Govor mržnje i dalje je jedna od najraširenijih prijetnji jednakosti i ljudskom dostojanstvu diljem Europe. Nacionalne (etničke) manjine — a osobito romska zajednica — i dalje su izložene štetnim stereotipima, zlostavljanju na internetu, pa čak i nasilju motiviranom mržnjom. Kao odgovor na to, Europska unija razvila je niz pravnih, institucionalnih i političkih alata za borbu protiv ovog oblika diskriminacije i promicanje uključivosti.

Nezakonito prema pravu EU-a
Zločini i govor motivirani mržnjom nezakoniti su prema pravu EU-a. Jedan od ključnih pravnih instrumenata u ovom području jest Okvirna odluka Vijeća iz 2008. o suzbijanju rasizma i ksenofobije (2008/913/PUP), koja obvezuje sve države članice da kriminaliziraju javno poticanje na nasilje ili mržnju na temelju rase, boje kože, vjere, podrijetla ili nacionalnog odnosno etničkog porijekla — i online i offline. Iako se provedba razlikuje među državama, ona pruža pravni temelj za suzbijanje govora mržnje na europskoj razini. Povelja Europske unije o temeljnim pravima, koja ima obvezujuću pravnu snagu od 2009., također zabranjuje diskriminaciju na temelju rase ili etničkog podrijetla (članak 21), čime dodatno učvršćuje predanost jednakosti i nediskriminaciji.

Godine 2020. Akcijski plan EU-a protiv rasizma 2020–2025 donijela je Europska komisija, a njime se izričito prepoznaje strukturni rasizam, uključujući anticiganizam (diskriminaciju Roma). Plan poziva države članice na jačanje provedbe zakona protiv mržnje, suradnju s civilnim društvom te osiguravanje odgovarajuće podrške žrtvama.

U prosincu 2021. popis tzv. „kaznenih djela EU-a” proširen je uključivanjem govora mržnje i zločina iz mržnje u okviru članka 83. stavka 1. Ugovor o funkcioniranju Europske unije. Time se otvara mogućnost donošenja usklađenih pravila na razini EU-a, proširujući kaznenopravni okvir i na druge oblike mržnje.

Paralelno s tim, Strateški okvir EU-a za Rome 2020–2030 postavlja ambiciozne ciljeve za poboljšanje uključivanja Roma. Jedan od ključnih prioriteta jest borba protiv govora mržnje i dezinformacija, uz poticanje država članica da prijavljuju incidente mržnje prema Romima i uključuju romsku zajednicu u oblikovanje politika.

Inicijative za suzbijanje govora mržnje na internetu
Kako bi se posebno suzbio govor mržnje na internetu, EU je uvela niz inicijativa — dobrovoljnih i obvezujućih — koje povećavaju odgovornost digitalnih platformi:

Od 2016. godine na snazi je Kodeks ponašanja za suzbijanje nezakonitog govora mržnje na internetu, dobrovoljni sporazum između Europske komisije i velikih tehnoloških platformi poput Facebook, YouTube, X i TikTok. Tvrtke su se obvezale pregledati i ukloniti nezakonit sadržaj u roku od 24 sata. U siječnju 2025. ova je inicijativa nadograđena u Code of Conduct+, koji je integriran u Akt o digitalnim uslugama, uz strože zahtjeve transparentnosti i mjerljive ciljeve.

Akt o digitalnim uslugama, donesen 2022. i u potpunosti primjenjiv od 2023.–2024., predstavlja obvezujući pravni okvir za velike internetske platforme. On ih obvezuje na procjenu i ublažavanje sistemskih rizika, uključujući govor mržnje, te na brzo reagiranje na nezakonit sadržaj. Također zahtijeva transparentnost u moderiranju sadržaja, a nepoštivanje može rezultirati visokim novčanim kaznama (do 6 % globalnog prometa).

Ostale institucije EU-a
Agencija Europske unije za temeljna prava prepoznaje govor mržnje na internetu kao „rastući problem u digitaliziranim društvima”. U izvješću iz 2023. istaknuto je da su žene, crne osobe, Židovi i Romi česte mete online mržnje, te da algoritmi i moderatori ponekad ne uspijevaju prepoznati takav sadržaj.

Europol, putem svog Europskog centra za kibernetički kriminal (EC3), koordinira borbu protiv kibernetičkog kriminala, uključujući zločine iz mržnje i govor mržnje na internetu.

Europski parlament usvojio je više rezolucija kojima poziva na strože mjere protiv govora mržnje na internetu te je imao ključnu ulogu u donošenju zakonodavstva poput Akta o digitalnim uslugama.

Glavna uprava za pravosuđe i potrošače nadzire provedbu zakona o nediskriminaciji i govoru mržnje u državama članicama te financira projekte, istraživanja i kampanje u tom području, u suradnji s FRA-om.

Također, Europski sud za ljudska prava bavio se slučajevima diskriminacije i govora mržnje protiv manjina. Primjer je slučaj Sampanis i drugi protiv Grčke, (Application No. 32526/05) u kojem je utvrđena diskriminacija romske djece kroz segregaciju u obrazovanju. Iako još nema presuda koje se izravno odnose na online govor mržnje protiv Roma, Sud se općenito bavi tim pitanjem kroz svoju praksu i smjernice.

U svom informativnom dokumentu o govoru mržnje, Sud naglašava potrebu za ravnotežom između slobode izražavanja i zaštite od mržnje. Ne smatra se svaki uvredljiv govor kažnjivim, ali onaj koji potiče nasilje ili ugrožava prava drugih može biti ograničen u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima.