kojima su se Romi dotad suočili, kada je u Waterfordu organiziran antiromski prosvjed te je tamo Romima bila ugrožena sigurnost. Dok je trajao ovaj incident, na Facebook stranicama su se počele pojavljivati ​​poruke mržnje kao što su "spaliti žohare" i "bacite ih u rijeku". Jedna stranica pod nazivom "Izbacite Rome kriminalce van" je bila ukinuta, a druga je nosila naziv "Želimo sigurniji Waterford".

U međuvremenu, masa od 100 do 200 ljudi se okupila u večernjim satima kako bi iznijela svoje nezadovoljstvo zbog, kako su naveli, činjenice da je kriminal na ovom području povećan zbog romskih obitelji koje su se ovdje doselile. Prilazili su romskim kućama te su se mogli čuti neprikladni komentari uz prijetnje i povike „Romi, van, van, van!“, a mnogi su razbijali prozore i vrata romskih domova, prema izvještajima. Ljudi svih generacija su bili uključeni u ova događanja, uključujući žene i djecu, koji su također izvikivali razne povike i prijetnje. Tri romske obitelji je policija morala evakuirati.

Tadašnji ministar za ravnopravnost, Aodhan Ó Ríordáin, je rekao za Irish Times da je "sasvim pogrešno optužiti čitavu zajednicu zbog zabrinutosti oko kriminala za koji je odgovorna nekolicina pojedinaca."

IPAK BOLJE NEGO U RUMUNJSKOJ

Osim nasilja i etničkog profiliranja, mnoge obitelji prijavljuju diskriminaciju koju doživaljavaju prilikom traženja mjesta za stanovanje ili prilikom zapošljavanja, ali i u javnim ustanovama kao što su centri za socijalnu skrb ili zdravstvene ustanove, bez obzira što imaju status europskih građana.

Gabi Muntean, zaposlenica u Pavee Point organizaciji, jedna je od mnogih koja je javno govorila o ekstremnom siromaštvu u kojem žive mnoge romske obitelji u Irskoj. Ona sudjeluje u raznim kulturnim inicijativama čiji je cilj stvaranje pozitivne slike o Romima, uključujući izložbu "Romi: jedan narod, mnogi životi“ na kojoj je radila, a koju podržava nekoliko romskih organizacija. Muntean je jednom prilikom izjavila: „svi vide prosjačenje kao dio naše kulture. Mi nismo prosjaci, to nije dio naše kulture. Ljudi prose jer su prisiljeni - oni nemaju izbor.“ Ona se zalaže za kvalitetno uključivanje Roma u društvo kao i za predstavljanje romske kulture. "Želim da naša djeca misle o sebi i kao o Romima i kao o Ircima. Ne želim da se opterećuju time tko su i odakle su njihovi roditelji, već samo da idu u školu i dobiju dobro obrazovanje ", dodaje. Muntean je posjetila velik broj romskih obitelji i svjedočila situaciji u kojoj višečlane obitelji žive u jednoj sobi, i to nije izvanredan slučaj nego je to realnost velikog broja Roma u Dublinu. Neke obitelji se čak boje slati svoju djecu u školu jer im ne mogu priuštiti ručak i udžbenike, a boje se da će biti optuženi za zanemarivanje djece i da će im zato biti oduzeta.

Čak i uz sve ove izazove, život u Irskoj je daleko bolji nego u zemljama iz kojih su došli. Video prilog prikazan povodom obilježavanja Svjetskog dana Roma 2014. pod nazivom "Romi: Od Heudina do ovdje", u produkciji Nasc Irske (Irski centar za imgrante), prikazuje usporedbu stupnja marginalizacije i siromaštva koji je prisutan u romskim obiteljima u Rumunjskoj i u nekim od obitelji u Irskoj koje su emigrirale kako bi u inozemstvu pronašle bolji život. Video možete pogledati na Vimeu.

Irska je zemlja koja je poznata po migriranju mladih radi zaposlenja, koji nemaju problema s obrazovnim sustavom i diskriminacijom. Kako li je tek onima koji su isključeni iz takvih sustava i koji trpe diskriminaciju na javnoj i institucionalnoj razini?

IRSKA „TOPLA DOBRODOŠLICA“

Nažalost, izvještaj spomenut na početku ovog članka ne predstavlja iznenađenje, unatoč tome što Irska ima tradiciju davanja ‘tople dobrodošlice’. Tužan je to razvoj događaja za zemlju koja je nekad u prošlosti imala zakon po kojem je bilo zabranjeno odbiti dobrodošlicu s mogućnošću da budeš sankcioniran ako odbiješ pomoći umornom putniku. Danas tu dobrodošlicu ili, kako se kaže na irskom jeziku “cead mile failte”, što u prijevodu znači “stotine tisuća pozdrava”, nažalost, romska zajednica nije iskusila.

Romi nisu jedina meta rasizma u Irskoj. U nizu akademskih i nevladinih izvještaja objavljenih u protekla dva desetljeća istaknuto je da mnogo toga treba biti učinjeno kako bi se promicala tolerancija i međusobno poštovanje u irskom društvu.

Unatoč istragama o tretiranju pripadnika etničkih manjina u Irskoj, koje je provela Europska unija, u 2015. je dostignuta rekordna razina rasističkih napada koji su prijavljeni, a podaci se vode od 2013. kada je pokrenut službeni sustav izvještavanja.  

Novi sustav izvještavanja predstavlja napredak u provedbi aktivnosti čiji je cilj suzbijanje rasizma. Web stranica www.ireport.ie je otvorena kako bi se na pristupačniji način moglo prijaviti rasističke incidente. I dok je s jedne strane pozitivno to što veći broj ljudi prijavljuje takve incidente, stručnjaci tvrde da to još uvijek nisu realne brojke. Kao što je navedeno u jednom izvještaju, najveći broj Roma tvrdi da ne bi prijavio rasističke incidente.

Iako je bilo nekih pokušaja da se poboljša položaj Roma u Irskoj, uključujući prvu nacionalnu strategiju za uključivanje Roma iz 2011. godine, čini se da Irska pokušava ignorirati problem čekajući da se sam riješi – država kopira strategiju od drugih zemalja, a uz to ona ne sadrži mjere koje bi riješile pitanje postojeće diskriminacije i siromaštva s kojima se mnogi Romi susreću. Više bi pomoglo to da se građani osvrnu na staru irsku dobrodošlicu i daju je onima koji je najviše trebaju, pa čak i ako onda dođe nekoliko desetljeća kasnije.

 

*Nancy-Jane Carragher volontira u RNV-u na projektu Europe supports inclusion 2 koji financira Europska unija kroz program Erasmus+. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stajalište Europske unije.